Ovčiji brod
Ovčiji brod je most iz perioda Osmanlijske vladavine u Hercegovini, pored sela Bratač 15 km istočno od Nevesinja.[1] Premošćuje rijeku Zalomku. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, donijela je odluku da se most proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.
Naziv[uredi | uredi izvor]
Hercegovina je stočarski kraj i vjekovni je običaj bio da svakog proljeća stada ovaca iz nižeg predjela idu na planinu, gdje se zadržavaju do kasne jeseni i prvog snijega. Pošto je most bio jedini način da se pređe rijeka, pretpostavlja se da su mu ime dali čobani koji su stada u proljeće vodili na ispašu iz niske Hercegovine u visoku Hercegovinu - prema Treskavici, Zelengori i Morinama, a u jesen obrnuto. Naziv brod je od prijelaza na rijeci, brod.
Mještani su za prelaz preko Zalomke koristili i skakala. To je naziv za kamenje u koritu rijeke Zalomke, veličine 1 m, koje služi umjesto mosta za prijelaz ljudi pri nižem vodostaju rijeke. Ima ih ukupno 120 komada i za njih se vezuju brojne legende. Prijelaz preko tih kamenih blokova velika je opasnost, ali mještani kažu da se nikada nije dogodilo da se neko sa skakala okliznuo i pao u vodu.[3]
Historija[uredi | uredi izvor]
Iako je most remek djelo tadašnjeg neimarstva, o izgradnji mosta nema tačnih historijskih podataka. Pretpostavlja se da su ga sagradile Osmanlije u 16. ili najkasnije 17. vijeku. Po jednoj verziji gradio ga je čuveni turski graditelj Mimar Hajrudin, istovremeno sa gradnjom starog mosta u Mostaru. Drugo narodno predanje kaže da ga je sagradila udovica bega Ljubovića koja je rano ostala bez muža nastradalog u dvoboju, da bi tako mogla dolaziti do svog ljubavnika koji je živio na drugoj obali. Dugi vremenski period to je bio jedini most na rijeci Zalomci i jedini put u pravcu Gacka. Turska vojska koja je iz Mostara išla u čuvenu bitku na Grahovo danima je prelazila preko ovog mosta, u pravcu Sopota i Zaloma, starim makadamskim putem.
Most je slabije poznat i široj javnosti i Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH. Kada je općina Nevesinje poslala zahtjev Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u vezi rekonstrukcije i zaštite mosta od propadanja, oni nisu znali ni da most postoji.[4][5][6]
Opis[uredi | uredi izvor]
Most je u potpunosti izgrađen od kamena i odoljeva zubu vremena.[3] Imao je i kamenu ogradu kao na Starom mostu u Mostaru ali je prilikom velike poplave 1954. godine ostao bez nje. Tada je Zalomka prelila most srušivši ogradu, a njeni ostaci i danas su vidljivi u koritu rijeke neposredno ispod mosta.
Izveden je kao mostovna konstrukcija sa tri otvora, zasvedena polukružnim lukovima. Most je znatnih dimenzije da bi propusni kapaciteti zadovoljili proljetne bujice. Most ima tri polukružna otvora, od kojih je prvi svod uz lijevu obalu nešto manji, sa rasponom od 7,0 metara, dok su srednji i desni jednaki i široki po 9,0 metara. Stubovi između otvora su široki po 2,4 metra, a ukupna dužina mosta sa priobalnim navozima iznosi 35,50 metara.
Korito rijeke je najdublje pod svodom uz desnu obalu gdje protječe minimalna ljetna voda kada ispod preostala dva svoda potpuno presuši. Visinska razlika od dna korita do najviše tačke intradosa svoda uz desnu obalu iznosi preko 8,50 metara. Ukupna širina mosta iznosi 3,20 metara. Ova mjera odgovara stazi na mostu, dubini svodova i razmaku čeonih zidova jer na mostu nema nikakve plastike, kao što su vijenci, prepusti čeonih zidova preko lukova i sl.
Niveleta mosta diže se od obala prema sredini, a prelom nivelete je nad stubom koji je bliži desnoj obali pa su tako srednji i desni lučni otvor ne samo jednaki po rasponu luka već i po njegovoj visini.
Stubovi mosta ispadaju prema uzvodnoj strani u vidu uobičajenih trouglastih branika, čija je baza širina stuba 2,40 metara, a visina 1,80 metara. Osnova branika je približno istostraničan trougao. Sa nizvodne strane stubovi završavaju ovalnom formom čija je osnovica opet ravna širini stuba, a istak od ravnine čeonog zida 0,90 metara. Vertikalni dio stuba se diže od proširene temeljne baze koja djelimično viri iz nanosa u koritu kod stuba bližeg desnoj obali, do visine od oko 2,70 metara, da bi bez uobičajeno naglašenog vijenca prešao u neku vrstu piramidalnog završetka. Na nizvodnoj strani završetak ima oblik kupe koja se pri vrhu zaobljava.
U izgledu mosta vertikalni dijelovi stubova vidljivo se izdvajaju od ostale konstrukcije svojom bjelinom. Primjena otpornijeg bijelog krečnjaka za dijelove koji su veliki dio vremena u vodi povezuje ovaj objekat sa načinom primjene materijala kod mnogih naših poznatih mostova (Konjic, sarajevski mostovi itd). Svodovi mosta su zidani od dosta dobro obrađenog kamena sa radijalnim spojnicama u horizontalnim nizovima po dubini svoda. Imajući u vidu da graditelj nije težio plastici lukova, svodni kamen nije iste visine već se uklapa sa klesancima u čeonim zidovima. Tako je debljina svodova neprecizirana, a iznosi oko 35 cm. Na većem sačuvanom svodu, zaključni kamen čeonog luka posebno je plastično naglašen. Čeoni zidovi su rađeni od horizontalnih slojeva grublje obrađenog kamena. Visina čeonog zida iznad najviših tačaka na čeonom lukovima svodova iznosi 20–35 cm.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Гугл мапе. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Most "Ovčiji brod" u selu Bratač" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ^ a b Nevesinjsko polje - Velež - Dinarsko gorje
- ^ Budisavlje: Selo sa 1000 priča. Arhivirano s originala, 21. 4. 2018. Pristupljeno 25. 12. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Ovčiji brod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Snimka mosta. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)