Piotr Żyła

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Piotr Żyła
FIS Sommer Grand Prix 2014 - 20140809 - Piotr Zyla 2.jpg
Lične informacije
Rođenje (1987-01-16) 16. januar 1987 (32 god.)
Cieszyn
Visina 176 cm
Karijera
Klub SK Wisła Ustronianka
Takmiči se za Poljska Poljsku
Lični rekord 245,5 m (Vikersund 2017)
Svjetski kup
Sezone 2006
Pobjede 1 (+ 5 ekipnih)
Pob. postolja 11 (+ 19 ekipnih)
Ažurirano: 25. 11. 2019.

Piotr Żyła poljski je skijaš-skakač. Dvostruki je prvak svoje zemlje (2014. i 2016).

Karijera[uredi | uredi izvor]

Skijaškim skokovima počeo se baviti kao osmogodišnjak. U Svjetskom kupu debitirao je 21. januara 2006. u Sapporu i odmah osvojio prve bodove zauzevši 19. mjesto. Godinu ranije na istoj skakaonici osvojio je prve bodove u Kontinentalnom kupu. Prvo veće takmičenje na kojem je učestvovao bilo je Svjetsko prvenstvo 2007, koje je održano također u Sapporu. U oba pojedinačna takmičenja nije se plasirao u drugu seriju, dok je s reprezentacijom osvojio peto mjesto u ekipnom. U narednoj sezoni mijenjao je nastupe između Svjetskog i Kontinentalnog kupa, ali je uvršten u poljsku ekipu za SP u letovima 2008. u Oberstdorfu, na kojem je osvojio 10. mjesto. Uslijedile su dvije-tri sezone u kojima nije uspijevao ući u dobru formu, pa je ispao iz A-reprezentacije (čak je jednu sezonu u potpunosti propustio), ali vratio se u kadar od sezone 2011/12.

Prva dva plasmana na pobjedničko postolje u Svjetskom kupu ostvario je u ekipnoj konkurenciji u Willingenu i Lahtiju u prvoj polovini 2011. godine. Na Svjetskom prvenstvu 2013. u Val di Fiemmeu osvojio je prvu medalju u karijeri kao član poljske reprezentacije, koja je zauzela treće mjesto na velikoj skakaonici, iza Austrije i Njemačke. To je bila i prva medalja ikad za Poljsku u ekipnim skokovima na svjetskim prvenstvima.[1] Dvije sedmice kasnije, 17. marta 2013, ostvario je dosad jedinu pobjedu u Svjetskom kupu, i to na Holmenkollenu u Oslu. Kuriozitet je da je tu pobjedu podijelio s Gregorom Schlierenzauerom. Pet dana kasnije ponovo je bio na pobjedničkom postolju – osvojio je treće mjesto u letačkom takmičenju u Planici.

Do trećeg postolja u karijeri došao je 6. januara 2017. zauzevši treće mjesto u Bischofshofenu, na posljednjoj stanici Turneje 4 skakaonice. Time je osigurao drugo mjesto u ukupnom poretku Turneje, što mu je najveći uspjeh u karijeri. Mjesec ranije, na takmičenju u Klingenthalu, došao je i do prve ekipne pobjede u Svjetskom kupu, također prve ekipne za Poljsku u historiji.

Na Svjetskom prvenstvu 2017. u finskom Lahtiju osvojio je bronzanu medalju na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna medalja s velikih takmičenja. Dva dana nakon toga osvojio je i zlatnu medalju u ekipnim skokovima. To je prva zlatna medalja za Poljsku u ekipnim skokovima u historiji.

Sljedeće sezone osvojio je još jednu ekipnu bronzanu medalju, ovog puta na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu. To je opet bila prva ekipna medalja za Poljsku u historiji tog takmičenja.

U sezoni 2018/19. ostvario je sedam plasmana na pobjedničko postolje (bez pobjede), osvojivši i treće mjesto u poretku letača.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Godine 2006. oženio se Justynom Lazar, rodicom Adama Małysza.[2] Imaju sina Jakuba (r. 2007) i kćer Karolinu (r. 2012). U septembru 2018. sporazumno su se razveli.[3] Diplomirao je 2006. na Fakultetu sportskih prvenstava u Zakopanima, koji je pohađao s Kamilom Stochom.[4] U septembru 2019. Poljski olimpijski komitet dodijelio mu je zlatnu medalju "za doprinos olimpijskom pokretu u Poljskoj".[5]

