Paulino Alcántara

Paulino Alcántara Riestrá
Lični podaci
Datum rođenja	(1896-10-07) 7. oktobar 1896.
Mjesto rođenja	Iloilo, Filipini
Datum smrti	13. februar 1964(1964-02-13) (67 godina)
Visina	170 cm
Pozicija	Napadač
Omladinski pogoni
0000	FC Galeno i FC Barcelona
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi) 1912–1916 Barcelona 47 (40) 1916–1918 Bohemian Sporting Klub 23 (24) 1918–1927 Barcelona 130 (102) Nacionalna reprezentacija** Godine Reprezentacija Nastupi (golovi) 1915–1926 Katalonija 10 (5) 1917 Filipini 5 (15) 1921–1923 Španija 5 (8)
Trenirani timovi
1951 1953	Španija Katalonija
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Posljednji put ažurirano: 11. novembar 2022..

Paulino Alcántara Riestrá (Iloilo, 7. oktobar 1896 – Barcelona, 13. februar 1964) bio je španski i filipinski nogometaš i menadžer koji je veći dio svoje karijere igrao u Barceloni na poziciji napadača. Alcántara je debitovao za Barcelonu sa 15 godina i ostao je najmlađi igrač koji je igrao ili postigao pogotak za klub. Postigao je 395 golova u 399 službenih i prijateljskih utakmica, što je rekord kluba koji je trajao 87 godina do 2014. godine.

Klubska karijera

Alcántara je rođen u gradu Iloilo na Filipinima 7. oktobra 1896. godine. Njegov otac, Eduardo Alcántara, je bio španski vojni oficir, a majka, Victoriana Camilan Riestra, Filipinka. Sa tri godine njegova porodica se preselila u Španiju. Godine 1910. pridružio se omladinskoj momčadi FC Galena, a kasnije Barceloni. Godine 1912. debitovao je za prvi tim Barcelona, gdje je postigao hat-trick u pobjedi od 9-0 nad Catala SC. Time je postao najmlađi igrač (sa 15 godina i 4 mjeseca) i najmlađi strijelac u zvaničnoj utaknici. Također, postao je prvi azijski nogometaš u Evropi. Sa Barcelonom je osvojio više trofeja, uključujući ligaške trofeje 1913. i 1916. godine i Copa del Rey 1913. godine. Godine 1916. njegova porodica se vratila u Filipine, gdje je Alcántara, pored igranja za Bohemian Sporting Klub, studirao medicinu. U Bohemiji je osvojio dva trofeja Filipinskog šampionata (1917. i 1918.). Uprkos tome što je Barcelona tražila njegov povratak u klub, Alcántarovi roditelji su insistirali da se on usredotoči na školovanje. Nakon što se Alcántara razbolio od malarije, on je zahtijevao da se liječi u Španiji. Poslije izliječenja od malaria, Alcántara je ponovno potpisao za Barcelonu 1918. godine. Tokom drugog boravka u Barceloni, Alcantara je dostigao vrhunac svoje karijere.

U Barceloni je nakratko igrao na poziciji braniča, da bi se kasnije vratio na svoju prirodnu poziciju u napadu. Godine 1919. u utaknici protiv Real Sociedada postigao svoj poznati gol. Prilikom šuta, lopta je pogodila policajca, koji je završio u golu zajedno sa loptom. Sa Barcelonom je osvojio Španski šampionat četiri puta: 1919/20, 1921/22, 1924/25, i 1925/26. godine, i Katalonski šampionat 1918/19, 1919/20, 1920/21, 1921/22, 1923/24, 1924/25, 1925/26, i 1926/27. godine.

Reprezentativna karijera

Za reprezentaciju Katalonije debitovao je 1915. i nastavio je igrati za Kataloniju sve do 1926. godine. Odigrao je 10 utakmica i postigao 5 golova. Godine 1917. predstavljao je reprezentaciju Filipina na Dalekoistočnim igrama u Tokio, gdje je pobjedio Japan 15-2, što je najveća pobjeda za Filipine u historiji. Poslije toga, vratio se u reprezentaciju Španije i 1921. je ponovno debitovao za Španiju u taknici protiv Belgije, gdje je postigao oba pogotka u pobjedi od 2-0. Dvije godine kasnije, u utaknici protiv Francuske, probušio je mrežu prilikom pogotoka. Zbog ovog događaja dobio je nadimak “El Rompe Redes”, ili “Trencaxarxes”, što znači “probušivač mreže”. Između 1921. i 1927. odigrao je pet utaknica i postigao šest golova za Španiju.

Umirovljenje

Alcantara je završio profesionalnu karijeru na ljeto 1927. godine, da bi postao doktor. Kasnije je bio klubski direktor između 1931. i 1934. godine. O svojim fudbalskim danima pisao je memoare. Godine 1951. bio je jedan od tri trenera, zajedno s Félix Quesada i Luís Iceta, koji su vodili reprezentaciju Španije u tri utaknice protiv Švicarske, Belgije i Švedske. Pobjedio je jednu utaknicu, a remizirao dvije.

Tokom Španskog građanskog rata, Alcantara je bio poručnik prvog bataljona Brigade Legionarske crne strele (Frecce Nere). Umro je u Barceloni 13. februara 1964. godine.

Uspjesi

Barcelona

• Pyrenees Kup (2): 1912, 1913
• Copa del Rey (5): 1913, 1920, 1922, 1925, 1926
• Katalonski šampionat (10): 1913, 1916, 1919, 1920, 1921, 1922, 1924, 1925, 1926, 1927

Bohemian

• Filipinski šampionat (2): 1917, 1918