Palpacija
| Palpacija | |
|---|---|
 | |
| Palpacija dječijeg abdomena |
Palpacija je proces korištenja ruku za provjeru tijela, posebno prilikom uočavanja/dijagnosticiranja bolesti ili oboljenja.[1] Obično ga izvodi zdravstveni radnik, a to je proces opipavanja predmeta u ili na tijelu kako bi se utvrdila njegova veličina, oblik, čvrstoća ili lokacija (na primjer, veterinar može opipati želudac trudne životinje kako bi se uvjerio u dobro zdravlje i uspješan porođaj).
Palpacija je važan dio fizičkog pregleda; somatosenzorni sistem je jednako važan u ovom pregledu kao i vizuelna percepcija. Ljekari razvijaju veliku vještinu u palpaciji problema ispod površine tijela, postaju sposobni otkriti stvari koje neobučene osobe ne bi otkrile. Za postizanje visokog nivoa vještine potrebno je savladavanje anatomije i mnogo prakse. Koncept sposobnosti otkrivanja ili uočavanja suptilnih taktilnih znakova i prepoznavanja njihovog značaja ili implikacija naziva se cijenjenje (baš kao što se u općem rječniku može govoriti o uvažavanju važnosti nečega). Ipak, neke stvari nisu opipljive, zbog čega su često potrebni dodatni medicinski testovi, kao što su medicinsko snimanje i laboratorijski testovi za postavljanje dijagnoze. Međutim, mnogi drugi problemi jesu opipljivi. Primjeri uključuju puls, abdominalnu distenziju, srčano treperenje, fremitus i razne kile, iščašenje zglobova, frakture kostiju i tumore, između ostalog.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Palpaciju koriste ljekarp, kao i kiropraktičari, medicinske sestre, terapeuti za masažu, fizioterapeuti, osteopate i radni terapeuti, za procjenu teksture pacijentovog tkiva (kao što su otok ili mišićni tonus), za lociranje prostornih koordinata određenih anatomskih orijentira (npr. za procjenu opsega i kvaliteta pokretnosti zglobova) i procjenu osjetljivosti, kroz deformaciju tkiva (npr. izazivanje boli pritiskom ili istezanjem). Ukratko, palpacija se može koristiti ili za određivanje bolnih područja i za kvalifikaciju boli koju osjećaju pacijenti, ili za lociranje trodimenzijskih koordinata anatomskih orijentira za kvantificiranje nekih aspekata palpiranog subjekta.
Palpacija se obično koristi za preglede toraksnog dijela i ljudskog abdominalnog dijela, ali se može koristiti i za dijagnosticiranje edema. Palpacija je također jednostavna metoda ispitivanja pulsa. Koriste je veterinari za provjeru životinja na trudnoće, a babice za određivanje položaja fetusa.
Taktilna palpacija je jedna od najstarijih, najjednostavnijih i najjeftinijih metoda za približnu procjenu unutaročnog pritiska.[2] Kvantitativna palpacija anatomskih orijentira za mjerenja mora se provoditi prema strogim protokolima, ako se žele postići reproducibilna mjerenja. Protokoli palpacije obično se zasnivaju na dobro opisanim definicijama za lokaciju anatomskih, obično skeletnih, orijentira.
Lociranje anatomskih orijentira
[uredi | uredi izvor]Lociranje anatomskih orijentira može se izvršiti korištenjem dva protokola palpacije:
- 1) ručna palpacija koja omogućava prostorno lociranje orijentira pomoću ruku u kombinaciji ili bez trodimenzionalne (3D) digitalizacije, i
- 2) virtualna palpacija na 3D računarskim modelima dobivenim, naprimjer, iz medicinskog snimanja.
Ručna palpacija skeletnih orijentira u kombinaciji s 3D digitalizacijom (pogledajte tekst ispod za objašnjenja).
Virtualna palpacija skeletnih orijentira.
Manuelna palpacija' skeletnih orijentira (ovdje ilustrovano na pacijentovom ramenu, vidi lijevu sliku). Ruka koja palpira locira palpirane orijentire sa zadovoljavajućom tačnošću (ispod 1 cm). Reflektirajući markeri su dio naučnog protokola i omogućavaju daljnju kvantificiranu analizu pokreta za praćenje poremećaja zglobova.
Virtualna palpacija' skeletnih orijentira smještenih na 3D modelu kostiju (ovdje ilustrovano na pacijentovom modelu koljena dobijenom medicinskim snimanjem, vidi desnu sliku). Obojene sfere na kostima označavaju palpirane skeletne orijentire. Ova metoda u kombinaciji s kvantificiranom ručnom palpacijom omogućava subjektu specifičnu vizualizaciju ponašanja zglobova tokom određenih zadataka kretanja (npr. hodanje, penjanje stepenicama itd.).
