Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Avarski kaganat

Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne počinje od 8. vijeka.

Avarski kaganat[uredi | uredi izvor]

Nakon avarsko-slavenskog doseljenja u Panoniju i na Balkan stvorena je političko-državna organizacija u historiji poznata kao Avarski kaganat. Stvoren je na teritoriji koju su predhodno držali Bizantija, Gepidi i Langobardi. U toj su državi Slaveni bili potčinjeni, a Avari su bili činovnički i upravljački sloj. U zajedničkoj historiji Slaveni su dali svoj jezik, a Avari svoju državnu organizaciju, koja će se nastaviti i nakon propasti kaganata. To se vidi iz nekih naziva.

To je na prvom mjestu riječ - ban. Riječ ban/bajan je u mnogim turskim jezicima poznata u značenju bogat, posjednik, ali i kao osobno ime. Druga preuzeta riječ je kagan (kan), službena titula avarskog vladara. Ta riječ u svim turskim jezicima znači vođu, vladara. Treća riječ je gaziz/chazis/haziz, kasezi. Riječ znači kraljeva pratnja, ali pratnja i nižih vladarski titula. Napokon, četvrta avarska činovnička oznaka, koja je ušla u sve slavenske jezike na području kaganata, jest – župan. Prvi put se spominje 777. g. kao jopan, a kasnije gotovo isključivo u obliku supan ili suppan. Možda se radi o složenici s riječi ban.

Na širokom prostoru od Istre do Bugarske organizirale su se teritorijalne cjeline koje su, posve razumljivo, u isto vrijeme i političke jezgre. U manjim takvim cjelinama na čelu su bili župani, a u onim najvažnijim i vjerojatno većim banovi. Karakter te dvjestagodišnje avarske vlasti je toliko prepoznatljiv da ga je nemoguće zamijeniti s bilo kojim drugim političko-upravnim sistemom na tom prostoru. Bio je to i osnov nastanka i razvijanja političke vlasti kod Slavena koji su pod Avarima ispunili Dinarski prostor.

Krajem VIII stoljeća moćna franačka država pod Karlom Velikim pobjeđuje Avare i od tada avarske vođe i činovnici moraju svoju državu podrediti interesima Franačke. Postavljajući nove banove i Župane Franci vode računa da izaberu one koji su njima vjerni. Prilika je to za slavenske vođe da postanu banovi i župani. To su najbolje iskoristili Hrvati jer su teritorijalno najbliži (Istra je tada u Franačkoj), ali i ostali Slaveni na periferiji kaganata. Tako se avarska vlast pretapala u novu političku organizaciju koja je umjesto avarskog dobila slavenski sadržaj.

Početak bosanske državotvornosti[uredi | uredi izvor]

Avarsku administraciju su zamijenili lokalni Slaveni sa tih teritorija i Slaveni su na tom području počeli teritorijalno organizovati po većim ili manjim geografskim cjelinama, a nesumnjivo su u tom procesu teritorijalizacije poštivali i neke historijske okvire. Ovdje nikakvo pleme, a još manje neki plemenski savez, nisu kumovali ovom osamostaljenju banske vlasti od avarske. Posve je na mjestu pretpostavka da su se periferni banati posvuda po ogromnom avarskom carstvu vjerojatno i prije dolaska Franaka osamostaljivali, samo što o tom procesu nije svjedočilo nijedno kroničarsko pero.

U ranom srednjem vijeku Bosna je nakratko ulazila u sastav drugih južnoslavenskih zemalja i Ugarske i Bizantije, da bi se tek krajem 12. vijeka u vrijeme vladavine Kulina bana politički osamostalila. Prema zapisu bizantijskog pisca Jovana Kinama iz polovine 12. vijeka, Bosna je predstavljala posebnu teritorijalnu-političku cjelinu, koja "nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način vladanja života i upravljanja". Nadalje on navodi da je bosanski ban Borić "egzarh (vladar) dalmatinske zemlje Bosne" i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u ratu protiv Bizantija. Ipak, nije poznato od kada traje ovakav politički položaj Bosne.[1] Povremeni izleti susjednih vladara prema Bosni nisu promijenili politički položaj bosanskih zemalja. Bosna svoj samostalni politički razvitak počinje u isto vrijeme kao i Srbija i Hrvatska.[2] Slavenska plemena bošnjačkih predaka su se naselila u dolini rijeke Bosne i gornjeg toka Vrbasa. Geopolitičko središte srednjovjekovne bosanske države je uvijek bilo sarajevsko-zenička kotlina sa okolnim oblastima i župama.

Nakon 1180. godine Bosna u mozaiku južnoslavenskih zemalja se javlja kao već čvrsta i izgrađena država, koja se u diplomatskim spisima različito naziva: vojvodstvo (ducatus), regija, terra, districtus, banovina (banatus), te na kraju regnum (kraljevstvo). U spisima se susreće i naziv "bosanski rusag", što je vjerovatno iskrivljeni oblik mađarske riječi "orszag", u značenju zemlja, država ili nacija.[3]

Povelja Kulina bana, napisana 29.8.1189. godine, je čvrst dokaz državnosti srednjovjekovne Bosne jer na osnovu ovog dokumenta može se vidjeti da je bosanski ban Kulin posjedovao političku, ekonomsku i vojnu moć. Bosna je imala svog vladara i vlastitu vojsku, čime je mogla garantirati Dubrovčanima slobodnu i neometanu trgovinu. Imala je svoj dvor i dvorsku kancelariju. Ova povelja pokazuje da je u ovom periodu na tlu Bosne postojala država sa svojom organizacijom vlasti i određenim pravnim sistemom. Bosna je imala sve karakteristike srednjovjekovne evropske feudalne države.[4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nada Klaić, (1994), Srednjovjekovna Bosna, Zagreb: Eminex,
  • Vjekoslav Klaić, (1882), Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb
  • Sima Ćirković, (1964), Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd
  • Dragoslav Janković, (1948), Istorija države i prava naroda FNRJ« iz. (Predfeudalne države jugoslavenskih naroda)
  • Mihailo Dinić, (1953), Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb
  • Georgije Ostrogorski, (1996), Istorija Vizantije, Beograd: Prosvjeta
  • Vladimir Ćorović, (2001), Istorija srpskog naroda, Beograd
  • Mustafa Imamović, (1998), Historija Bošnjaka, Sarajevo: Preporod, Bošnjačka zajednica kulture

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Babić, Anto, (1972), Iz istorije srednjovjekovne Bosne, str. 65, Sarajevo
  2. ^ Klaić, Nada, (1994), Srednjovjekovna Bosna, str. 10, 28, Zagreb: Eminex
  3. ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, Sarajevo: Preporod, Bošnjačka zajednica kulture
  4. ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 32, Sarajevo