Osteosarkom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Osteosarkom
Drugi naziviOsteogeni sarkom ili OGS
Osteosarcoma - intermed mag.jpg
Mikrografija osteosarkoma (centar i desno) pored nemaligne kosti (lijevo-dolje), pod srednjim uvećanjem: Gornji desni dio slike ima slabo diferencirani tumor. Osteoid sa visokom gustinom malignih ćelija je između nemaligne kosti i slabo diferenciranog tumora (boja H&E).
SpecijalnostOnkologija
FrekvencijaU SAD: 5,0 mlađih od 20 godina na milion godišnje u općoj populaciji, sa malim varijacijama između osoba Afroameričke, Hispanoameričke i kavkazoidne pripasdnoosti (6,8, odnosno 6,5 i 4,6 na milion godišnje

Osteosarkom (OS) ili osteogeni sarkom (OGS) (ili jednostavno rak kostiju) je kancerogeni tumor u kosti. Konkretno, radi se o agresivnoj malignoj neoplazmi koja nastaje iz primitivnih transformiranih ćelija mezenhimskog porijekla (a time je i sarkom), diferencijacijom osteoblasta u maligni osteoid.[1]

Osteosarkom je najčešći histološki oblik primarnog koštanog sarkoma.[2] It is most prevalent in teenagers and young adults.[3]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Mnogi pacijenti se prvo žale na bol koji može biti jači noću, može biti povremen i različitog intenziteta i može se javljati duže vrijeme. Tinejdžeri koji se aktivno bave sportom često se žale na bolove u donjem dijelu butne kosti ili neposredno ispod koljena. Ako je tumor velik, može se pokazati kao očigledna lokalizirana oteklina. Ponekad je iznenadni prijelom prvi simptom jer zahvaćena kost nije tako jaka kao normalna kost i može nenormalno frakturirati s manjom traumom. U slučajevima dublje usađenih tumora koji nisu tako blizu kože, kao što su oni koji potiču iz karlice, lokalizirani otok možda neće biti očigledan.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Nekoliko istraživačkih grupa proučava matične ćelije raka i njihov potencijal da izazovu tumore zajedno s genima i proteinima koji su uzročnici različitih fenotipova.[4][5][6] Radiotherapy for unrelated conditions may be a rare cause.[7]

Ne postoji jasna povezanost između fluoridacije vode i karcinoma ili smrti zbog raka, kako za rak općenito, tako i posebno za rak kostiju i osteosarkom.[11] U seriji istraživanja zaključeno je da koncentracija fluora u vodi nije povezana s osteosarkomom. Uvjerenja o povezanosti izlaganja fluoru i osteosarkoma potiču iz studije Nacionalnog toksikološkog programa SAD iz 1990. godine, koja je pokazala nesigurne dokaze o povezanosti fluorida i osteosarkoma kod mužjaka pacova. Ali još uvijek nema čvrstih dokaza o sklonosti fluorida kod miševa da uzrokuje rak.[12] Fluorizacija vode se prakticira širom svijeta, kako bi se poboljšalo zdravlje zuba građana. Takođe se smatra velikim zdravstvenim uspehom.[13] Nivoi koncentracije fluorida u zalihama vode su regulisani, kao što Agencija za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Država reguliše nivoe fluorida da ne budu veći od četiri miligrama po litru.[14] Zapravo, zalihe vode već sadrže fluor koji se prirodno pojavljuje, ali mnoge zajednice su odlučile dodati više fluora do te mjere da može smanjiti karijes.[15] Fluorid je također poznat po svojoj sposobnosti da izazove stvaranje nove kosti.[16] Ipak, daljnja istraživanja pokazuju da nema rizika od osteosarkoma od fluorirane vode kod ljudi.[17] Većina istraživanja uključivala je prebrojavanje broja oboljelih od osteosarkoma u određenim područjima koja imaju različite koncentracije fluora u vodi za piće.[18] Statistička analiza podataka ne pokazuje značajnu razliku u pojavljivanju slučajeva osteosarkoma u različitim fluoriranim regijama.[19] Drugo važno istraživanje uključivalo je prikupljanje uzoraka kostiju pacijenata sa osteosarkomom, kako bi se izmjerila koncentracija fluora i uporedila sa uzorcima kostiju novodijagnostikovanih malignih tumora kostiju. Rezultat je da se srednja koncentracija fluora u uzorcima kostiju pacijenata sa osteosarkomom i kontrolama tumora ne razlikuje značajno.[20] To se ne odnosi samo na koncentraciju fluora u kostima, nego je dokazano da se i izloženost fluoru kod pacijenata sa osteosarkomom ne razlikuje značajno od zdravih ljudi.[21]

