Pinca

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Uskršnja pinca

Pinca (njemački: Osterpinze) je tradicionalno južnoaustrijsko, slovensko i hrvatsko uskrsno pecivo od dizanog tijesta.[1][2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Uskršnja pinca potječe iz Veneta i Furlanije. Pinca (u venecijanskom dijalektu: pinsa) je tradicionalno pecivo u božićno-novogodišnjem razdoblju.[3] Naziv vjerojatno ima isti korijen kao pita, (lepinja ili somun) i jelo pizza, ali dolazi iz korijena latinske riječi pinsere: gaziti, mijesiti, stiskati i italijanskog pinza: kliješta, makaze (slično nastanku riječi pinceta).[4] Recept je sredinom 19. vijeka iz Furlanije prenesen u Graz preko susjedne, tada austrijske grofovije Gorica i Gradiška. Stoga se i naziva u Austriji Görzer Pinze, pa stoga Štajerska predstavlja njeno austrijsko središte.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Pince se proizvode samo u preduskršnje vrijeme. Kuglica tijesta reže se makazama i pinca dobija tipičan ujednačeni oblik. Obično se u tijesto dodaje maslaca, anisa i jaja, a pečena pinca se premazuje žumancem, čime dobija poseban sjaj. Na pečenu pincu se mogu dodati suhe grožđice.[2]

Za tradicionalno posvećenje mesa na Veliku subotu posvećuje se košarica sa svježe dimljenim kobasicama, uskršnjim jajima, hrenom, uskršnjim kruhom i pincom prekrivena uskrsnim platnom. Pince se jedu kao kruh uz uskrsno meso za uskrsne blagdane. Osim toga, od starih pinca mogu se pripravljati prženice, razna jela i kolači s jabukama i slična jela u kojima se mogu upotrijebiti suhe pince.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pohl, Heinz Dieter (2007). Die österreichische Küchensprache - Ein Lexikon der typisch österreichischen kulinarischen Besonderheiten (jezik: njemački). Beč: Ein Lexikon der typisch österreichischen kulinarischen Besonderheiten. ISBN 978-3-7069-0452-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ a b "Steirische Osterpinze – Görzer Pinze". steirische-spezialitaeten.at (jezik: njemački). Pristupljeno 4. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Zanco, Renato (1996). La cucina della Marca trevigiana dal raicio rosso al. tirame su (jezik: italijanski). Demetra. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Boerio, Giuseppe (1856). Dizionario del dialetto veneziano (jezik: italijanski). Venecija: Premiata tipografia di Giovanni Cecchini. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)