Upravna podjela Osmanlijskog Carstva
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Zajedno sa njegovim provincijama, Osmanlijsko Carstvo se sastojalo od tri suzerenske države (Krimsko kanstvo, Vlaška i Moldavija) i Transilvanije, kneževine pod suzerenstvom Porte.
Provincije[uredi | uredi izvor]
Osmanlijsko Carstvo je bilo podijeljeno na provincije zvane vilajeti, beglerbegluci (beglerbegovine), ejaleti ili pašaluci. U različita vremena, broj provincija se mijenjao, od tridesetšest do nešto iznad dvadeset, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog svjetskog rata. Na vrhuncu moći, carstvo je imalo 29 provincija. Provincije Rumelija i Anadolia su bile pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 su kontrolisali beglerbezi ili valije (guverneri).
Rumelija | Anadolija | Rum |
Karaman | Asirija | Egipat |
Sirija | Dijarbekir | Kurdistan |
Dulgadir | Egejska ostrva | Erzurum |
Van | Šehrizor | Vilajet Bagdad |
Buda | Bosna | Temišvar |
Kanjiža | Özi (Očakov) | Trabzon |
Tripoli | Kipar | Tunis |
Moreja (Peloponez) | Alžir | al-Hasa |
Alepo | Mosul | Basra |
Hidžaz | Vlaška (suzerenstvo) | Moladvija (suzerenstvo) |
Kirmsko kanstvo (vazalska država) | Transilvanija (pod osmanlijskim suzerenstvom) |
Poslije 1861, također je stvoren autonomni Vilajet Liban, koji je proizvod evropskog pritiska da se maronitskim hrišćanima dadne domovina.
Potprovincije[uredi | uredi izvor]
Osmanlijske provincije su se dalje dijelile na manje upravne jedinice poznate kao sandžaci, kojima je upravljao sandžakbeg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili zijame. No, neki sandžaci, poput jerusalemskog, nisu bili dio provincije.
Sandžaci su također mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (na turskom, kaptanlık).
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Commons ima datoteke na temu: Upravna podjela Osmanlijskog Carstva |