Perzijanci
 Prikaz perzijske nošnje iz 19. stoljeća, zasnovan na antičkim motivima | |
| ' | |
| Regije sa značajnim stanovništvom | |
|---|---|
| Jezici | |
| perzijski jezik i njegovi varijeteti | |
| Religija | |
| pretežno islam (šiitski islam i sunitski islam); također zoroastrizam, Bahá'í, kršćanstvo, judaizam i druge | |
| Vezane etničke grupe | |
| Iranski narodi, Tadžici, Tati |
Perzijanci jesu iranski narod koji čini najbrojniju etničku skupinu u Iranu.[1][2] Povezuje ih prvenstveno perzijski jezik, odnosno farsi, koji pripada zapadnoj skupini iranskih jezika unutar indoiranske grane indoevropske jezičke porodice.[1][3]
U historijskom smislu naziv "Perzijanci" potječe od drevne oblasti Perside odnosno Farsa u jugozapadnom Iranu, odakle se ime Perzije u zapadnoj tradiciji proširilo na cijelu zemlju.[4][5] U savremenoj etnološkoj upotrebi pojam se ipak odnosi na perzijski etnos, a ne na sve stanovnike Irana.[1][6]
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Naziv Perzijanci izveden je iz grčkog oblika Persis, koji je označavao zemlju istoimenog naroda u jugozapadnom Iranu.[4] Ta oblast odgovara približno savremenoj pokrajini Fars.[4] Sam naziv pokrajine povezan je sa staroperzijskim oblikom Pārsa, etnonimom i toponimom potvrđenim u ahemenidskim natpisima.[7]
Historija
[uredi | uredi izvor]Perzijanci su jedan od glavnih drevnih iranskih naroda. U 1. mileniju p. n. e. nastanili su područje Perside, gdje su u početku bili pod snažnim utjecajem Meda, a zatim pod dinastijom Ahemenida stvorili veliko carstvo koje je imalo presudnu ulogu u historiji Bliskog istoka i šireg mediteranskog prostora.[5][8]
Perzijski identitet održao se i poslije pada ahemenidske države, kroz partsko, sasanidsko i islamsko razdoblje.[6] Perzijski jezik i perzijska književnost imali su izuzetno velik utjecaj na razvoj kulture u Iranu, Afganistanu, Srednjoj Aziji i velikom dijelu islamskog svijeta.[9]
Jezik
[uredi | uredi izvor]Maternji jezik Perzijanaca jest perzijski jezik.[1] On pripada zapadnoiranskoj skupini i historijski predstavlja nastavak staroperzijskog i srednjoperzijskog jezika, što ga čini jednim od rijetkih velikih književnih jezika s tako dugim kontinuitetom razvoja.[3] Njegovi savremeni standardni varijeteti uključuju iranski perzijski, dari u Afganistanu i tadžički jezik.[3][10]
Historijski su se nazivi Perzijanac, Tadžik i Tat u pojedinim razdobljima i sredinama koristili i djelimično preklapali, premda se danas obično razlikuju kao posebne etničke ili regionalne oznake.[11]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Perzijanci danas žive prvenstveno u Iranu, gdje čine vodeću etničku i kulturnu skupinu.[2] Značajne zajednice perzijskog jezika i kulture postoje i u Afganistanu, Tadžikistanu, Uzbekistanu i državama Perzijskog zaliva, kao i u dijaspori širom svijeta.[1] U savremenoj upotrebi ipak se mora razlikovati između etničkih Perzijanaca i šire zajednice govornika perzijskog jezika.[1]
Kultura
[uredi | uredi izvor]Perzijanci imaju dugu i bogatu kulturnu tradiciju koja obuhvata književnost, arhitekturu, minijaturu, muziku, filozofiju i dvorsku kulturu.[12] Klasični autori kao što su Firdusi, Saadi, Hafiz i Dželaludin Rumi imali su trajan utjecaj na perzijsku i svjetsku književnost.[13][14][15][16]
Među važnim elementima perzijskog kulturnog naslijeđa jesu i proslava Nowruza, razvijena urbana tradicija, vrtna arhitektura i snažan kontinuitet historijske memorije od antičkog do savremenog doba.[6][17] Perzijska kultura izvršila je snažan utjecaj i izvan etnički perzijskih sredina, naročito u književnosti, upravi i dvorskoj kulturi brojnih država islamskog svijeta.[9][10]
Religija
[uredi | uredi izvor]Danas većina Perzijanaca pripada islamu, naročito šiitskom islamu, koji je dominantan u Iranu.[18] U historijskom i savremenom kontekstu među Perzijancima su zastupljene i druge religije i svjetonazori, uključujući sunitski islam, zoroastrizam, kršćanstvo, judaizam i Bahá'í.[2][19]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 "Persian". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 "Iran - People". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 Lazard, Gilbert (1975). "The Rise of the New Persian Language". u Frye, R. N. (ured.). The Cambridge History of Iran, Volume 4: From the Arab Invasion to the Saljuqs. Cambridge University Press. str. 595–632. ISBN 978-0-521-20093-6.
- 1 2 3 "Persis". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 "Persia". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 "Iranian Identity". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Fārs". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "The Achaemenian Dynasty". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 "Persian literature". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 "Persian language". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "ʿAJAM". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Iran - Cultural life". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Ferdowsī". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Saʿdī". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Ḥāfeẓ". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Jalāl al-Dīn al-Rūmī". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Nowruz". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Iran - Religion". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "ZOROASTER ii. General Survey". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
