Piezoelektricitet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Piezoelektricitet je pojava kratkotrajne električne struje kada se kristal naglo pritisne u određenom kristalografskom smjeru. Naprezanje pri pritiskanju je malo i u potpunosti elastično. Neki često zastupljeni minerali pokazuju piezoelektricitet, npr. kvarc, turmalin, sfalerit, itd.

Piezoelektrični efekat[uredi | uredi izvor]

Piezoelektrični efekat je pojava stvaranja električnog naboja na površini posebno odrezanog kristala koji je elastično deformisan vanjskom silom. Jedna strana (površina) tog kristala naelektrisaće se negativno, a druga pozitivno. Dakle, kristal postaje električno polariziran. Polarizacija kristala je najveća kada je naprezanje usmjereno u pravcu piezoelektrične ose kristala. Promjenom smjera deformacije dolazi do polarizacije obrnutog smjera. Piezoelektrični efekat otkrili su 1890. godine Jacques i Pierre Curie. Koristi se u senzorima pritiska.

Najznačajniji piezoelektrični materijali su kvarc (SiO2), Seignettova sol i turmalin, a u novije vrijeme piezoelektrične keramike.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nuvola apps kalzium.svg Nedovršeni članak Piezoelektricitet koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.