Pašaluk

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gnome-help.svg Korisnik BosnianWikiS je odabrao ili predložio ovaj članak za spašavanje.
Ovaj šablon uklonite jedino ako namjeravate dopuniti članak.

Pašaluk (turskom, paşalık) je predstavljao primarni oblik administrativne jedinice Osmanlijskog Carstva. Od 1453. do početka 19. vijeka osmanlijska lokalna vlast je bila labavo struktuirana. Carstvo je prvo bilo podijeljeno na pašaluke kojima je upravljao paša. Veliki vezir je bio odgovoran za predlaganje svih visokih državnih službenika, kako u glavnom gradu, tako i u provincijama, odnosno pašalucima. U periodu između 1861. i 1866. godine pašaluci su ukinuti, a teritorija je u administrativne svrhe podijeljena na vilajete.

Vilajeti su podijeljeni na manje administrativne jedinice nazvane sandžaci kojim je upravljao sandžak-beg. Paša je imao široka ovlaštenja i apsolutnu vlast u pašaluku, predstavljao je šefa vojnog i finansijskog odjela a bili su mu potčinjeni i odjeli policije i pravosuđa.

Za vrijeme osmanlijske vladavine, Bosna je uglavnom organizaciono nila ustrojena kao pašaluk, izuzev perioda poslije 1867. godine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Položaj Bosanskog pašaluka kao najzapadnijeg pašaluka u Evropi

Treći sultan Osmanlijskog Carstva Murat I je oko 1365. godine započeo sa velikom administrativnom reorganizacijom sultanata u dva pašaluka: Rumelijski i Anadolijski. Teritorijalnom ekspanzijom Carstva na istok, za vrijeme sultana Bajazida I, oko 1390. nastaje i treći pašaluk Rumski, sa Amasyjom kao glavnim gradom. Ova oblast postaje sjedište Bajazidovog najmlađeg sina Mehmeda I.

U narednom periodu se uspostavljaju i drugi pašaluci kao što je Rumelijski pašaluk, nastao u jugoistočnom dijelu Balkana pobjedom Osmanlija nad posljednim bugarskim carom iz loze Šišmanovića kao i Karamanski vilajet 1468. godine koji je predat na upravljanje sinu Mustafi, sa sjedištem u Konyi.

Tokom 16. vijeka usljed osvajanja velike teritorije i ogromnog širenja Carstva za vrijema sultana Selima I i Sulejmana Veličanstvenog nastaje najveći broj pašaluka. Ti pašaluci su formirani kako bi se osvojena teritorija uključila u Carstvo a dijelom i zbog reorganizacije postojeće teritorije. Prema podacima iz 1527. godine postojećim pašalucima (njih 4) pridodata su još četiri nova pašaluka: Egipatski, Damask, Diyarbekir i Kurdistanski koji nije preživio kao administrativna jedinica duži period. Sulejmanova osvajanja istočne Turske, Iraka i Mađarske je također rezultiralo osnivanjem novih pašaluka.

Prvobitna kneževina Dulkadir nakon što je osvojena 1522. godine postaje pašaluk Dulkadir. Nakon vojne kampanje koju je Carstvo vodilo protiv Irana u periodu od 1533. do 1536. od novoosvojenih područja formirani su pašaluci Erzurum, Van, Šarazora i Bagdad. Nakon pobjede nad Mađarima u Mohačkoj bitci 1526. godine i pada Budimpešte 1541. godine, od novoosvojenih teritorija formiran je Budimski pašaluk. Sulejman I je 1533. godine od priobalnih područja i ostrva u Egejskom moru formirao Arhipelaški pašaluk specijalno za admirala osmanlijske mornarice Hajrudina Barbarosu.

1580. godine, Bosna, koja je do tada bila u sastavu Rumelijskog pašaluka postaje samostalni Bosanski pašaluk s obzirom na svoj strateški položaj prema Habsburškoj monarhiji. Vjerovatno iz istog strateškog razloga došlo je i do stvaranja Kanijskog pašaluka od teritorije koja je pala u ruke Osmanlijama 1600. godine. U istom periodu, od teritorija aneksiranih u donjem dijelu toka Dunava i na obali Crnog mora formiran je Silistra pašaluk. U isto vrijeme, na jugoistočnoj obali Crnog mora formiran je i Pašaluk Trebizond.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]