Piranski tramvaji
| Piranski tramvaji | |
|---|---|
 Piranski tramvaji na Tartinijevom trgu | |
| Opće informacije | |
| Država |  Slobodna teritorija Trsta |
| Mjesto | Piran |
| Broj linija | 1 |
| Datum otvaranja | 20. jula 1912. |
| Datum ukidanja | 31. augusta 1953. |
| Infrastruktura | |
| Dužina trase | 5,4 km |
| Širina kolosijeka | 760 mm |
| Napon kontaktne mreže | 500 V DC |
| Broj stanica | 25 |
| Broj depoa | 1 |
Piranski tramvaj bio je sistem javnog prijevoza koji je povezivao piranski Tartinijev trg sa željezničkom stanicom Porečanka u Sv. Luciji (danas Lucija).
Historija
[uredi | uredi izvor]Krajem 19. vijeka Piran je imao otprilike 12.700 stanovnika (oko tri puta više nego danas), što ga je činilo jednim od najvećih istarskih gradova i važnim trgovačkim centrom. Gradski oci bili su svjesni opasnosti propadanja grada ako bi ga saobraćajni tokovi zaobišli, pa su prilikom polaganja uskotračne željeznice između Trsta i Poreča uložili napore da ona prolazi i kroz Piran. Teren nije dozvoljavao ovu opciju, pa su uspjeli postići reviziju trase, koja je pomjerena iz zaleđa bliže obali, tako da se u Svetoj Luciji približila gradu za oko 5 km. Kada je ova željeznička pruga otvorena 1902, od bečkog Ministarstva carskih i kraljevskih željeznica zatražena je koncesija za izgradnju tramvajske pruge između Pirana i Sv. Lucije, bilo s konjskom zapregom ili električnom. Kao privremeno rješenje do dodjele koncesije uvedena je veza konjskom zapregom, što nije bilo optimalno rješenje zbog velike potražnje i rupastog makadamskog puta.[1]
Dana 11. septembra 1911, konačno je iz Beča stigla vijest da je odobrena koncesija za tramvajski saobraćaj do 1970.[1] Trolejbuski saobraćaj je odmah prekinut, a kompanija iz Augsburga je počela postavljati tramvajske šine na istoj ruti. Širina kolosijeka bila je 760 mm, ista kao i kod Porečanke. Kablovi za napajanje su postavljeni na iste stubove kao i trolejbus.[2] Izgradnja je koštala 150.000 kruna, koje su platili općina Piran i Istarska županija. Ukupna dužina pruge bila je 5,4 km,[2] imala je pet obilaznica, a na njoj nije bilo većih uspona, s izuzetkom dionice od 20 metara kod stanice Lucija, gdje je nagib iznosio 3,5%. Također je bilo potrebno ojačati most preko potoka Fazan.
Pruga je puštena u saobraćaj 20. jula 1912. Kupljeno je pet crvenih vagona, dvije prikolice (ljetna i zimska) i teretni vagon za održavanje. Tramvaji su vozili na pruzi u intervalima od 30 minuta i mogli su postići brzinu do 26 km/h. Električna energija je i dalje isporučivana iz elektrane Bernardin, s tim što je originalna parna mašina zamijenjena s dva dizel generatora za potrebe tramvaja. 1935, kada su italijanske vlasti zatvorile željezničku prugu između Trsta i Poreča, donijela je primjetan pad broja putnika, ali je tramvaj opstao. Tek nakon Drugog svjetskog rata vlasti tadašnje Slobodne teritorije Trsta odlučile su ga ukinuti, jer više nije bio konkurentan autobuskom saobraćaju.[3] Posljednji tramvaj je prošao prugom 31. augusta 1953. Vagoni su brodom prevezeni u Dalmaciju do luke Ploče, a odatle u Sarajevo, gdje su bili u upotrebi još nekoliko godina.[4] Šine nisu odmah demontirane i na nekim mjestima su ostale sve do početka 1960-ih.
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Povijest tramvajskog prometa u Rijeci, Opatiji, Puli, Rovinju i Piranu" (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2025-05-22.
- 1 2 Koper, Boris Šuligoj (2012-07-23). "Pred sto leti je v Piranu vozil tramvaj". old.delo.si (jezik: slovenski). Pristupljeno 2025-05-22.
- ↑ "Minilo je 110 let, odkar so ustavili piranski trolejbus". www.dnevnik.si (jezik: slovenski). 2022-07-24. Pristupljeno 2025-05-22.
- ↑ d.o.o, FWD grupa. "tramvaj". Istrapedia (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2025-05-22.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
