Paul Berg

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rođenje (1926-06-30) 30. juni 1926.
New York, SAD
Smrt15. februar 2023(2023-02-15) (96 godina)
Stanford, SAD
DržavljanstvoAmeričko
PoljeBiohemija
InstitucijaUniverzitet Stanford
Univerzitet "Washington" u St. Louisu
Clare Hall (Cambridge)
Alma materPensilvanijski državni univerzitet (dodiplomski)
Univerzitet Case Western Reserve (doktorski)
Poznat(a) poRekombinantna DNK
Istaknute nagradeNobelova nagrada za hemiju (1980)
Nagrada AAAS-a za naučnu slobodu i odgovornost (1982)
Nacionalna medalja za nauku (1983)
Medalja "Max Delbrück" (1999)
ReligijaJudaizam

Paul Berg (rođen 30. juna 1926. u Brooklynu, New York City) bio je američki biohemičar. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju 1980. za doprinos biohemiji nukleinskih kiselina i razvoj metoda rekombiniranja DNK.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Paul Berg je rođen u New Yorku 1926. a do 1948. studirao je na Univerzitetu države Pennsylvanije. Diplomirao je 1952. na Univerzitetu Case Western Reserve u državi Ohio. Postao je profesor biohemije na Univerzitetu Stanford u Kaliforniji 1959. godine.

Rad[uredi | uredi izvor]

Dok je zajedno sa Sangerom i Gilbertom podijelio Nobelovu nagradu za svoj rad na sekvenciranju DNK, Berg se uglavnom bavio metodama tehnologije rekombinantne DNK. Od 1965. interesira se za istraživanja Roberta Dulbeccoa o polima-virusu. Nakon provedene godine u Dulbeccosovoj laboratoriji 1967. i 1968, razvio je ideju da je nastanak tumora koje prenose virusi u tijesnoj povezanosti sa integracijom genoma virusa u genom ćelije domaćina te kasnijim djelovanjem viralnih gena u domaćinskoj ćeliji. U narednim godinama donio je zaključak da se za istraživanje tumora i kasniji razvoj takozvanih tehnika rekombinantne DNK upotrijebi SV40 kao model organizma.[1] Godine 1972. objavio je rezultate jednog eksperimenta pri kojem je u svojoj laboratoriji dobio takozvani "hibridni genom" iz hromosoma virusa i plazmidne DNK. Pri tome su dijelovi plazmida zadržali DNK bakteriofaga lambda i tri gena E. coli, koji su odgovorni za preradu galaktoze u bakterijama.[2][3] Godine 1979. objavio je rezultate uspješnih eksperimenata, korištenjem SV40 i β-globin gena iz zeca sa ćelijama bubrega majmuna.[4]

Pored svojih ličnih uspjeha i napretka u istraživanju DNK, Paul Berg je upozorio na rizike u primjeni ove tehnike i bio je glavni zagovornik za međunarodni moratorij o manipulaciji genima na konferenciji Asilomar o rekombinantnoj DNK 1975, a kojom su predložene smijernice o dobrovoljnom sustezanju od određenih istraživanja i eksperimentiranja iz ove oblasti.[5]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1959: Nagrada Eli Lilly iz biološke hemije
  • 1980: Nagrada Albert Lasker za osnovna medicinska istraživanja
  • 1980: Nagrada Međunarodne fondacije Gairdner
  • 1980: Nobelova nagrada za hemiju
  • 1999: Medalja Max Delbrück

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dissections and Reconstructions of Genes and Chromosomes" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 3. 2016. Pristupljeno 30. 6. 2015.
  2. ^ Berg P, Mertz JE.: "Personal reflections on the origins and emergence of recombinant DNA technology."
  3. ^ David A. Jackson, Robert H. Symons i Paul Berg.: "Biochemical Method for Inserting New Genetic Information into DNA of Simian Virus 40: Circular SV40 DNA Molecules Containing Lambda Phage Genes and the Galactose Operon of Escherichia coli." Proc Natl Acad Sci U S A. 1972 Oct;69(10):2904-9. PMID 4342968.
  4. ^ Mulligan RC, Howard BH, Berg P.: "Synthesis of rabbit beta-globin in cultured monkey kidney cells following infection with a SV40 beta-globin recombinant genome."
  5. ^ Summary Statement of the Asimolar Conference

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]