Palestinska narodna samouprava
| Palestinska narodna samouprava | |
|---|---|
| السلطة الوطنية الفلسطينية | |
Palestinska narodna samouprava (trenutna de facto kontrola crvenom bojom) stvorena je radi vršenja djelimične civilne kontrole u enklavama Zapadne obale i u Pojasu Gaze.[1] Pojas Gaze (svijetlocrvenom bojom) je de jure pod Palestinskom upravom[2] i de facto pod upravom vlade Hamasa od 2007. | |
| Glavno sjedište | Ramallah 31°54′N 35°12′E / 31.900°N 35.200°E |
| Jezik | Arapski |
| Predsjednik | Mahmoud Abbas |
| Premijer | Mohammad Mustafa |
Palestinska narodna samouprava (PA), službeno poznata kao Palestinska nacionalna uprava (PNA),[3] jest vladino tijelo pod kontrolom Fataha koje vrši djelimičnu civilnu kontrolu nad palestinskim enklavama na Zapadnoj obali koju je okupirao Izrael, kao posljedicu Sporazuma iz Osla 1993-1995.[1][4][5] Palestinska narodna samouprava je kontrolisala Pojas Gaze prije palestinskih izbora 2006. i naknadnog sukoba u Gazi između stranaka Fatah i Hamas, kada je izgubila kontrolu od Hamasa; PA i dalje polaže pravo na Pojas Gaze, iako Hamas vrši de facto kontrolu. Od januara 2013, nakon rezolucije 67/19 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, Palestinska narodna samouprava koristi naziv "Država Palestina" u službenim dokumentima, bez obzira na ulogu Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) kao "predstavnika palestinskog naroda".[6]
Palestinska narodna samouprava formirana je 4. maja 1994, u skladu sa Sporazumom Gaze i Jerihona između PLO-a i vlade Izraela, a trebala je biti petogodišnje privremeno tijelo. Zatim su trebali biti održani daljnji pregovori između dvije strane u vezi s konačnim statusom. Prema Sporazumu iz Osla, Palestinska narodna samouprava je određena da ima isključivu kontrolu nad sigurnosnim i civilnim pitanjima u palestinskim urbanim područjima (koja se nazivaju "Područje A") i samo civilnu kontrolu nad palestinskim ruralnim područjima ("Područje B"). Preostali dio teritorija, uključujući izraelska naselja, regiju doline Jordana i obilaznice između palestinskih zajednica, trebao je ostati pod izraelskom kontrolom ("Područje C"). Istočni Jerusalem je isključen iz Sporazuma. Pregovori s nekoliko izraelskih vlada rezultirali su time da je Uprava stekla daljnju kontrolu nad nekim područjima, ali je kontrola potom izgubljena u nekim područjima kada su Izraelske obrambene snage (IDF) ponovo zauzele nekoliko strateških pozicija tokom Druge Intifade ("Al-Aksa"). Godine 2005, nakon Druge Intifade, Izrael se jednostrano povukao iz svojih naselja u Pojasu Gaze, čime je proširio kontrolu Palestinske uprave na cijeli pojas,[7] dok je Izrael nastavio kontrolisati granične prijelaze, zračni prostor i vode obale Pojasa Gaze.[8]
Na palestinskim zakonodavnim izborima 25. januara 2006, Hamas je pobijedio i nominovao Ismaila Haniyeha za premijera Palestinske uprave. Međutim, vlada nacionalnog jedinstva Palestine se efektivno raspala kada je izbio nasilni sukob između Hamasa i Fataha, uglavnom u Pojasu Gaze. Nakon što je Hamas preuzeo Pojas Gaze 14. juna 2007, predsjednik Uprave Mahmoud Abbas je raspustio vladu jedinstva predvođenu Hamasom i imenovao Salama Fayyada za premijera, smijenivši Haniyeha. Hamas nije priznao ovaj potez, što je rezultiralo dvjema odvojenim administracijama - Palestinskom upravom predvođenom Fatahom na Zapadnoj obali i rivalskom vladom Hamasa u Pojasu Gaze. Proces pomirenja s ciljem ujedinjenja palestinskih vlada postigao je određeni napredak tokom godina, ali nije uspio dovesti do ponovnog ujedinjenja.