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 17. 3. 2013. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 135,5 m 133,5 m 270,1 1. Gregor Schlierenzauer^
2. 22. 3. 2013. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 212,5 m 216,5 m 402,5 3. Gregor Schlierenzauer
3. 6. 1. 2017. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 131 m 137 m 275,8 3. Kamil Stoch
4. 4. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 142 m 138,5 m 245,1 3. Johann André Forfang
5. 24. 11. 2018. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 136 m ^ 135,0 3. Ryōyū Kobayashi
6. 1. 12. 2018. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 133 m 131 m 264,2 2. Johann André Forfang
7. 2. 12. 2018. 126 m 133 m 258,9 3. Ryōyū Kobayashi
8. 15. 12. 2018. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 134 m 136 m 298,9 2. Karl Geiger
9. 16. 12. 2018. 137,5 m 135 m 285,1 2. Ryōyū Kobayashi
10. 17. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 142 m 137,5 m 250,0 3.
11. 22. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 242 m 234 m 437,3 3. Markus Eisenbichler

^ – podijelili prvo mjesto
^ – održana samo jedna serija

Ekipno[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 29. 1. 2011. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 125,5 m 132 m 1015,7 (231,3)[a] 3. Austrija
2. 12. 3. 2011. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 118 m 119,5 m 1028,3 (241,6)[b] 3.
3. 11. 1. 2013. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS-134 129 m 128,5 m 954,4 (248,8)[c] 2. Slovenija
4. 9. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 115,5 m 124 m 1036,2 (247,4)[d] 3. Njemačka
5. 22. 3. 2014. Slovenija Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 141 m 126 m 1007,6 (247,0)[e] 2. Austrija
6. 3. 12. 2016. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 134 m 134 m 1128,7 (268,7)[f] 1.
7. 21. 1. 2017. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 133,5 m 137,5 m 1111,2 (286,5)[g] 2. Njemačka
8. 28. 1. 2017. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 134 m 138 m 931,5 (238,4)[h] 1.
9. 11. 3. 2017. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 124 m 129,5 m 986,2 (263,3)[f] 3. Austrija
10. 18. 3. 2017. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 245,5 m 192 m 1538,6 (360,1)[h] 2. Norveška
11. 25. 3. 2017. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 225 220 m 233,5 m 1493,8 (380,0)[h] 3.
12. 18. 11. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 121 m 116 m 1006,5 (236,1)[h] 2.
13. 9. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 133,5 m 134,5 m 1082,8 (252,9)[g] 2.
14. 17. 3. 2018. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 225 m 166,5 m 1301,7 (315,3)[i] 2.
15. 17. 11. 2018. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 126 m 130,5 m 1026,6 (263,5)[j] 1.
16. 19. 1. 2019. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 126,5 m 130 m 1117,2 (261,8)[k] 3. Njemačka
17. 15. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 146 m 129 m 979,4 (247,7)[j] 1.
18. 23. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 226,5 m 242,5 m[l] 1627,8 (416,3)[m] 1.
19. 23. 11. 2019. Poljska Wisła Malinka K-120 HS-134 131 m 117 m 990,9 (255,0)[n] 3. Austrija
  1. ^ Sastav: Kamil Stoch, Piotr Żyła, Stefan Hula, Adam Małysz
  2. ^ Sastav: Tomasz Byrt, Piotr Żyła, Kamil Stoch, Adam Małysz
  3. ^ Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Krzysztof Miętus, Kamil Stoch
  4. ^ Sastav: Maciej Kot, Piotr Żyła, Krzysztof Miętus, Kamil Stoch
  5. ^ Sastav: Maciej Kot, Piotr Żyła, Klemens Murańka, Kamil Stoch
  6. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Kamil Stoch, Dawid Kubacki, Maciej Kot
  7. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  8. ^ a b c d Sastav: Piotr Żyła, Dawid Kubacki, Maciej Kot, Kamil Stoch
  9. ^ Sastav: Piotr Żyła, Stefan Hula, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  10. ^ a b Sastav: Piotr Żyła, Jakub Wolny, Dawid Kubacki, Kamil Stoch
  11. ^ Sastav: Piotr Żyła, Maciej Kot, Kamil Stoch, Dawid Kubacki
  12. ^ Dodirnuo snijeg.
  13. ^ Sastav: Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki, Piotr Żyła
  14. ^ Sastav: Piotr Żyła, Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Titel an das Team aus Österreich" (jezik: njemački). berkutschi.com. 2. 3. 2013. Pristupljeno 15. 1. 2017. 
  2. ^ "Piotr Żyła na ślubnym kobiercu". skokinarciarskie.pl. 23. 9. 2006. Pristupljeno 15. 1. 2017.  (pl)
  3. ^ "Justyna Żyła po pierwszej rozprawie rozwodowej. Nie pójdzie tak łatwo". gwiazdy.wp.pl. Pristupljeno 19. 9. 2018.  (pl)
  4. ^ "O Zespole Szkół Mistrzostwa Sportowego w Zakopanem". podhale-sport.pl. 19. 11. 2015. Pristupljeno 15. 1. 2017.  (pl)
  5. ^ "Uroczyste wręczenie odznaczeń na gali 100-lecia PZN". skijumping.pl. 23. 9. 2019.  (pl)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]