Mehanizam[uredi | uredi izvor]

Predilekcije osteosarkoma

Osteosarkomi se obično javljaju na mjestima rasta kostiju, vjerovatno zato što proliferacija čini osteoblastne ćelije u ovoj regiji sklone nakupljanju mutacija koje bi mogle dovesti do transformacije ćelija (su obično uključeni geni RB i p53). Tumor može biti lokaliziran na kraju duge kosti (obično u metafizama). Najčešće zahvata proksimalni kraj tibija ili humerusa, ili distalni kraj femura. Osteosarkom ima tendenciju da zahvati regione oko koljena u 60% slučajeva, 15% oko kuka, 10% na ramenima i 8% u vilicama. Tumor je čvrst, tvrd, nepravilan (na rendgenskom pregledu, izgled "jelke", "moljaca" ili "sunčevih zraka") zbog tumorskih spikula kalcifikovane kosti koje zrače pod pravim uglom. Ovi pravi uglovi formiraju ono što je poznato kao Codmanov trougao, koji je karakterističan, ali nije dijagnostički za osteosarkom. [[slika:Osteosarcoma - very high mag.jpg|thumb|right| Mikrografija preparata pod velikim uvećanjem koji pokazuje formiranje osteoida u osteosarkomu (boja H&E) Mikroskopski: Karakteristično obilježje osteosarkoma je prisustvo osteoida (formacije kosti) unutar tumora. Tumorske ćelije su veoma pleomorfne (anaplazijske), neke su ogromne, brojne atipske mitoze. Ove ćelije proizvode osteoid koji opisuje nepravilne trabekule (amorfne, eozinofilne/ružičaste) sa ili bez centralne kalcifikacije (hematoksilinofilni/plavi, granulasti) – tumor kosti. Tumorske ćelije su uključene u osteoidni matriks. U zavisnosti od karakteristika prisutnih tumorskih ćelija (bilo da liče na koštane ćelije, ćelije hrskavice ili ćelije fibroblasta), tumor se može podeliti na potklasifikovane ćelije. Osteosarkomi mogu pokazivati višejedarne gigantske ćelije slične osteoklastima.[22]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

[[slika:Histopathology of osteosarcoma, high mag.jpg|thumb| Histopatološka slikaosteosarkoma, koja pokazuje tumorske ćelije sa visokim jedarnim pleomorfizmom, ali relativno manje u ćelijama zarobljenim u neoplazijskom koštanom matriksu (na ovom slajdu je ružičast, boja H&E).]] Ljekari i ortopedi rijetko vide zloćudni tumor kosti (većina tumora kostiju je benigna). Put do dijagnoze osteosarkoma obično počinje redgenskim snimanjem, nastavlja se kombinacijom skeniranja (CT–, PET-skeniranje kostiju, MRI) i završava se hirurškom biopsijom. Karakteristika koja se često vidi na rendgenskom snimku je Codmanov trokut, koji je u osnovi subperikoštana lezija, nastala kada se periosteum podigne zbog tumora. Snimci su sugestivni, ali koštana biopsija je jedini konačni metod za određivanje je li tumor maligni ili benigni.[23]

U većini slučajeva, rani znaci osteosarkoma su uhvaćeni na rendgenskim snimcima napravljenim tokom rutinskih stomatoloških pregleda. Osteosarkom se često razvija u mandibuli (donja vilica); shodno tome, stomatolozi su obučeni da traže znakove koji mogu ukazivati na osteosarkom. Iako se radiografski nalazi za ovaj karcinom uveliko razlikuju, obično se vidi simetrično proširenje prostora parozubnog ligamenta. Stomatolog koji ima razloga posumnjati na osteosarkom ili neki drugi osnovni poremećaj tada upućuje pacijenta oralnom i maksilofacijalnom hirurgu na biopsiju. Biopsiju sumnjivog osteosarkoma izvan regije lica treba da obavi kvalifikovani ortopedski onkolog. American Cancer Society navodi: "Vjerovatno ni kod jednog drugog karcinoma nije toliko važno da se ova procedura pravilno izvede. Nepravilno obavljena biopsija može otežati spašavanje zahvaćenog ekstremiteta od amputacije". Također može metastazirati u pluća, uglavnom se pojavljuju na rendgenskom snimku grudnog koša kao pojedinačni ili višestruki okrugli čvorovi koji su najčešći u donjim regijama

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Konvencionalni: osteoblastni, hondroblastni, fibroblastni OS
  • Teleangiektazijski OS
  • OS malih ćelija
  • Niskokvalitetni centralni OS
  • Periosteumski OS
  • Paraosteumski OS
  • Sekundarni OS
  • Površinski operativni sistem visokog kvaliteta
  • Vanskeletni OS

[24]

Tretman[uredi | uredi izvor]

Potpuna radikalna, hirurška, en bloc resekcija raka, je tretman izbora kod osteosarkoma.[2] Iako oko 90% pacijenata može imati operacije spašavanja udova, komplikacije, posebno infekcija, popuštanje i nesrastanje proteze, ili lokalni recidiv tumora mogu uzrokovati potrebu za daljom operacijom ili amputacijom.

