Piljeni furnir

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Glavni članak: Furnir

Piljeni furnir je vrsta furnira, koji se izrađuje posebnom tehnologijom piljenja (struganje) furnirskih prizmi, dobijenih raspiljivanjem furnirskih trupaca na deset ili više prizmi. Ovo je ujedno i najstariji način izrade furnira. Pronalaskom tehnologije rezanja furnira, ovaj način izrade polako nestaje, te se primjenjuje u izuzetnim potrebama, kada odgovarajući kvalitet furnira nije moguće dobiti procesima ljuštenja ili rezanja. Piljenjem furnira gubi se između 50-80 % zapremine trupca[1] Kod svih vrsta drveta, koje sadrže tanin, radi sprečavanja nastajanja tamnih mrlja, koje nastaju u dodiru tanina sa metalom, neposredno poslije piljenja, površinu furnira je potrebno posuti kalij oksalatom (K2C2O4) ili sličnim hemijskim sredstvom. Iz istog je razloga potrebno prije početka tehnološke faze sušenja furnira, očistiti piljevinu sa listova furnira.

Proizvodni proces[uredi | uredi izvor]

Sirovina[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Sirovina

Kao sirovina za piljeni furnir, koristi se visokovrijedne vrste drveta sa posebnim estetskim svojstvima, od kojih se furnir oblaže na namještaj, muzičke instrumente i zidove. Udio piljenog furnira u ukupnoj svjetskoj proizvodnji je oko 5%, a izrađuju se u slučajevima, kada se struktura i boja drveta nepromjenjena (kao npr. kod javora) želi zadržati na furniru. Osim javora, česta je i upotreba hrasta, oraha, brijesta, bukve i voćkarica. Od egzota, koriste se mahagoni, palisander i ebanovina. Za piljeni furnir se koriste uglavnom lišćari, jer bi upotreba četinarskih vrsta, zbog ušešća smole, otežala dalju obradu, pogotovo nanošenje lakova na površinu furnira. Upotreba četinarskih vrsta bila je rasprostranjena u Južnoj Americi, gdje se koristila alerca (patagonijski čempres), koja je od sedamdesetih godina prošlog vijeka proglašena zaštićenom vrstom. Razlozi izrade furnira ovom metodom u debljinama 1,2–2,5 mm, 5 mm, 7 mm i 10 mm su:[2]

  • Piljeni furnir sadržava prirodnu svijetlu boju drveta, te se za razliku od drugih metoda izrade sa termičkom obradom, boja furnira ne mijenja;
  • Pucanje i raspucavanje rezanog furnira zbog pritiska noža, kod piljenog furnira je smanjeno na minimum. Ova osobina omogućava bolja svojstva pri površinskoj obradi furnira;
  • Tvrde vrste drveta (palme, tropske egzote tzv. željezno drvo i zmijsko drvo), mogu se samo obrađivati piljenjem;
  • Bolja fizičko-mehanička svojstva ovog furnira, koje mu daju dužu trajnost, za razliku od rezanog furnira. Posebno se koristi u visokovrijednom namještaju (npr. izradi stolova), gdje tvrdoća površine utiče na trajnost proizvoda. Piljeni se furnir koristi i za izradu visokovrijednih muzičkih instrumenata.

Dimenzije i kvalitet[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Dimenzije
Glavni članak: Furnir § DKvalitet

Dimenzije furnirskih trupaca, su definisane proizvodnim procesom i mašinama na kojima se vrši piljenje. Piljeni furnir nema velika ograničenja, jer zbog načina piljenja, moguće su promjenljive dužine trupaca. U zavisnosti od standarda u zemljama izrade, furnir se ipak reže u određenim, za to standardiziranim dužinama, koje su uglavnom proistekle iz primjene furnira, te logističkih i prodajnih zahtjeva tržišta. Važan parametar je prečnik trupca, za kog postoje preporuke i proračuni rentabilnosti izrade u granicama ispod preporučenog prečnika. (npr. prečnik trupca od hrasta ne bi trebao biti manji od 45 cm). Zatim, odnos srčike i bjeljike, koji kod nekih vrsta mogu znatno smanjiti estetske vrijednosti furnira.

