Pitt–Hopkinsov sindrom
| Pitt–Hopkinsov sindrom | |
|---|---|
 Dječak sa Pitt–Hopkinsovim sindromom koji ima karakteristične crte lica | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| OMIM | 610954 |
| MeSH | C537403 |
Pitt–Hopkinsov sindrom (PTHS) rijedak je genetički poremećaj koji karakteriziraju zastoj u razvoju, epilepsija, prepoznatljivi facijalni znaci i moguća isprekidana hiperventilacija nakon koje slijedi apneja.[1] Kako se sve više saznaje o ovom sindromu, razvojni spektar poremećaja se širi, a može uključivati i poteškoće sa anksioznosti, spektar autizma,[2] ADHD i senzorne poremećaje. Povezan je s abnormalnošću unutar hromosoma 18; konkretno, uzrokovan je nedovoljnom ekspresijom gena TCF4.[3]
PTHS je uobičajeno povezan sa ozbiljnim kognitivnim oštećenjem, međutim stvarnu inteligenciju je teško izmeriti, s obzirom na motorne i govorne poteškoće. Zahvaljujući augmentativnoj komunikaciji i progresivnijim terapijama, mnogi pogođeni mogu postići mnogo više nego što se u početku mislilo. Postalo je jasnije da u Pitt-Hopkinsovom sindromu postoji širi spektar spoznajnih sposobnosti nego što je izvještavano u većini naučne literature. Istraživači su razvili modele ćelija glodara, kako bi testirali terapije za PTHS-a.[4]
Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]
PTHS se može vidjeti već u djetinjstvu.[5]
Najraniji znaci kod dojenčadi su donji dio lica i visoki korijen nosa.[6]
Crte lica su karakteristične i uključuju:
- Duboko postavljene oči
- Strabizam
- Kratkovidnost
- Označen nosni korijen
- Široki i / ili kljunasti nosni most
- Istaknut Kupidonov luk ili gornjeusna udubina (gornja usna s izgledom šatora)
- Evertirana donja usna
- Velika usta
- Široko razmaknuti zubi
- Široko i plitko nepce
- Uši s debelim i preklopljenim heliksom (krajnji nabor uha)
Odrasli koji imaju PTHS mogu imati problema sa govorom.[5] Kraniofacijalne karakteristike, koje su važne pri dijagnosticiranju PTHS-a, postaju vidljivije kako osoba stari.[6]
PTHS karakteriziraju zastoj u razvoju, mogući problemi s disanjem epizodne hiperventilacije i/ili zadržavanja daha dok su budni, ponovljeni napadi/epilepsija, gastrointestinalni problemi i prepoznatljive crte lica. Stereotipni pokreti, posebno ruku, zapešća i prstiju, gotovo su univerzalni. Hipotonija je uobičajena (75%), kao i nesiguran hod. Ostale značajke uključuju jednu (tzv. majmunsku) brazdu, duge, vitke prste, ravne tabane i kriptorhizam (kod muškaraca). Uobičajeno je prisustvo "fetusnih jastučića prstiju". Može se dogoditi i hiperventilacija, a ponekad je prate apneja i cijanoza. Zatvor je uobičajen. Mogu se javiti mikrocefalija i napadi. Povremeno su zabilježene hipopigmentirane kožne makule. Neke odobe sa sindromom obično imaju sretno, živopisno ponašanje, uz često smiješkanje i smijeh.
Genetika[uredi | uredi izvor]
Stanje su prvi put opisali D. Pitt i I. Hopkins (u The Training Cottages Training Center, Kew and Royal Children's Hospital, Melbourne, Australija) 1978., kod dva nepovezana pacijenta.[7]
Genetički uzrok ovog poremećaja opisan je 2007.[8] Ovaj poremećaj je posljedica haploinsuficijencije gena transkripcijskog faktora 4 (TCF4), koji se nalazi na dugom kraku hromosoma 18 (18q21.2). Izgleda da mutacijski spektar iznosi 40% tačkastih mutacija, 30% malih delecija /insercija i 30% delecija. Čini se da su sve mutacije de novo. Rizik kod braće i sestara je nizak, ali veći od opće populacije zbog mozaicizma klicinih ćelija.[6]
Fenotip sličan Pitt-Hopkinsovom sindromu određen je autosomno recesivnim mutacijama gena povezanog s kontaktinolikim proteinom 2 (CNTNAP2) na dugom kraku hromosoma 7 (7q33-q36) i gen neureksina 1 alfa (NRXN1) na kratkom kraku hromosoma 2 (2p16.3).[9]
Malformacije u centralnom nervnom sistemu mogu se uočiti u oko 60 -70% pacijenata na MRI pretragama.[10]
Pacijenti sa Pitt–Hopkinsovim sindromom i delecijom TCF4 mogu izgubiti karakteristična sindromska obilježja lica.[6]
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Ne postoje određeni dijagnostički kriteriji, ali ima nekoliko simptoma koji podržavaju dijagnozu PTHS-a. Neki su primjeri: dismofizam lica, rani početak općeg zastoja u razvoju, umjerena do ozbiljna intelektualna invalidnost, abnormalnosti disanja i nedostatak drugih glavnih urođenih abnormalnosti.[5]
Izvještava se da polovina osoba s PTHS ima napade, počevši od djetinjstva do kasog mladalaštva.[6]
Otprilike 50% pogođenih pokazuje abnormalnosti na slikanju mozga. Uključuju hipoplazijski corpus callosum s nedostajućim rostrum corpus callosum i stražnjim dijelom splenija, sa bulbusima kaudatnog jezgra izbočenim prema frontalnim rogovima.
