Poglavica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Indijanski poglavica Geronimo

Poglavica, je vođa ili šef (eng. Chief) je u društvima sa plemenskom organizacijom. Za razliku od vračeva, duhovnih vođa, poglavica je svjetovni poglavar i predstavnik izvršne vlasti. Neka plemena nemaju poglavicu, dok ga neka biraju samo u razdobljima ratova. Kod nekih plemena, poglavica je redovno potomak njihovih osnivača. Može biti najbogatiji stočar, najbolji ratnik ili govornik. Ti su kriteriji izraženi kod [[Sjevena Amerika|sjevernoameričkih domorodaca. On ima određene povlastice, među kojima se ističe moć i prava koja se prenose sa jedne generacije na naredne. To može biti kuća na najistaknutijem mjestu, pravo nošenja odjeće od lavljen ili leopardovog, medvjećeg, bizonskog ili nekih drugih krzana ili obilježja snažnih i/ili opasnih životinja; kod Eskima poglavičo obilježje je vidrino krzno.

Najčešći su tipovi predsjedavajućeg vijeća (obično "starješine") i / ili šire narodne skupštine u "parlamentarnim" kulturama, ratni šef (može biti alternativni ili dodatni postratnom vremenu), nasljedni poglavica i politički dominantni medicinar "teokratskim" kulturama).[1][2]

Izraz se obično razlikuje od poglavara na nižim nivoima, poput vođa sela (geografski definiran) ili poglavar klana (u osnovi genealoški pojam). Opis "plemenski" zahtijeva etno-kulturni identitet (rasni, jezični, religijski itd.) Kao i neki politički (reprezentativni, zakonodavni, izvršni i/ili sudski) rang. U određenim situacijama, posebno u kolonijalnom kontekstu, najmoćniji član bilo konfederacije ili federacije takvih plemenskih, klanskih ili seoskih poglavara označen je kao glavni šef. Međutim, ovaj je izraz uveliko nestao iz upotrebe, pa se takve osobe često nazivaju kraljevima/carevima. Žena koja drži poglavarstvo ili koja proizlazi iz braka s muškim poglavicom, alternativno se naziva poglavarica, posebno u slučaju bivšeg poglavice.

Historija[uredi | uredi izvor]

Arminius, poglavar plemena germanskih Heruska koji je porazio tri rimske legije u Bici u Teutoburškoj šumi.

Antropolog Elman Service razlikuje dvije faze plemenskih društava: jednostavna društva organizirana putem ograničenih instanci društvenog ranga i prestiža i slojevitija društva na čelu sa poglavarima ili plemenskim kraljevima (poglavarstvo). Historijski, plemenska društva predstavljaju intermedijarnu fazu između neorganiziranih grupa stadiona paleolitika i civilizacije sa centraliziranom, superregijskom vladom sa sjedištem u gradovima. Stratificirana plemenska društva na čelu s plemenskim kraljevima tako su izrasla iz faze neolita u željezno doba, iako u konkurenciji sa urbanim]] civilizacijama i carstvima početkom bronzanog doba.

Važan izvor informacija za plemenska društva željeznog doba je grčko-rimska etnografija, koja opisuje plemenska društva koja okružuju urbanu, imperijalističku civilizaciju helenističko i rimske periode.

Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, plemenska kraljevstva ponovo su uspostavljena nad većim dijelom Evrope, nakon migracijskog razdoblja, ali su se ubrzo nakon toga pretvorila u plemstvo – utemeljeno na feudalizmu. Do srednjeg veka one su se ponovo spojile u superregionalne monarhije.

Plemenska društva ostala su prevladavajuća u većem dijelu Novog svijeta. Izuzetak od plemenskih društava izvan Evrope i Azije bila su paleolitska ili mezolitska društva u Okeaniji i u dijelovima Subsaharske Afrike. Evropljani su prisiljavali centralizirane vlade na takva društva tokom kolonijalizma, ali u nekim su se slučajevima plemena zadržala ili povratila djelomičnu samoupravu i svoj životni stil.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Popular Science Monthly. Original from Harvard University: Published 1889 D. Appleton. 1889. str. 260.
  2. ^ Gibbs, George (1863). A Dictionary of the Chinook Jargon, Or, Trade Language of Oregon. Cramoisy Press. str. 28.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]