Ostap Višnja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ostap Višnja
Остап Вишня.jpg
Rođenje
Pavlo Mihajlovič Gubenko

(1889-11-12) 12. novembar 1889.
Smrt28. septembar 1956(1956-09-28) (66 godina)
Zanimanjeknjiževnik, satiričar
Potpis
Ostap Vyshnya Signature.png

Ostap Višnja, (ukrajinski: Остап Вишня) rođen kao Pavlo Mihajlovič Gubenko (ruski: Павло Михайлович Губенко), 12. novembra 1889.[a] u Hrunu, Poltavska gubernija u Ruskom Carstvu (danas Ukrajina) bio je ukrajinski književnik i satiričar.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Novčić od 2 hrivnje iskovan 2014. godine povodom 125-godišnjice rođenja Ostapa Višnje.

Ostap Višnja se rodio na seoskom gazdinstvu u selu Čečva, u blizini Hruna (danas u ukrajinskoj Sumskoj oblasti), kojem selo danas pripada, kao mlađi brat pisca i humoriste Vasilija Čečvejanskog. Nakon završene osnovne škole odlazi u Kijev na Vojnu medicinsku školu, koju završava 1907. kao feldšer, liječnik komu je težište na liječenju ranjenih vojnika. Kasnije je radio kao pomoćni ljekar u Ruskoj carskoj vojsci, a nakon toga u kirurškom odjelu bolnice koja je pripadala željeznici Pivdeno-Sahidna Salisnzija. Od 1917. godine studira na Univerzitetu u Kijevu, ali uskoro napušta studij i počinje da se bavi novinarstvom i pisanjem. Godine 1918. mobilisan je u armiju Ukrajinske Narodne Republike, a 1919. godine je zarobljen od boljševika, te je zatvoren u zatvoru u Harkovu do 1921. godine.[2][3]

Svoje prvo djelo "Demokratske reforme Denikina" objavio je 2. novembra 1919. godien pod pseudonimom P. Hrunski u kamjaneckim novinama "Narodnaja Volja". Slijedećih godina postaje jedan od značajnih satiričnih i humorističnih pisaca Sovjetskog Saveza. Zbog navodnog kontrarevolucionarnog djelovanja i terorizma uhapšen je 1934. godine i zatvoren u Gulag, tako da je svoju književnu karijeru mogao nastaviti tek 1943. godine. Rehabilitiran je 1955. godine, a slijedeće godine je umro u Kijevu. Sahranjen je na groblju Bajkovo u Kijevu.[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Demokratske reforme Denikina (Демократичні реформи Денікіна)[b] (1919.)
  • Чухраїнці (1926.)
  • Моя автобіографія (1927.)
  • Зенітка (1944.)
  • Вишня О. Зенітка ; Вишневі усмішки (1947.)
  • Бекас (1945.)
  • Як варити і їсти суп із дикої качки (1945.)
  • Вальдшнеп (1945.)
  • Ведмідь (1945.)
  • Лисиця (1945.)
  • Вовк (1945.)
  • Заєць (1945.)
  • Ленінград і ленінградці (1945.)
  • Дика гуска (1946.)
  • Дика коза (1946.)
  • Перепілка (1946.)
  • Лось (1946.)
  • Дикий кабан, або вепр (1946.)
  • Дрохва (1946.)
  • Екіпіровка мисливця (1947.)
  • Дилда (1948.)
  • З крякухою на озері (1948.)
  • У ніч під Новий Рік (1950.)
  • Короп (1951.)
  • Лебідь (1951.)
  • Фазани (1952.)
  • Сом (1953)
  • Отак і пишу (1954.)
  • Перший диктант (1955.)
  • Щука (1956.)
  • Мисливські усмішки (1956.)

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Po motivima njegovih djela snimljena su tri filma:

  • Zenitka (Зенітка), 1967.
  • Parasoljka na poljovani (Парасолька на полюванні), 1973.
  • Ni pukha, ni pera (Ні пуху, ні пера), 1973.[4]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Višnja je bio oženjen s sovjetskom i ukrajinskom glumicom Varvarom Masljočenko. Njihov sin Vjačeslav Gubenko je bio doktor u Kijevskom okrugu.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Po julijanskom kalendaru rođen je 31. oktobra 1889. godine.
  2. ^ Nazivi djela su transkribirani na latinicu. Transkribirani nazivi se označavaju kurzivom. Ukoliko je neko od dijela prevedeno na srpski, hrvatski ili bosanski jezik, djelo nije označeno kurzivom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Вишня Остап". ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Українська літературна енциклопедія. Pristupljeno 20. 2. 2022.
  2. ^ Višnja, Ostap. "Моя автобіографія". www.ukrlib.com.ua (jezik: ukrajinski). Književa ukrajinska encklopedija. Pristupljeno 20. 2. 2022.
  3. ^ Jorkova, Oksana (2003). "ВИШНЯ ОСТАП". resource.history.org.ua (jezik: ukrajinski). Historijska enciklopedija Ukrajine. Pristupljeno 20. 2. 2022.
  4. ^ Ni pukha, ni pera na IMDb-ju

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]