Elektroencefalogram pokazuju višak sporih komponenata.
Prema kliničkoj dijagnozi, PTHS je u istoj grupi kao i pervazivni razvojni poremećaji.[11]
- Evaluacija[6]
- Razvojna procjena
- Procjena za komunikacijske uređaje
- Stručna procjena ponašanja djece
- Plućna konsultacija
- Dječije neurološke konsultacije
- Oftalmološka evaluacija
- Gastroenterologija
- Provera mišićno-koštanog sistema
- Kliničko-genetička procjena
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Diferencijalna dijagnoza uključuje Angelmanov, Rettov i Mowat-Wilson sindrom.
Angelmanov sindrom najviše liči na PTHS. Oba ne govore i imaju "sretnu" narav. Zajedničko obilježje im je abnormalnost lica. Od razlika, Rettov sindrom je najmanje blizak PTHS-u. Ovaj sindrom se doživljava kao progresivna encefalopatija. Mowat-Wilsonov sindrom se primjećuje u ranoj dojenačkoj dobi i karakteriziraju ga karakteristične abnormalnosti lica.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Za sada ne postoji specifičan tretman za ovo stanje. Zasnovan je na simptomatologiji. Budući da nedostaje liječenja, ljudi s PTHS poboljšavaju stanje pristupima ponašanju i treningu.
Preporuke za stanja kašnjenja u razvoju i intelektualnih smetnji u SAD-u (mogu se razlikovati ovisno o zemlji):
- Program rane intervencije, od novorođenčeta do 3tri godine omogućit će pristup različitim terapijama (profesionalne, fizičke, govorne i prehrambene).
- Razvojna predškolska ustanova kroz sistem javnih škola, od 3-5 godina. Dijete će trebati procjenu prije nego što uđe u program, kako bi e vidjelo kakva je terapija potrebna.
- Od 5. do 21. godine škola može stvoriti IEP (zasnovan na dječjim funkcijama i potrebama). Djeca se podstiču da ostanu u školi najmanje do 21. godine.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Zweier C, Peippo MM, Hoyer J, et al. (maj 2007). "Haploinsufficiency of TCF4 causes syndromal mental retardation with intermittent hyperventilation (Pitt–Hopkins syndrome)". American Journal of Human Genetics. 80 (5): 994–1001. doi:10.1086/515583. PMC 1852727. PMID 17436255.
- ^ "Pitt-Hopkins syndrome may point the way to autism treatments". DANIEL R. WEINBERGER.
- ^ "PITT-HOPKINS SYNDROME; PTHS". National Center for Biotechnology Information. Pristupljeno 8. 12. 2009.
- ^ "A drug for autism? Potential treatment for Pitt-Hopkins syndrome offers clues; PTHS". The Conversation (website). Pristupljeno 10. 7. 2019.
- ^ a b c Dean L (2012). "Pitt-Hopkins Syndrome". u Pratt VM, McLeod HL, Rubinstein WS, et al. (ured.). Medical Genetics Summaries. National Center for Biotechnology Information (NCBI). PMID 28520343. Bookshelf ID: NBK66129.
- ^ a b c d e f Sweetser, David A.; Elsharkawi, Ibrahim; Yonker, Lael; Steeves, Marcie; Parkin, Kimberly; Thibert, Ronald (1993), Adam, Margaret P.; Ardinger, Holly H.; Pagon, Roberta A.; Wallace, Stephanie E. (ured.), "Pitt-Hopkins Syndrome", GeneReviews®, University of Washington, Seattle, PMID 22934316, pristupljeno 3. 2. 2019
- ^ Pitt D, Hopkins I (1978) A syndrome of mental retardation, wide mouth and intermittent overbreathing. Aust Paed J 14(3):182-184
- ^ Amiel J, Rio M, de Pontual L, Redon R, Malan V, Boddaert N, Plouin P, Carter NP, Lyonnet S, Munnich A, Colleaux L (2007) Mutations in TCF4, encoding a class I basic helix-loop-helix transcription factor, are responsible for Pitt-Hopkins syndrome, a severe epileptic encephalopathy associated with autonomic dysfunction. Am. J. Hum. Genet. 80: 988-993
- ^ M, Peippo; J, Ignatius (april 2012). "Pitt-Hopkins Syndrome". Molecular Syndromology (jezik: engleski). 2 (3–5): 171–180. doi:10.1159/000335287. PMC 3366706. PMID 22670138.
- ^ Zollino, Marcella; Marangi, Giuseppe (septembar 2015). "Pitt–Hopkins Syndrome and Differential Diagnosis: A Molecular and Clinical Challenge". Journal of Pediatric Genetics. 04 (3): 168–176. doi:10.1055/s-0035-1564570. ISSN 2146-4596. PMC 4918722. PMID 27617128.
- ^ Sweatt, J. David (maj 2013). "Pitt–Hopkins Syndrome: intellectual disability due to loss of TCF4-regulated gene transcription". Experimental & Molecular Medicine. 45 (5): e21. doi:10.1038/emm.2013.32. ISSN 2092-6413. PMC 3674405. PMID 23640545.