Plazmodezme

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dijagram nekih plazmodezmi
Plazmodezme omogućavaju molekulama da putuju između biljnih ćelija kroz simplastni put
Tstruktura primarne plazmodezme:
CW=Ćelijski zid CA=Kaloza PM=Plazmamembrane ER=Endoplazmatska mreža DM=Dezmotubule: crveni kružići =Aktin; Ljubičasti krugovi i žbice = Ostali neidentifikovani proteini[1]

Plazmodezme su mikroskopski kanali koji prolaze kroz ćelijski zid biljne ćelije[2] i nekih ćelija algi koje omogućavaju transport i komunikaciju između njih. Plazmodezme su se razvijali nezavisno u nekoliko grupa biljaka,[3] i vrste koje imaju ove strukture uključuju članove Charophyceae, Charales, Coleochaetales i Phaeophyceae (koje su sve alge), kao i sve embriofiti, poznatiji kao kopnene biljke. Za razliku od životinjskih ćelija, gotovo svaka biljna okružena je polisaharidnim]] ćelijskim zidom. Susjedne biljne ćelije su razdvojene parom ćelijskih zidovai i intervenirajućom srednjom lamelaom, tvoreći vanćelijski domen, poznat pod nazivom apoplast. Iako su ćelijski zidovi propusni za male rastvorljive proteine i druge rastvore, plazmodesme omogućavaju direktan, reguliran, simplastni transport između ćelija. Postoje dva oblika plazmodesma: primarne, koji nastaju tokom diobe ćelija i sekundarne plazmodesme, koje se mogu formirati između zrelih ćelija.[4][5]

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Primarni plazmodesmati nastaju kada su frakcije endoplazmatskog retikuluma prilkopčane kroz srednju lamelu. dok se novi ćelijski zid sintetizira između dviju nov podijeljenih biljnih ćelija. One na kraju postaju citoplazmatske veze između ćelija. Na mjestu formiranja zid više ne zadebljava, a u zidovima se formiraju udubljenja ili tanka područja poznata kao jamice. Jame se normalno uparuju između susjednih ćelija. Plazmodezme se mogu umetnuti u postojeće ćelijske zidove između ćelija koje se ne dijele (sekundarne plazmodezme).[6]

Primarne plasmodezme[uredi | uredi izvor]

Formiranje primarnih plazmodezmi nastaje tokom dijela procesa ćelijske diobe gdje se endoplazmatski retikulum (ER) i nova ploča spajaju zajedno, ovaj proces rezultira stvaranjem citoplazmatske pore (ili citoplazmatske čahure). Dezmotubula, poznata i kao stisnuti ER, formira se zajedno sa kortikarnim ER. I stisnuti i kortikalni ER čvrsto su pakirani zajedno, ne ostavljajući nikakav luminalni prostor. Predlaže se da aplicirani ER djeluje kao membranski transportni put u plazmodezmoplazmama. Kada se vlakna kortikalnog ER zapleteu u formiranje nove ćelijske ploče, nastaje plazmodezma kod kopneniha biljka Pretpostavlja se da aplicirani ER nastaje zbog kombinacije pritiska iz rastućeg ćelijskog zida i interakcije iz ER i PM proteina. Primarne plazmodezme često su prisutne na mjestima u kojima su ćelijski zidovi tanji. To je posljedica činjenice da se, kako se zid širi, opada broj primarnih plazmodezmi. Kako bi se dodatno povećala gustoće plazmodezmi tokom rasta ćelijskog tida, proizvode se sekundarne plazmodezme. Proces formiranja sekundarnih plazmodezmi još uvijek nije u potpunosti razumljiv; međutim, smatra se da razni razgradni enzimi i ER proteini podstiču taj proces.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Maule, Andrew (decembar 2008). "Plasmodesmata: structure, function and biogenesis". Current Opinion in Plant Biology. 11 (6): 680–686. doi:10.1016/j.pbi.2008.08.002. PMID 18824402.
  2. ^ Oparka, K. J. (2005). Plasmodesmata. Blackwell Pub Professional. ISBN 978-1-4051-2554-3.
  3. ^ Zoë A. Popper; Gurvan Michel; Cécile Hervé; David S. Domozych; William G.T. Willats; Maria G. Tuohy; Bernard Kloareg; Dagmar B. Stengel (2011). "Evolution and Diversity of Plant Cell Walls: From Algae to Flowering Plants" (PDF). Annual Review of Plant Biology. 62: 567–590. doi:10.1146/annurev-arplant-042110-103809. hdl:10379/6762. PMID 21351878.
  4. ^ Graham, LE; Cook, ME; Busse, JS (2000), Proceedings of the National Academy of Sciences 97, 4535-4540.
  5. ^ Jan Traas; Teva Vernoux (29. 6. 2002). "The shoot apical meristem: the dynamics of a stable structure". Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences. 357 (1422): 737–747. doi:10.1098/rstb.2002.1091. PMC 1692983. PMID 12079669.
  6. ^ Lucas, W.; Ding, B.; Van der Schoot, C. (1993). "Tansley Review No.58 Plasmodesmata and the supracellular nature of plants". New Phytologist. 125 (3): 435–476. doi:10.1111/j.1469-8137.1993.tb03897.x. JSTOR 2558257.
  7. ^ Sager, Ross (7. 6. 2018). "Plasmodesmata at a Glance". Journal of Cell Science. 131 (11): jcs209346. doi:10.1242/jcs.209346.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]