Nakon što je pacijent imao operaciju za uklanjanje tumora koristi se mifamurtid i zajedno s hemoterapijom za ubijanje preostalih ćelija raka kako bi se smanjio rizik od ponovnog nastanka raka. Također, postoji mogućnost rotacijske plastike nakon odstranjivanja tumora.[25]

Pacijente sa osteosarkomom najbolje liječe onkolozi i ortopedski onkolozi sa iskustvom u liječenju sarkoma. Postojeći standardni tretman je korištenje neoadjuvantne hemoterapije (hemoterapija koja se daje prije operacije), nakon čega slijedi hirurška resekcija. Postotak tumorskih nekrotskih ćelija (ćelijske smrti) uočenih u tumoru nakon operacije daje predstavu o prognozi i također daje do znanja onkologu da li treba promijeniti režim hemoterapije nakon operacije.

Standardna terapija je kombinacija ortopedske operacije spašavanja udova kada je to moguće (ili amputacije u nekim slučajevima) i kombinacije visokih doza metotreksata s leucovorinom spašavanja, intraarterijski cisplatin, adriamicin, ifosfamid sa ksrnitinom, BCD (bleomicin, ciklofosfamid, daktinomicin), etopozid i muramil tripeptid.[26]

Unatoč uspjehu hemoterapije za osteosarkom, ona ima jednu od najnižih stopa preživljavanja kod pedijatrijskog karcinoma. Najbolja prijavljena stopa 10-godišnjeg preživljavanja je 92%; protokol koji se koristi je agresivni intraarterijski režim koji individualizira terapiju na osnovu arteriografskog odgovora.[27] Trogodišnje preživljavanje bez događaja kreće se od 50% do 75%, a petogodišnje preživljavanje od 60% do 85+% u nekim studijama. Sve u svemu, 65–70% pacijenata liječenih prije pet godina danas bi bilo živo.[28]

Filgrastim ili pegfilgrastim pomažu kod korekcije broja bijelih krvnih zrnaca i broja neutrofila. Transfuzije krvi i epoetin alfa pomažu kod anemija. Računarska analiza na panelu ćelijskih linija osteosarkoma identificirala je nove zajedničke i specifične terapijske mete (protasomske i genetičke) u osteosarkomu, dok su fenotipovi pokazali povećanu ulogu tumorskog mikrookruženja.[5]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prognoza je podijeljena u tri grupe.

  • Osteosarkom I faze je rijedak i uključuje parokostni osteosarkom ili centralni osteosarkom niskog stupnja. Ima odličnu prognozu (>90%) sa širokom resekcijom.
  • Prognoza stadija II zavisi od lokacije tumora (proksimalni dio tibija, femur, karlica, itd.), veličine tumorske mase i stepena nekroze od neoadjuvantne hemoterapije. Drugi patološki faktori kao što je stepen p-glikoproteina, da li je tumor cxcr4-pozitivan,[29] ili Her2-pozitivne su takođe važne, jer su povezane sa udaljenim metastazama u plućima. Prognoza za pacijente s metastatskim osteosarkomom se poboljšava s dužim vremenom do metastaza (više od 12 mjeseci do 4 mjeseca), manjim brojem metastaza i njihovom resektabilnošću. Bolje je imati manje metastaza nego duže vrijeme do metastaza. Najbolju prognozu imaju oni sa dužim vremenskim trajanjem (više od 24 mjeseca) i malo čvorova (dva ili manje), s dvogodišnjim preživljavanjem nakon metastaza od 50%, petogodišnjim od 40% i 10-godišnjim od 20%. Ako su metastaze i lokalne i regionalne, prognoza je lošija.
  • Inicijalna prezentacija osteosarkoma III sa metastazama u plućima zavisi od resektabilnosti primarnog tumora i pluća čvorova, stepena nekroze primarnog tumora, a možda i broja metastaze. Ukupna prognoza preživljavanja je oko 30%.[30]

