Planinarski savez Srbije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Planinarski savez Srbije (PSS) je samostalna, nepolitička i nedobitna organizacija i nacionalni granski sportski savez u koji su udruženi: planinarska društva (166 osnovnih organizacija sa 15.487 članova), sportsko planinarski klubovi i planinarsko-skijaške organizacije-klubovi. Specijalizovane službe Saveza su

  • Gorska služba spasavanja sa više od 250 obučenih spasilaca za spasavanje, zaštitu i preventivu u raznovrsnim planinskim i urbanim uslovima. Ova služba deo je sistema Sektora za vanredne situacije MUP-a Srbije.
  • Služba vodiča sa više od 300 obučenih vodiča sa priznatom licencom međunarodne asocijacije (UIAA)

Savez izdaje časopis Planinarski glasnik. Savez i klubovi godišnje izvedu oko 3.000 izleta i akcija sa preko 70.000 učesnika.

Korjeni planinarskog pokreta začeti su u Svilajncu 1875. godine. Prva planinarska organizacija osnovana je 1901. godine kao Prvo Srpsko planinarsko društvo. Prvo planinarsko udruženje u Srbiji osnovano je 17. juna 1901. godine u Beogradu pod nazivom Srpsko planinsko društvo. Njegov sljedbenik i pravni nasljednik, Planinarski savez Srbije, osnovan je 1948. godine. Današnji PSS je pravni nasljednik predhodnog Planinarskog saveza Srbije i Crne Gore koji je prestao da postoji 01.12.2006. godine.

Planinarski savez Srbije član je Internacionalne planinarske organizacije (UIAA), Evropske pješačke asocijacije (ERA), Balkanske Planinarske unije (BMU), Evropske Unije planinarskih organizacija (EUMA).[1]

Alpinizam[uredi | uredi izvor]

Prije drugog svjetskog rata nije bilo organizovanog alpinizma u Srbiji. Individualno je djelovalo nekoliko alpinista koji su se isključivo penjali stijenama slovenskih Alpa. U razdoblju od 1928. do 1933. godine izveden je niz uspona (Raško Dimitrijević, Stanko Aleksić, Istok Paljaruci).

Nakon rata osnovana je prva alpinistička sekcija u Beogradu, zatim i u drugim gradovima (Bor, Čačak, Niš, Sremski Karlovci, Smederevo, Prizren, Peć). Za alpinizam u Srbiji 70-ih i 80-ih godina značajni su penjački usponi na Durmitoru, Prokletijama, Magliću, Julijskim Alpama, Velebitu, a u Srbiji Stol (Homoljske planine), Kablarska klisura kraj Čačka i Sićevačka klisura kraj Niša. Vojvođanski planinari organiziraju planinarske ekspedicije u visoka gorja u kojima sudjeluju ne samo penjači iz Srbije, nego i iz drugih republika.[2]

U sportskim aktivnostima dostignuti su vrhunski rezultati uspona na planinske vrhove svih kontinenata. Na najviši vrh svijeta Mount Everest (8848m) popelo se 8 planinara iz Srbije, od prvog uspona Dragana Jaćimovića 26. maja 2000. godine. Decenijama prije i poslije toga izvršeni su brojni usponi na sve svjetske visoke planinske masive. Takođe su ostvareni značajni alpinistički usponi u tehnički veoma zahtjevnim smjerovima u svjetski poznatim penjalištima u suvoj stijeni, snijegu i ledu.

Osvajači Mount Everesta[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]