Za razliku od druge dvije tehnologije, tolerancija grešaka sirovine je prilično stroga, tako da osim jednostrane zakrivljenosti trupaca oko 2%, manjih površinskih oštećenja, ostale greške gotovo da nisu dozvoljene. Izuzetak su greške teksture, koje se uslijed pravilnog odabira reza prizme, mogu smatrati prednošću u ovoj tehnologiji.

Kao i za sve ostale tehnologije, zahtjevi su da je kod većine kvalitetnijih vrsta (hrast, brijest, javor) obavezna zimska sječa, koja se definiše u zavisnosti od klimatskih uslova, po prosječnoj temperaturi okoliša.

Svi se furnirski trupci numerišu i označavaju posebnim plastičnim pločicama sa ugraviranim potrebnim podacima. Podaci su obično propisani standardima, te se teži standardiziranju podataka međunarodnom nivou. Pločica se pričvršćuju na čelo trupca, a prilikom raspiljivana na segmente, protokoliše se dalja obrada, zbog sličnosti slike furnira segmenata ispiljenih iz istog trupca. U daljoj obradi se raspiljeni furnir iz jednog trupca, prodaje u paketu.

Transport[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Transport

Transport furnirskih trupaca vrši se željeznicom ili cestovnim prometom. U zemljama gdje je to moguće transport je vodenim putom.

Skladištenje[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Skladištenje

Furnirski trupci se skladište u duge jednoredne složaje, obično trapeznog oblika i visine od 3-14 m. Visina složajeva je u zavisnoti o unutrašnjeg transporta te je moguća i do 14  ukoliko se transort vrši kranom. Veće visine nisu dozvoljene, iz sigurnosnih razloga, jer je moguće samoobrušavanje trupaca. Dužina složajeva se kreću od 80-120 m a u direktnoj su korelaciji sa primjenjim transporterom (poprečni ili uzdužni elevator).

Premazivanje[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Premazivanje
Tabela sa preporučenim vremenom između zimske sječe i premaza za bukove furnirske trupce.[3][4]
Mjesec sječe Vrijeme nanosa
januar do 9 sedmica
mart do 6 sedmica
maj do 3 sedmice

Premazivanje čela i svih povređenih povšina raznim uljima ili smolom radi sprečavanja isparavanja vlage iz drveta ili kombinacija sa antiseptičkim sredtvima, koji sprečavaju razvoj gljivica; Uslov za nanošenje vlagozaštitnih i antiseptičkih sredstava je da drvo ima vlažnost između 60-70 % ili više. Antiseptička sredstva se nanose četkom ili prskanjem na čela, koja ne smiju biti mokra. Premaz se nanosi jednom ili dva puta, dok se drugi dan nanose vlagozaštitna sredstva.

Mokro čuvanje[uredi | uredi izvor]

Trupci se prilikom skladištenja prskaju vodom, po određenim vremenskim intervalima. U zavisnosti od klime, temperature, vremena skladištenja, prskanje (rošenje) se vrši svakih 15-30 minuta u zavisnosti od doba dana. Rošenje ne smije biti intenzivno i traje obično 5-10 minuta. Ova vremena su okvirna i za svako skladište se određuje posebna tabela sa intervalima prskanja. Veoma je bitno da količina vode nije prevelika, jer u slučaju previsoke vlage, trupci su skloni truljenju ili napadu gljivica.

Potapanje u bazenima[uredi | uredi izvor]

Zamrzavanje[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Furnir § Zamrzavanje

Mehanička priprema[uredi | uredi izvor]

Pod mehaničkom pripremom furnirskih trupaca podrazumjevaju se slijedeće operacije: formatiranje (kraćenje), skidanje kore (koranje), raspiljivanje na segmente.

