Korisnik:Yahadzija/Uskolisna bokvica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Uskolisna bokvica
(Plantago lanceolata)
Ribwort 600.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Red Lamiales
Porodica Plantaginaceae
Rod Plantago
Vrsta P. lanceolata

Uskolisna bokvica (lat. Plantago lanceolata) je vrsta cvjetnice iz porodice bokvica (Plantaginaceae). Poznata je i kao ravnolisna i muška bokvica.[1] Raste (kao korov) širom Evroazije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Uspijeva na raznim staništima, osobito na oranicama i u zapuštenim baštama.[2][3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova višegodišnja zeljasta biljka formira rozete sa cvjetnom stabljikom visine oko 40 cm. Duguljasto-lancetasti listovi i stabljika prekriveni su nježnim dlakama. Bazni listovi su kopljasto rašireni ili uspravni, slabo nazubljeni s 3-5 jakih paralelnih vena i suženom kratkom peteljkom. Grupiranje listova je na duboko ispucaloj stabljici, koja se završava u jajolikoj cvasti, sa mnogo malih cvjetova, svaki sa šiljatim pokrovom. Svaki cvijet može proizvesti po dvije sjemenke. Cvjetna čašica je zelena, promjera 4 mm, a krunica je smećkasta. Ima četiri savijena leđna režnja sa smeđim rebrima i duge bijele prašnike. Raste na oskudnim kiselim tlima (pH <4.5). Smatra se da je u Sjevernu Ameriku, stigla kao invazivni korov. U Americi i Australiji prisutna je i raširena kao uvedena vrsta.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Plantago lanceolata (uskolisni trputac) je porijeklom iz Euroazije, ali je uvedena u Sjevernu Ameriku i mnoge druge dijelove svijeta, na odgovarajuća staništa.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Plantago lanceolata (Japan)
Cvast sa sjemenkama

Za ovu bokvicu smatralo se se da je pokazatelj poljoprivrednog porijekla u polenskom dijagramu, čiji ostaci pronađeni su u Zapadnoj Norveškoj. Utvrđeno je da potiču iz ranog neolita; nadalje, smatra se indikatorom dobre paše u svom području.[5]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

P. lanceolata upotrebljava se često kao biljni čaj i kao ostali ljekoviti pripravci.[6] Čaj od listova koristi kao visoko djelotvortan protiv kašlja. U tradicijskoj austrijskoj medicini, listovi ove bokvice upotrijebljavaju se kao sirup ili čaj ili nekom drugom obliku (svježi listovi) za liječenje poremećaja respiratornog trakta, kože, uboda insekata i infekcija.[7]

Hemija[uredi | uredi izvor]

P. lanceolata sadrži feniletanoide, kao što je acteozid (verbaskosid), cistanozid F, lavandulifoliozid, plantamajozid i izoacteozid.[8] Također sadrži iridoid glikozide aucubin i catalpol.

Sadrži iridoidne glikozide aukubin i katalpol.[9]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Plantago lanceolata, može rasti bilo gdje, od vrlo suhih livada do mjesta sličnih šumama.[10]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Način reprodukcije može varirati među populacijama P. Lanceolata.[11] Razmnožavanje može biti bilo bespolno, putem kloniranja, i spolno, kada se polen prenosi na razne načine, a obično vjetrom.[11]U populacijama koje se razmnožavaju vegetetivno, putem kloniranja, kao i kod ostalih biljaka sa takvom reprodukcijom, znatno smanjena je genetička varijacija.[10]

Infekcija pepelnicom[uredi | uredi izvor]

Podosphaera plantaginis je gljiva pepelnica koja inficira P. lanceolata . Sve populacije P. lanceolata podložne su zarazi putem nekoliko sojeva ove gljivice. Nakon što su populacija zarazi, u početku simptomi su minimalni. Zatim, nakon nekoliko mjeseci, počinju se javljati oštećenja (lezije) koja pokrivaju cijelu površinu listovai stabljika, što je vrlo priimjetno.[10]

Otpornost na pepelnicu[uredi | uredi izvor]

Nakon toga zaražene populacije, reagiraju na različite načine. Neke populacije bokvice osjetljivije na različite sojeve pepelnice. Također, neke populacije imaju više fenotipova otpornost, dok, s druge strane, drugi mogu imati samo jedan otporni fenotip.[10] Sve u svemu, populacije koje imaju najveću raznolikost fenotipova otpornosti imat će najveću stopu preživljavanja, posebno kada su stope infekcije su visoke.[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "BSBI List 2007" (xls). Botanical Society of Britain and Ireland. Arhivirano s originala, 2015-02-25. Pristupljeno 2014-10-17. 
  2. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12 February 2014. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ Anderberg, Arne. "Den Virtuella Floran, Pinguicula vulgaris L.". Naturhistoriska riksmuseet, Stockholm, Sweden. 
  5. ^ Hjelle, K. L.; Hufthammer, A. K.; Bergsvik, K. A. (2006). "Hesitant hunters: a review of the introduction of agriculture in western Norway". Environmental Archaeology 11 (2): 147–170. doi:10.1179/174963106x123188. 
  6. ^ Val plantes herbal ice tea
  7. ^ Vogl S, Picker P, Mihaly-Bison J, etal (October 2013). "Ethnopharmacological in vitro studies on Austria's folk medicine--an unexplored lore in vitro anti-inflammatory activities of 71 Austrian traditional herbal drugs". Journal of Ethnopharmacology 149 (3): 750–71. PMC 3791396. PMID 23770053. doi:10.1016/j.jep.2013.06.007. 
  8. ^ Phenylethanoids in the Herb of Plantago lanceolata and Inhibitory Effect on Arachidonic Acid-Induced Mouse Ear Edema. Michiko Murai (nee Sasahara), Yasuhiko Tamayama and Sansei Nishibe, Planta Med., 1995;, volume 61, issue 5, pages 479-480, doi:10.1055/s-2006-958143
  9. ^ Genetic variation in defensive chemistry in Plantago lanceolata (Plantaginaceae) and its effect on the specialist herbivore Junonia coenia (Nymphalidae). Lynn S. Adler, Johanna Schmitt and M. Deane Bowers, Oecologia, January 1995, Volume 101, Issue 1, pages 75-85, doi:10.1007/BF00328903
  10. ^ a b c d e Laiine, Anna Lisa. 2005. Journal of Evolutionary Biology. Journal of Evolutionary Biology. 18, 930-938.
  11. ^ a b Jousimo, Jussi. 2014. Ecological and evolutionary effects of fragmentation on infectious disease dynamics. Science AAAS Journal. Science 344, 1289-1293.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]