Paraosovinski mezoderm

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Paraosovinski mezoderm
(Mesoderma paraxiale)
Gray19 with color.png
Transverzalni presjek pilećeg embriona, nakon 45-satne nkubacije.
Hordomezoderm: žut, na notohordu.
* Paraaksijalni mezoderm: crven, na somitu.
*Intermedijarni mezoderm: purpurni, blizu Wolffovog kanal.
* Mezoderm bočne ploče: purpurni, pored "somatskog mezoderma" i "splanhnog mesoderma".
Dani
Prekursor Pluripotentne matične ćelije
Razvojem postaje Somitomera, Mezoderm glave
Pileći embrion, nakon 33-satne inkubacije, gledan sa dorzalne strane. Paraosovinski mezoderm je označen lijevo.

Paraosovinski mezoderm ili paraaksijalni mezoderm – poznat i kao presomit ili somitski mezoderm – je područje mezoderma u bokovima neurulcijskog embriona, uz istovremeno formiranje nervne cijevi. Ćelije ovog regiona dovode do stvaranja segmenata (blokova tkiva koji se pružaju duž obje strane nervne cijevi. Od njih nastaju mišići i tkiva leđa, uključujući vezivno tkivo i dermis.[1][2][3][4]

Formiranje i somitogeneza[uredi | uredi izvor]

Za paraosovinske i druge regije mezoderm se smatra da su specijalizirani putem protein morfogeneze kostiju, ili BMP, duž osi u rasponu od centra sa strane tijela. Članovi porodice fibroblastnog faktora rasta ( FGF) također imaju važnu ulogu, baš kao i WNT put. Konkretno, Noggin, nizvodnog meta Wnt puta, antagonizira BMP signalizaciju, formiranjem granice gdje se sastaju antagonisti, ograničavajući ovu signalizaciju na određenu regiju u mezodermu. Zajedno, ovi putevi pružaju početne specifikacije paraksijalnog mezoderma i održavaju taj identitet.[5] Specifikacijski proces je do sada u potpunosti ponovljen in vitro sa formiranjem progenitora paraosovinskog mezoderma iz [[Inducirane pluripotentne matične ćelije|pluripotentnih matičnih ćelija, primjenom usmjerene diferencijacije.[6].

Tkivo prolazi kroz konvergentnu ekstenziju, uz regradiranje primitivne brazde ili gastrulaciju embriona. Notohord se širi u bazi upravcu glava-rep, sa tankim trakama paraaksijalnog mezoderma.[7]

Kako primitivna brazda nastavlja regres, somiti, iz paraosovinske strane mezoderma formiraju kljunaste "pupoljke".

U nekim model sistemima, dokazano je da je kćerke ćelije matičnih ćelija liče na predačke koje dolaze iz primitivne brazde ili u toku gastrulacije migriraju i lokaliziraju u zadnjem dijelu paraaksijalnog mezoderma. Kako primitivna brazda regresira i prednji somiti pupaju, nove ćelije izvedene iz ovih matičnih ćelija, kao prekursori stalno ulaze u zadnji kraj paraosovinskog mezoderma.[8][9]

Izvedena tkiva[uredi | uredi izvor]

Mnoge vrste tkiva proizilaze iz segmentiranog paraaksijalnog mezoderma pomoću odsječaka. Među njima su:

Mezoderm glave[uredi | uredi izvor]

Određena vrste tkiva koje proizlaze iz paraaksijalnog mezoderma je glaveni mezoderm. Ovo tkivo proizlazi iz nesegmentiranog paraosovinskog i prehordnog mezoderma. Tkiva izveden iz mezoderma glave uključuju vezivno tkivo i mišiće lica.

Oblici glavenog mezoderma prolaze kroz poseban signalizacijski krug segmentiranog paraaksijalnog mezoderma, iako uključuje i BMP i signalizaciju faktora rasta blastocita (FGF). Tako je sa ovim putevima u interakciji i retinolska kiselina.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gilbert S. F. (2010): Developmental biology, 9th Ed. Sinauer Associates, ISBN 978-0-87893-558-1.
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-16-8 pogrešan ISBN.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.
  5. ^ Pourquié, O. (2001). "Vertebratesomitogenesis". Annual Review of Cell and Developmental Biology. 17: 311–350. doi:10.1146/annurev.cellbio.17.1.311. PMID 11687492.
  6. ^ Chal J., Oginuma MJ, A l TZ, Gobert B., Sumara O., Hick A., Bousson F., Zidouni Y., Mursch C., Moncuquet P., Tassy O., Vincent S., Miyanari A., Bera A., Garnier JM, Guevara G., Hestin M., Kennedy L., Hayashi S., Drayton B., Cherrier T., Gayraud-Morel B., Gussoni E., Relaix F., Tajbakhsh S., Pourquié O(. "Differentiation of pluripotent stem cells to muscle fiber to model Duchenne muscular dystrophy". Nat. Biotechnol. doi:10.1038/nbt.3297. PMID 26237517. Zanemaren tekst "Nature Biotechnology," (pomoć); Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 1 (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link).
  7. ^ Gilbert S.F. (2010). Developmental Biology (9th izd.). Sinauer Associates, Inc. str. 413–415. ISBN 978-0-87893-384-6.
  8. ^ Cambray, N.; Wilson, V. (2007). "Two distinct sources for a population of maturing axial progenitors". Development. 134 (15): 2829–2840. doi:10.1242/dev.02877. PMID 17611225.
  9. ^ Maroto, M.; Bone, R. A.; Dale, J. K. (2012). "Somitogenesis". Development. 139 (14): 2453–2456. doi:10.1242/dev.069310. PMID 22736241.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]