Piljenje[uredi | uredi izvor]

Za razliku od rezanja i ljuštenja, primjenom ove tehnologije, prilikom dobijanja furnira nastaje piljevina, jer se furnir obično pili velikim kružnim pilama prečnika i do 4 m kao u Sjevernoj Americi, dok se u Evropi koristi najčešće specijalni gater, sa desetak tračnih pila koje istovremenim okomitim pomjeranjem, raspiljuju prizmu u tanke listove furnira. Prizma (flič) se dobija raspiljivanjem furnirskog trupca u formu četvrtastog ili približno poprečnog presjeka. Prizma se razpiljuje radijalnim rezovima. Za razliku od rezanog i ljuštenog furira, termička obrada prizmi nije potrebna.

Piljenje gaterom[uredi | uredi izvor]

Piljenje gaterom ima prednosti u višem kapacitetu proizvodnje, nižem utrošku energije, te jednostavnijem procesu. Važan faktor je vodilica noža, koja osim vođenja noža, pomaže i pri odvajanju furnira od prizme. Istovremeno jedan pritisni valjak daje stabilnost prizmi prilikom piljenja. Debljina pile kod piljenja gaterom je oko 0,9 mm. Najbolji oblik zuba je jednakostranični trokut sa uglom oštrenja od β=30°, zadnjim uglom od γ=75°, rastojanjem (korak) između zubaca t=15 mm i visinom zuba od h=8 mm. Razmetanje zubaca na stranu, za optimalnu pripremu je od 0,25-0,30 mm, čime se debljina reza kreće od 1-1,5 mm. Svaki jedanaesti zub ostaje nerazmetnut, te time rez gaterske pile postaje najčistiji. Brzina rezanja pile kreće se oko 6-7,7 m/s, a pomak obradka je 0,1-1,5 m/min. Sa prosječnom debljinom furnira od 1 mm, procenat iskorištenja je 41,6% od ukupne zapremine prizme. Najmanja debljina furnira je ovisna od vrste drveta te iznosi 0,8 mm, dok su optimalne debljine između 0,9-3 mm.[5]

Piljenje kružnom pilom[uredi | uredi izvor]

Proces piljenja kružnim pilama, na furnirskim kružnim pilama, koje potiču iz Francuske čest je u Sjevernoj Americi, a razvijeno je uglavnom za piljenje hrastovog furnira, te je najmanja debljina furnira 1 mm. List kružne pile sastoji se iz diska na kojem je pričvršćeno 16 segmenata, debljine do 1,2 mm. Veličine uglova zuba su: ugao oštrenja od β=73°, zadnji ugao od γ=15°, prednji ugao δ=15°, korak između zubaca t=14 mm i visina zuba od h=7 mm. Segmenti se zakovicama pričvršćuju na list pile, te se stanjuju na 0,9 mm. Razmetanje zubaca na stranu, je od 0,25 mm. U slučaju nestabilnosti i širokog reza pile, razmet zubaca se smanjuje. Prečnik lista se kreće od 2 m i više. Brzina zuba je 50 m/sec, a pomak obradka do 2 m/min. Nedostatak ovog načina piljenja u odnosu na gatersko rezanje je veći utrošak vremena oštrenja kružne pile, koji se može kretati oko 120 minuta u odnosu na gatersku pilu, čije oštrenje traje nekoliko minuta.

Sušenje[uredi | uredi izvor]

Dalja obrada[uredi | uredi izvor]

Skladištenje[uredi | uredi izvor]

Primjena[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Staatliche Studienakademie Dresden, Fabian Knorr (PDF; 512 kB) (de)
  2. ^ Sägewerk Vater (de)
  3. ^ Ispitivanje zaštite bukovih trupaca u šumi domaćim premazima, Pregled; Prof. dr. Mirko Ilić; Sarajevo
  4. ^ Furniere, Lagenhölzer und Tischlerplatten, F. Kollmann; Berlin (de)
  5. ^ Furniri i šperovano drvo, Dr. inž. Milutin Knežević Univerzitet u Beogradu, drugo prošireno izdanje, Zavod za izdavanje uđbenika SR Srbije, Beograd. 1966.