Smrti zbog malignih neoplazmi kostiju i zglobova predstavljaju nepoznati broj smrtnih slučajeva od raka u djetinjstvu. Stope mortaliteta od osteosarkoma opadaju za oko 1,3% godišnje. Dugoročne vjerovatnoće preživljavanja od osteosarkoma dramatično su se poboljšale tokom kasnog 20. stoljeća i iznosile su približno 68% u 2009.[2]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Osteosarkom je osmi najčešći oblik raka u djetinjstvu, koji čini 2,4% svih malignih bolesti pedijatrijskih pacijenata i oko 20% svih primarnih karcinoma kostiju.[2]

Stope incidencije osteosarkoma kod pacijenata mlađih od 20 godina u SAD procjenjuju se na 5,0 na milion godišnje u općoj populaciji, sa malim varijacijama između osoba crne, hispanoameričke i kavkazoidne pipadnosti (6,8, odnosno 6,5 i 4,6 na milion godišnje). Nešto je češći kod muškaraca (5,4 na milion godišnje) nego kod žena (4,0 na milion godišnje).[2]

Češće nastaje u metafiznoj regiji cjevastih dugih kostiju, pri čemu se 42% javlja u femuru, 19% u tibiji i 10% u humerusu. Oko 8% svih slučajeva javlja se u lobanji i vilici, a još 8% u karlici.[2]

