Panzer IV

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Translation to english arrow.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Panzerkampfwagen IV
Panzer-IV-batey-haosef.jpg
PzKpfw IV u muzeju Batey ha-Osef, Tel Aviv, Israel.
Svojstva
Posada 5
Dužina 5.89 m
Širina 2.88 m
Visina 2.68 m
Težina 23 tone
Oklop i naoružanje
Oklop 80 mm
Osnovno naoružanje top 75 mm KwK 40 L/48
Sekundarno naoružanje 2×mitraljeza 7.92 mm
Pokretljivost
Pogon 12-cilindrični Maybach HL 120 TRM
300 KS (224 kW)
Suspenzija lisnate opruge
Brzina na cesti 40 km/h
Snaga/težina 8,6 KS/tona
Domet 210 km

Panzer IV je bio najbolji njemački tenk u Drugom svjetskom ratu, u upotrebi tokom cijelog rata.


Nastanak[uredi | uredi izvor]

Kada su početkom 1934. izdani zahtjevi za stvaranje Panzera III započelo se i s oblikovanjem Panzera IV, a cilj tih srodnih projekata bio je da Panzer III vrši protutenkovska ratna dejstva, dok bi njegov brat na sebe preuzeo borbu s pješadijom. Prvi primjerci ovoga tenka izašli su iz fabrike još 1937., tako da ih je dvije godine kasnije već bilo dovoljno za praktičnu upotrebu.

Ratno djelovanje[uredi | uredi izvor]

Tokom 1939. godine bilo je sveukupno dovršeno i isprobano dvjestotinjak ovih tenkova verzija A, B i C koje nisu u potpunosti zadovoljile, ali su omogućile ozbiljnije testiranje u Poljskoj. Prvi pravi test ovog tenka nastupa u invaziji Francuske kada više od 200 primjeraka njegovog modela D u potpunosti zadovoljava ratne zahtjeve, za razliku od Panzera III. Njegov kvalitet u ispunjavanju zadataka je uočen i tokom borbi u Sjevernoj Africi i Sovjetskom Savezu. U rano proljeće 1942. godine kada vojnim stratezima u Berlinu postaje jasno da Panzer III nije u stanju boriti se ravnopravno protiv sovjetskih tenkova donesena je odluka o prenamjeni Panzer IV s protupješadijske na protutenkovsku borbu. Zamišljeni kraj radnog vijeka za ovaj tenk je bila 1944. godina, ali nakon žestokog suprostavljanja pripadnika mehanizovanih jedinica on ostaje u proizvodnji i borbi do posljednjeg dana Drugog svjetskog rata.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Oklop je postepeno povećavan tokom cijelog rata.Dok je Panzer IV Ausf. A imao oklop od svega 30 mm,Ausf. E je imao oklop od 50 mm,dok je oklop kod Panzer IV Ausf. G verzije dosegao debljinu od 80 mm. U cijelom razdoblja rata ovaj tenk je u sukobima jedan na jedan s američkim ili britanskim tenkovima ( prije svega Sherman ) bio u najmanju ruku ravnopravan. Jedini problem se javlja tokom posljednje godine rata kada se pojavljuju sovjetski tenkovi izgrađeni za borbu s Panzer VI Tigrom. Tada se ovaj tenk prije svega koristi radi sprege kvalitete proizvoda i niske cijene proizvodnje.

Panzer IV izložen u njemačkom muzeju oklopnih vozila,Munster

Prvi top stavljen u kupolu bio je spori protupješadijski top od 75 mm. Nakon prenamjene u protutenkovsku borbu zamijenjen je brzim 75 mm tako da je mogao probijati oklop sovjetskih tenkova T-34 i KV-1.

Sveukupno je proizvedeno nešto manje od 9000 primjeraka ovoga tenka čime je postao najmasovnije proizvođeni njemački tenk svih vremena.

Prenamjene[uredi | uredi izvor]

Uz žestoko protivljenje Guderiana i drugih pripadnika njemačkih mehaniziranih snaga Hitler je donio odluku o gradnji novih oklopnih modela koristeći kao osnovu Panzer IV i njegove fabričke kapacitete. Sveukupno nešto manje od 450 ovih tenkova je prenamjenjeno različitim tipovima kupola u protuavionske tenkove. Napravljeno je još i tristotinjak oklopnjaka imena Sturmpanzer IV namijenjenih borbi protiv pješadije i utvrđenih pozicija.

Opći bijes vojnog štaba izazvala je odluka o izgradnji velikog broja oklopnih vozila StuG IV na šasiji Panzera IV. Napravljeno je više od 1100 primjeraka uprkos mišljenjima da je StuG III dovoljno dobar i da nije trebalo smanjivati proizvodnju samog Panzera IV.

Najuspješnijom konverzijom ovog tenka na kraju postaje Jagdpanzer IV, vjerovatno prvo pravo moderno protutenkovsko oklopno vozilo. Bio je omiljen među njemačkim vojnicima i strah i trepet svih drugih. Uspjeh njegove niske siluete bez kupole sa 100 mm oklopa i topom od 75 mm bio je toliki da se razmišljalo o zaustavljanju proizvodnje Panzera IV u njegovu korist. Svega je proizvedeno oko 2000 primjeraka ovog oružja koje se danas nalazi u brojnim muzejima Drugog svjetskog rata.


Upotreba izvan Njemačke[uredi | uredi izvor]

Tokom rata ovaj tenk su koristili i Mađarska, Rumunija, Finska, Bugarska, Španija, NDH i Turska. Vrhovni štab Sovjetskog Saveza je čak izdao naređenja da se obavezno koriste zarobljeni tenkovi Panzer IV i njegove različite verzije, dok se istovremeno nisu koristili zarobljeni njemački Tigrovi.

U pedesetim i šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća Panzer IV su još uvijek koristili: Bugarska, Finska, Jugoslavija, Španija, Sirija, Egipat i Jordan. Posljednji put je korišten u Šestodnevnom ratu 1967. godine kada je Izrael napao svoje susjede.