Palestinska narodna samouprava je primila finansijsku pomoć od Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država (približno milijardu američkih dolara zajedno u 2005). Sva direktna pomoć je obustavljena 7. aprila 2006, kao rezultat pobjede Hamasa na parlamentarnim izborima.[9][10] Ubrzo nakon toga, isplate pomoći su nastavljene, ali su bile direktno usmjerene u urede Mahmouda Abbasa na Zapadnoj obali.[11] Od 9. januara 2009, kada je trebao završiti mandat Mahmouda Abbasa kao predsjednika i kada su trebali biti raspisani izbori, pristalice Hamasa i mnogi u Pojasu Gaze povukli su priznanje njegovog predsjedništva i umjesto toga smatraju Aziza Dweika, predsjednika Palestinskog zakonodavnog vijeća, vršiocem dužnosti predsjednika dok se ne održe novi izbori.[12]
Država Palestina je priznata od strane 157 zemalja od septembra 2025.[13] U novembru 2012, Ujedinjene nacije su glasale za priznavanje Države Palestine kao države posmatrača UN-a koja nije članica.[14][15][16] Palestinska narodna samouprava, koja se široko smatra autoritarnim režimom, nije održala izbore više od 15 godina. Kritikovan je zbog kršenja ljudskih prava, uključujući obračun s novinarima, aktivistima za ljudska prava i neslaganje s njegovom vladavinom.[17]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Thrall 2017, str. 144: the West Bank was divided into 165 islands of ostensible PA control; Peteet 2016, str. 268: In total, over 167 enclaves can be identified Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>; naziv "islands" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem - ↑ Kanaaneh, Moslih; Thorsén, Stig-Magnus; Bursheh, Heather; McDonald, David A., ured. (2013). Palestinian Music and Song: Expression and Resistance since 1900 (PDF). Public Cultures of the Middle East and North Africa. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-01098-8. Pristupljeno 28. 9. 2025.
- ↑ "Palestine: What is in a name (change)?". Inside Story. Al Jazeera. 8. 1. 2013. Arhivirano s originala, 21. 3. 2020. Pristupljeno 20. 2. 2023.
- ↑ Rudoren, Jodi. "The Palestinian Authority". The New York Times.
- ↑ "The Palestinian government". CNN. 5. 4. 2001. Pristupljeno 26. 11. 2012.
- ↑ "Status of Palestine in the UN – Non-member observer State status – SecGen report". Question of Palestine. Pristupljeno 13. 12. 2021.
- ↑ Kumaraswamy, P. R. (2009). The A to Z of the Arab-Israeli Conflict. The A to Z Guide Series. 66. Scarecrow Press. str. xl. ISBN 978-0-8108-7015-4.
- ↑ "Israel completes Gaza withdrawal". BBC News. 12. 9. 2005. Pristupljeno 16. 3. 2016.
- ↑ US suspends aid to Palestinians, BBC News, 7. 4. 2006, pristupljeno 7. 4. 2006
- ↑ Abbas warns of financial crisis, BBC News, 20. 2. 2006, pristupljeno 19. 2. 2006
- ↑ Akiva Eldar, "U.S. to allow PA funds to be channeled through Abbas office", Haaretz
- ↑ Patrick Martin (18. 7. 2009), "Fancy that, a moderate in Hamas", The Globe and Mail, Toronto, arhivirano s originala, 23. 8. 2009, pristupljeno 3. 8. 2009
- ↑ "Which are the 150+ countries that have recognised Palestine as of 2025?". Al Jazeera. 23. 9. 2025. Pristupljeno 29. 9. 2025.
- ↑ Gharib, Ali (20. 12. 2012). "U.N. Adds New Name: "State of Palestine"". The Daily Beast. Arhivirano s originala, 1. 1. 2013. Pristupljeno 10. 1. 2013.
- ↑ "Permanent Observer Mission of Palestine to the United Nations". United Nations. Arhivirano s originala, 31. 1. 2013. Pristupljeno 25. 8. 2013.
**Please note that since Thursday's Historic Vote in the United Nations General Assembly which accorded to Palestine Observer State Status, the official title of the Palestine mission has been changed to The Permanent Observer Mission of the State of Palestine to the United Nations.**
- ↑ "A/67/L.28 of 26 November 2012 and A/RES/67/19 of 29 November 2012". United Nations. Arhivirano s originala, 10. 12. 2012. Pristupljeno 2. 12. 2012.
- ↑ Multiple sources:
- Rahman, Omar H. (2. 7. 2021). "U.S. Support Is Keeping the Undemocratic Palestinian Authority Alive". Foreign Policy. Pristupljeno 5. 12. 2021.
- Oppenheim, Beth. "Halting Palestine's Democratic Decline". Carnegie Europe. Pristupljeno 5. 12. 2021.
- Two Authorities, One Way, Zero Dissent: Arbitrary Arrest and Torture Under the Palestinian Authority and Hamas (Report). Human Rights Watch. 23. 10. 2018.
- El Kurd, Dana (2020). Polarized and Demobilized: Legacies of Authoritarianism in Palestine. Oxford University Press. doi:10.1093/oso/9780190095864.001.0001. ISBN 978-0-19-009586-4.
- Hugh Lovatt; Saleh Hijazi (20. 4. 2017). "Europe and the Palestinian Authority's Authoritarian Drift – European Council on Foreign Relations". ECFR. Pristupljeno 5. 12. 2021.
- Kershner, Isabel; Rasgon, Adam (7. 7. 2021). "Critic's Death Puts Focus on Palestinian Authority's Authoritarianism". The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 5. 12. 2021.
- "West Bank: Freedom in the World 2021 Country Report". Freedom House. Pristupljeno 5. 12. 2021.