Idi na sadržaj

Turks i Caicos

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ostrva Turks i Caicos)
Ostrva Turks i Caicos
Regija
Karta prikazuje Ostrva Turks i Caicos
Pokrajina Britanska prekomorska teritorija

Ostrva Turks i Caicos su arhipelag i predstavljaju jednu od 14 britanskih prekomorskih teritorija.[1] Sastoje se od osam glavnih ostrva, Salt Cay, Veliki Turk, Južni Caicos, Istočni Caicos, Središnji Caicos, Sjeverni Caicos, Providenciales i Zapadni Caicos. Ostrva Istočni Caicos i Zapadni Caicos nisu naseljena. Glavni grad je Cockburn Town.

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Ukupna površina ostrva je oko 430 km2. Iako geografski gledano leže u Atlantiku, ubrajaju se u Karibe. Obje male grupe ostrva čine zapravo jugoistočne nastavke Bahama a sjeverno su od Haitija.[2] Svaka od četiri države ima svoju kulturu i tradiciju, ali postoje i zajedničke kulturne i ekonomske veze koje su stare vijekovima. Kulturne sličnosti uključuju važnost tradicionalnih proširenih porodica i klanovskih sistema i nalaze se na svim ostrvima.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Ime arhipelaga je izvedeno s jedne strane po jednoj vrsti endemskog kaktusa koji podsjeća na turski i bošnjački fes, a s druge od naziva koji su ostrvima dali Lucayo Indijanci. Prvi naseljenici na ostrvima su bili Lucayo Indijanci za koje se smatra da su ih naselili oko 750. godine (po arheološkim podacima). Ostrva je, navodno, 1492. "otkrio" Kristofer Kolumbo, ali postoji mogućnost da je to zapravo bio Juan Ponce de León. Starosjedilačko stanovništvo je bolestima i ropstvom do oko sredine 16. vijeka istrebljeno.

U 17. vijeku ostrva su naseljavani sa Bermuda, i tokom vremena bili su pod španskom, pa francuskom i britanskom kontrolom. Od 1776. do 1848. bili su dio kolonije Bahama, od 1848. do 1962 su bili vezani uz Jamajku, dok ona nije dobila nezavisnost. Negdje oko 1976. su počeli pokreti za nezavisnost ostrva, ali od 1982. su zamrli.

Od 2003. Kanada nastoji ostrva proglasiti svojom jedanaestom provincijom. Da bi to bilo moguće, Velika Britanija bi prvo morala ostrvima dati nezavisnost.

Manilski galeon na Marijanskim otocima i Karolinama, c.1590Bokserski kodeks

Politika

[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo broji oko 15.000 ljudi. Oni sami sebe nazivaju Belonger,[3] a čine ih potomci afričkih robova i mješavine raznih evropskih naroda. Ostrva su pravi prirodni raj i vrlo omiljeno turističko odredište.

Zdravlje

[uredi | uredi izvor]

Očekivani životni vijek u 2018. godini bio je 66 godina za muškarce i 69 godina za žene.[4][5]

Pingelap u državi Pohnpei poznat je po rasprostranjenosti ekstremnog oblika sljepoće za boje koji se naziva akromatopsija, a lokalno je poznat kao maskun.[6][7] Otprilike 5% od 3.000 stanovnika atola je pogođeno.[6][7]

Ljudi izvode ceremoniju dobrodošlice na atolu Ulithi

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Turks and Caicos Islands: Introduction". globaledge.msu.edu (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 2. 2025.
  2. Turks and Caicos Islands (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 12. 2. 2025, arhivirano s originala, 13. 1. 2021, pristupljeno 18. 2. 2025
  3. Administrator (2023-08-21). "TURKS & CAICOS ISLANDER STATUS". Department of Citizenship & Naturalization- Turks and Caicos Islands (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-08-29.
  4. "Life expectancy at birth, male (years) - Micronesia, Fed. Sts. | Data". The World Bank. Arhivirano s originala, August 16, 2021. Pristupljeno 27 February 2021.
  5. "Life expectancy at birth, female (years) - Micronesia, Fed. Sts. | Data". The World Bank. Arhivirano s originala, April 19, 2021. Pristupljeno 27 February 2021.
  6. 1 2 "Hereditary blindness among Pingelapese people of Eastern Caroline Islands". Lancet. 1 (7659): 1253–7. 1970. doi:10.1016/S0140-6736(70)91740-X. PMID 4192495.
  7. 1 2 "Pingelap and Mokil Atolls: achromatopsia". Am. J. Hum. Genet. 24 (3): 304–9. 1972. PMC 1762260. PMID 4555088.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]