Pär Lagerkvist

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pär Lagerkvist

Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. maj 1891. - Stockholm, 11. juli 1974.), švedski književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti, te objavljuje svoje prve oporbenjačke tekstove i po idejama i po izboru. U kritičko-teorijskim radovima napada izrođeni naturalizam, zahtijevajući od književnosti jednostavnost folklorne predaje. Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjačkih saga i stare egipatske lirike. Prvi je švedski ekspresionista, u pjesmama i dramama izražava kaotični svijet iz doba Prvog svjetskog rata, oslanjajući se na djela kasnog Strindberga. U međuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovo pomračuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i nečovječnosti. Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše "Krvnika", djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja. Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznačajnijoj prozi "Patuljak", predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih osobina, pa pomoću likova renesanse, simbolizira moderna stanja. Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • "Željezo i ljudi"
  • "Vječiti smješak"
  • "Okrutne priče"
  • "Baraba"
  • "Sibila"
  • "Hodočasnik na moru"
  • "Posljednji čovjek"
  • "Čovjek bez duše"
  • "Pobjeda u tmini"