Oko 300 od 900 ljudi s dijagnozom u Sjedinjenim Državama umrijet će svake godine. Drugi vrhunac incidencije javlja se kod starijih osoba, obično povezan sa osnovnom patološkom promjenom kostiju kao što je Pagetova bolest kostiju, npr.[23]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Luetke A, Meyers PA, Lewis A, Juergens H (2014). "Osteosarcoma treatment—where do we stand? A state of the art review". Cancer Treat Rev. 40 (4): 523–532. doi:10.1016/j.ctrv.2013.11.006. PMID 24345772.
  2. ^ a b c d e f Ottaviani G, Jaffe N (2009). The epidemiology of osteosarcoma. In: Jaffe N. et al. "Pediatric and Adolescent Osteosarcoma". Cancer Treatment and Research. 152. New York: Springer. str. 3–13. doi:10.1007/978-1-4419-0284-9_1. ISBN 978-1-4419-0283-2. PMID 20213383.
  3. ^ "Osteosarcoma". US National Library of Medicine. PubMed Health. 2013.
  4. ^ Osuna D, de Alava E (2009). "Molecular pathology of sarcomas". Rev Recent Clin Trials. 4 (1): 12–26. doi:10.2174/157488709787047585. hdl:10261/61716. PMID 19149759. S2CID 15039305.
  5. ^ a b Sharma, Ankush; Cinti, Caterina; Capobianco, Enrico (2017). "Multitype Network-Guided Target Controllability in Phenotypically Characterized Osteosarcoma: Role of Tumor Microenvironment". Frontiers in Immunology (jezik: engleski). 8: 918. doi:10.3389/fimmu.2017.00918. ISSN 1664-3224. PMC 5536125. PMID 28824643.
  6. ^ Sharma, Ankush; Capobianco, Enrico (2017). "Immuno-Oncology Integrative Networks: Elucidating the Influences of Osteosarcoma Phenotypes". Cancer Informatics (jezik: engleski). 16: 117693511772169. doi:10.1177/1176935117721691. ISSN 1176-9351. PMC 5533255. PMID 28804242.
  7. ^ Dhaliwal J, Sumathi VP, Grimer RJ (20. 12. 2009). "Radiation-induced periosteal osteosarcoma" (PDF). Grand Rounds. 10: 13–18. doi:10.1102/1470-5206.2010.0003 (neaktivno 28. 2. 2022).CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2022 (link)
  8. ^ Bielack SS, Hecker-Nolting S, Blattmann C, Kager L (2016). "Advances in the management of osteosarcoma". F1000Research. 5: 2767. doi:10.12688/f1000research.9465.1. PMC 5130082. PMID 27990273.
  9. ^ He X, Pang Z, Zhang X, Lan T, Chen H, Chen M, Yang H, Huang J, Chen Y, Zhang Z, Jing W, Peng R, Zhang H (septembar 2018). "Consistent Amplification of FRS2 and MDM2 in Low-grade Osteosarcoma: A Genetic Study of 22 Cases With Clinicopathologic Analysis". The American Journal of Surgical Pathology. 42 (9): 1143–1155. doi:10.1097/PAS.0000000000001125. PMID 30001240. S2CID 51618887.
  10. ^ "Sr-90 is known to increase the risk of bone cancer and leukemia in animals, and is presumed to do so in people".
  11. ^ National Health and Medical Research Council (Australia) (2007). A systematic review of the efficacy and safety of fluoridation (PDF). ISBN 978-1-86496-415-8. Arhivirano s originala (PDF), 14. 10. 2009. Pristupljeno 13. 10. 2009.
  12. ^ "Water Fluoridation and Cancer Risk", American Cancer Society, 6 June 2013.
  13. ^ "Cancer myth: Fluoride and cancer", Cancer Council Western Australia.
  14. ^ "Basic Information about Fluoride in Drinking Water", United States Environmental Protection Agency.
  15. ^ "Community Water Fluoridation", Centers of disease control and prevention.
  16. ^ "Fluoride", Australian government national health and medical research council.
  17. ^ "Fluoridated Water", National Cancer Institute.
  18. ^ Blakey K, Feltbower RG, Parslow RC, James PW, Gómez Pozo B, Stiller C, Vincent TJ, Norman P, McKinney PA, Murphy MF, Craft AW, McNally RJ (14. 1. 2014). "Is fluoride a risk factor for bone cancer? Small area analysis of osteosarcoma and Ewing sarcoma diagnosed among 0-49-year-olds in Great Britain, 1980-2005". International Journal of Epidemiology. 43 (1): 224–234. doi:10.1093/ije/dyt259. PMC 3937980. PMID 24425828.
  19. ^ Mahoney MC, Nasca PC, Burnett WS, Melius JM (april 1991). "Bone cancer incidence rates in New York State: time trends and fluoridated drinking water". American Journal of Public Health. 81 (4): 475–9. doi:10.2105/AJPH.81.4.475. PMC 1405037. PMID 2003628.
  20. ^ Kim FM, Hayes C, Williams PL, Whitford GM, Joshipura KJ, Hoover RN, Douglass CW, National Osteosarcoma Etiology Group (oktobar 2011). "An assessment of bone fluoride and osteosarcoma". Journal of Dental Research. 90 (10): 1171–6. doi:10.1177/0022034511418828. PMC 3173011. PMID 21799046.
  21. ^ Gelberg KH, Fitzgerald EF, Hwang SA, Dubrow R (decembar 1995). "Fluoride exposure and childhood osteosarcoma: a case-control study". American Journal of Public Health. 85 (12): 1678–83. doi:10.2105/AJPH.85.12.1678. PMC 1615731. PMID 7503344.
  22. ^ Papalas JA, Balmer NN, Wallace C, Sangüeza OP (juni 2009). "Ossifying dermatofibroma with osteoclast-like giant cells: report of a case and literature review". Am J Dermatopathol. 31 (4): 379–83. doi:10.1097/DAD.0b013e3181966747. PMID 19461244.
  23. ^ a b "Osteosarcoma". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 25. 8. 2021.
  24. ^ WHO
  25. ^ Luke's Story: Surviving Osteosarcoma Archived 2014-05-18 na Wayback Machine, Children's Cancer Research Fund. Accessed 2016-11-07.
  26. ^ Sameer Rastogi, Aditi Aggarwal, Akash Tiwari et al. Chemotherapy in Nonmetastatic Osteosarcoma: Recent Advances and Implications for Developing Countries. https://ascopubs.org/doi/full/10.1200/JGO.2016.007336
  27. ^ Wilkins RM, Cullen JW, Odom L, Jamroz BA, Cullen PM, Fink K, Peck SD, Stevens SL, Kelly CM, Camozzi AB (juni 2003). "Superior survival in treatment of primary nonmetastatic pediatric osteosarcoma of the extremity". Annals of Surgical Oncology. 10 (5): 498–507. doi:10.1245/ASO.2003.03.061. PMID 12794015. S2CID 32721347.
  28. ^ Buecker PJ, Gebhardt M, Weber K (2005). "Osteosarcoma". ESUN. Pristupljeno 15. 4. 2009.
  29. ^ "osteosarcomasupport.org" (PDF). osteosarcomasupport.org. Arhivirano s originala (PDF), 31. 7. 2013. Pristupljeno 13. 11. 2012.
  30. ^ Koshkina, NV; Corey, S (2008). "Novel Targets to Treat Osteosarcoma Lung Metastases". ESUN. Pristupljeno 14. 4. 2009.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jaffe, N. (2010). Pediatric and Adolescent Osteosarcoma. New York: Springer. ISBN 978-1-4419-0283-2. Osteosarcoma research: past, present and future.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Koštani i hrskavični tumori