Idi na sadržaj

Pčelinji otrov

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Apitoksin ili pčelinji otrov je otrov koji proizvodi medonosna pčela. To je citotoksična i hemotoksična gorka bezbojna tekućina koja sadrži proteine, koji mogu izazvati lokalnu upalu. Može imati sličnosti sa morskim toksinom.[1]

Komponente

[uredi | uredi izvor]

Otrov medonosne pčele je složena mješavina proteina i manjih molekula.

Glavna komponenta je melitin, koji čini 52% otrovnog peptida.[2] Jedan od glavnih alergena je fosfolipaza A2, koja iznosi 12% i enzim je koji katalizira hidrolizu fosfolipida, uzrokujući razgradnju ćelijskih membrana.[3] Adolapin[4] učestvuje 2–5% peptida.[5][6] Daljnje proteinske komponente uključuju apamin (2%), neurotoksin, hijaluronidazu (2%), koja širi krvne sudove, povećavajući njihovu propusnost i olakšavajući širenje otrova,[3] peptid za degranulaciju mastocita (2%), tertiapin i sekapin.[7] Male molekule u pčelinjem otrovu uključuju histamin (0,1–1%), dopamin i noradrenalin.[8]

Istraživanje

[uredi | uredi izvor]

Mark Crislip, specijalista za zarazne bolesti, ispitao je tvrdnje da pčelinji otrov može liječiti artritis. Nije uspio "pronaći čistu, tj. randomiziranu, placebom kontroliranu studiju koja nije zasnovana na TCPM-u, placebom kontroliranu studiju o pčelinjem otrovu kod ljudi za liječenje artritisa".[9]

Pčelinji otrov se također smatra neefikasnim za liječenje ili prevenciju raka, a do danas nisu provedene kliničke studije koje bi podržale takve efekte.[10] Prema Američkom društvu za borbu protiv raka, ne postoje naučni dokazi da apiterapija ili terapija pčelinjim otrovom može liječiti ili promijeniti tok raka ili bilo koje druge bolesti.[11] Klinička ispitivanja pokazala su da je apiterapija neefikasna u liječenju multiple skleroze ili bilo koje druge bolesti, te da može pogoršati simptome multiple skleroze.[12]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Czarnetzki BM, Thiele T, Rosenbach T (februar 1990). "Evidence for leukotrienes in animal venoms". The Journal of Allergy and Clinical Immunology. 85 (2): 505–509. doi:10.1016/0091-6749(90)90162-W. PMID 1968071.
  2. ↑ Meier J, White J (1995). Clinical toxicology of animal venoms and poisons. CRC Press, Inc. ISBN 0-8493-4489-1.
  3. 1 2 Burzyńska M, Piasecka-Kwiatkowska D (august 2021). "A Review of Honeybee Venom Allergens and Allergenicity". International Journal of Molecular Sciences. 22 (16): 8371. doi:10.3390/ijms22168371. PMC 8395074 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34445077 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  4. ↑ Aufschnaiter A, Kohler V, Khalifa S, Abd El-Wahed A, Du M, El-Seedi H, Büttner S (januar 2020). "Apitoxin and Its Components against Cancer, Neurodegeneration and Rheumatoid Arthritis: Limitations and Possibilities". Toxins. 12 (2): 66. doi:10.3390/toxins12020066. PMC 7076873. PMID 31973181.
  5. ↑ "Adolapin". Comparative Toxicogenomics Database, MDI Biological Laboratory and North Carolina State University. 24. 8. 2017. Pristupljeno 24. 9. 2017.
  6. ↑ Benton AW, Morse RA, Stewart JD (oktobar 1963). "Venom Collection from Honey Bees". Science. 142 (3589): 228–230. Bibcode:1963Sci...142..228B. doi:10.1126/science.142.3589.228. PMID 17834840. S2CID 26489746.
  7. ↑ UniProt P01501, P01500, Q08169, P01499, P56587, P02852.
  8. ↑ Habermann E (juli 1972). "Bee and wasp venoms". Science. 177 (4046): 314–322. Bibcode:1972Sci...177..314H. doi:10.1126/science.177.4046.314. PMID 4113805.
  9. ↑ Crislip, Mark (17. 11. 2022). "The Beekeeper: Sentinel Chicken?". Science-Based Medicine. Pristupljeno 8. 8. 2023.
  10. ↑ Russell J; Rovere A, ured. (2009). "Apitherapy". American Cancer Society Complete Guide to Complementary and Alternative Cancer Therapies (2nd izd.). American Cancer Society. str. 704–708. ISBN 9780944235713. practitioners claim ... bee venom can be used to treat various diseases, including several types of arthritis; neurological problems such as multiple sclerosis, lower back pain and migraine headaches; and skin conditions such as eczema, psoriasis, and herpes.
  11. ↑ American Cancer Society's Guide to complementary and alternative cancer methods. Atlanta, Georgia: American Cancer Society. 2000. ISBN 978-0-944235-29-4.
  12. ↑ "Bee Venom Therapy – Grassroots Medicine". Science-Based Medicine. 26. 11. 2008. Pristupljeno 28. 9. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Trovanje i toksičnost