Palac (prst)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Palac
Kosti prstiju (zelena, plava [ne na palcu] i ružičasta)

Palac (lat. pollex) je prvi i najjači od pet prstiju šake i prema ostalima, zbog drugih opcija kretanja, ima poseban položaj i odnos. Za razliku od anatomije ostalih prstiju, ima samo dvije falangne kosti:

  • phalanx proximalis i
  • phalanx distalis.

Ali funkcionalno se oslanja na os metacarpale I u grani šake pripada palcu. Artikulacija je znači zajednička, što povećanu slobodu kretanja palca. Na distalnom kraju metakarpusne kosti (os metacarpale I) nalazi se sezamoidna koščica.

Funkcijske mogućnosti[uredi | uredi izvor]

Svi majmuni Starog svijeta imaju oponentski palac u suprostavljenom položaju, čime mu je omogućeno hvatanje i poboljšavanje funkcije hvatanja. To je bio odlučujući –evolucijski korak naprijed ovih primata u odnosu na ostale majmune starog svijeta i druge sisare. Otali majmuni koji ne pripadaju ovoj skupini imaju samo mogućnost primicanja (adukcije), ali ne i oponiranja, tj. suprostavljanja svakom od ostalih prstiju.[1]

Kod primata sa oponirajućim mišićima palca, on ima veoma diferencirane pokrete pomoću ukupno devet pojedinačnih mišića sa različitim funkcijama, koji su grupirani oko njega. To jasno funkciijski odvaja palac od ostalih prstiju. U nauci o evoluciji se ne uzima kao prst u pravom smislu. Također je odgovoran i za kretanje i čulo dodira, a odgovarajuće oblasti mozga su znatno veće od onih za ostale prste. Palčani nokti rastu najsporije od onih na ostalim prstima pa, ako se pusti da raste dovoljno dugo, izrastaju u spiralu.

Neki ljudi imaju sposobnost da saviju palac unazad, gotovo pod pravim uglom. Ovo svojstvo se označava kao autostoperski palac. Često se uzima kao primjer osobine pod kontrolom jednog gena, iako je to dosta pojednostavljeno.

Anomalije[uredi | uredi izvor]

  • Uočljiva anomalija palca je i brahidaktilija tip D. Ovakav palac i pripadajući nokat su skraćeni. Oblik i stepen težine ove nenormalnosti može varirati, a žene su češće pogođene nego muškarci. Ispoljava se dvostrano i/ili jednostrano.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Napier J. R., Napier P. J. (2005): The matural history of the primates – A review of the natural history of the primates. The MIT Press, History, Cambridge, Massachussets, ISBN 0-262-64033-3; ISBN 0-262-14039-X.
  2. ^ Piza-Katzer H., A. Wenger A. : Angeborene Fehlbildungen der Hand. In: Towfigh H., Hierner R., Langer M., Friedel R. (2011): Handchirurgie. Springer, Berlin/Heidelberg, ISBN 978-3-642-11757-2.