Gore navedeni protokoli mogu se koristiti nezavisno. Manuelna palpacija se koristi u kliničkim aktivnostima za različite ciljeve: identifikaciju bolnih područja; pozicioniranje određenih dijelova opreme (elektrode za elektromiografiju, auskultacija, vanjski orijentiri koji se koriste u kliničkoj analizi pokreta ili skeniranju površine tijela); ili mjerenja morfoloških parametara (npr. dužina udova). Samo „virtualna palpacija“ je korisna za kvantificiranje pojedinačnih morfoloških parametara iz medicinskog snimanja: dužina udova; orijentacija udova; ugao zgloba; ili udaljenost između različitih lokacija skeleta.
Kombiniranje podataka iz ručnih i virtuelnih protokola palpacije omogućava postizanje dodatne analize: protokoli registracije usmjereni na izgradnju referentnih okvira za reprezentaciju pokreta prema reproducibilnim kliničkim konvencijama; precizno modeliranje kinematike zglobova tokom mišićno-koštane analize; precizno poravnavanje ortopedskih alata prema individualnoj anatomiji pacijenta; ili prilagođavanje i skaliranje tekstura površine podacima o kretanju prilikom kreiranja animacijskih likova.
Korištenje standardiziranih definicija za gore navedene aktivnosti omogućava bolju usporedbu i razmjenu rezultata;[3] ovo je ključni element za praćenje pacijenata ili izradu kvalitetnih kliničkih i istraživačkih baza podataka. Takve definicije također omogućavaju prihvatljivu ponovljivost od strane osoba s različitim obrazovanjem (fizioterapeuti, doktori medicine, medicinske sestre, inženjeri itd.). Ako se strogo primjenjuju, ove definicije omogućavaju bolju razmjenu podataka i poređenje rezultata zahvaljujući standardizaciji postupka. Bez standardizacije anatomskih orijentira, palpacija je sklona greškama i slabo ponovljiva.
Elastografija
[uredi | uredi izvor]
Danas se medicinsko snimanje modalitet elastografije također može koristiti za određivanje krutosti tkiva. Ručna palpacija ima nekoliko važnih ograničenja: ograničena je na tkiva dostupna liječnikovoj ruci, iskrivljena je bilo kojim tkivom koje posreduje i kvalitativna je, ali ne kvantitativna. Elastografija je u stanju prevladati mnoge od ovih izazova i poboljšati prednosti palpacije.
Elastografija je relativno nova tehnologija i ušla je u kliniku prvenstveno u posljednjem desetljeću. Najistaknutije tehnike koriste ultrazvuk ili magnetmu rezonancu (MRI) za izradu karte krutosti i anatomske slike za usporedbu.
Kompjuterizirana palpacija
[uredi | uredi izvor]Iako nije široko rasprostranjena među elastografskim metodama, kompjuterizirana palpacija je ovdje zanimljiva jer u biti koristi palpaciju za mjerenje krutosti, dok će druge tehnike dobiti podatke korištenjem drugih metoda. Kompjuterizirana palpacija, također nazvana "taktilno snimanje", "mehaničko snimanje" ili "stresno snimanje", je medicinska metoda snimanja koja prevodi osjet dodira u digitalnu sliku. Taktilna slika je funkcija P(x,y,z), gdje P= pritisak na površini mehkog tkiva pod primijenjenom deformacijom, a x,y,z su koordinate gdje je pritisak P izmjeren. Taktilno snimanje blisko oponaša ručnu palpaciju, budući da se sonda uređaja s nizom senzora za tlak senzorski niz postavljenim na njezinu prednju stranu ponaša slično ljudskim prstima tijekom kliničkog pregleda, lagano deformirajući meko tkivo sondom i detektirajući rezultirajuće promjene u obrascu pritiska.
Palpacija u općoj anesteziji
[uredi | uredi izvor]Palpacija u općoj anesteziji ponekad je potrebna, naprimjer kada je potrebno palpirati strukture duboko u trbušnoj ili karličnoj šupljini, jer bi inače uzrokovala znatnu nelagodu pacijentu i naknadnu kontrakciju trbušnih mišića što bi otežalo pregled.[4] Koristi se, naprimjer, u određivanju stadija raka vrata maternice.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Fizički pregled
- Inspekcija
- Perkusija - pregled tapkanjem po tijelu
- Elastografija
- Auskultacija - pregled pacijenta slušanjem unutarnjih zvukova
- Analiza pokreta
- Medicinsko snimanje
- Taktilno snimanje
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "the definition of palpation". Dictionary.com. Pristupljeno 10. 4. 2018.
- ↑ Heidary, Fatemeh; Gharebaghi, Reza; Heidary, Roghayeh (30. 7. 2010). "Palpation by blind examiners: A novel approach for glaucoma screening". Clinical Ophthalmology. 4: 671–672. doi:10.2147/opth.s11167. ISSN 1177-5483. PMC 2915851. PMID 20689781.
- ↑ Van Sint Jan S, Della Croce U 2005 Identifying the location of human skeletal landmarks: why standardized definitions are needed – a proposal. Clinical Biomechanics 20:659-660.
- ↑ Pelvic examination under anesthesia at uptodate. Author: William J Mann, Jr, MD. This topic last updated: Oct 8, 2012.
