Poglavlje IV Povelje Ujedinjenih nacija

Poglavlje IV Povelje Ujedinjenih nacija sadrži odredbe Povelje koje se odnose na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija (GSUN), posebno na njen sastav, funkcije, ovlaštenja, glasanje i procedure.

Primat Generalne skupštine

Poglavlje o Generalnoj skupštini pojavljuje se u Povelji prije poglavlja o ostalih pet glavnih organa (Vijeće sigurnosti UN-a, Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih nacija, Starateljsko vijeće Ujedinjenih nacija, Međunarodni sud pravde i Sekretarijat Ujedinjenih nacija). Ovo odražava stav osnivača Ujedinjenih nacija o Generalnoj skupštini kao "prvoj" grani UN-a, na sličan način na koji smještaj odredbi koje se odnose na Kongres Sjedinjenih Američkih Država u Članu 1. Ustava Sjedinjenih Američkih Država prije onih koje se odnose na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država odražava stav Filadelfijske konvencije o Kongresu kao "prvoj grani" vlade SAD-a.- I Kongres i Generalna skupština imaju "moć raspolaganja novcem" u pogledu svojih organizacija. Nema sumnje da se Generalna skupština pojavljuje prva jer većina odluka (osim onih koje se odnose na sigurnosna pitanja) spomenutih kasnije u Povelji zahtijeva saglasnost Generalne skupštine, a Generalna skupština imenuje:

• 10 od 15 članova Vijeća sigurnosti;
• Sve članove ECOSOC-a;
• Polovinu članova Starateljskog vijeća;
• Sve sudije Međunarodnog suda pravde (uz saglasnost Vijeća sigurnosti); i
• Generalnog sekretara (na nominaciju Vijeća sigurnosti).

Član 9. garantuje svakoj zemlji članici mjesto u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, što je čini jedinim tijelom UN-a sa univerzalnim članstvom.

Članovi 10 do 16

Član 10. daje Generalnoj skupštini ovlaštenje da "razmatra sva pitanja ili bilo koje stvari u okviru ove Povelje ili koje se odnose na ovlaštenja i funkcije bilo kojeg organa predviđenog ovom Poveljom" i da daje preporuke o tim temama. Ovo, zajedno s odredbom iz Člana 15. koja zahtijeva od Vijeća sigurnosti (VSUN) i drugih organa da podnose izvještaje o svojim aktivnostima Generalnoj skupštini, u suštini stavlja Generalnu skupštinu u ulogu nadzornika nad drugim tijelima Ujedinjenih nacija (ne postoji recipročna odredba kojom Vijeće sigurnosti ili druga tijela daju preporuke u vezi s ovlaštenjima i funkcijama Generalne skupštine).

Član 11. zadužuje Generalnu skupštinu da razmotri "principe koji regulišu razoružanje i regulisanje naoružanja" i da daje preporuke o istima Vijeću sigurnosti, koji prema Poglavlju V ima odgovornost da izradi detaljnije planove u vezi s razoružanjem.

Član 12. zabranjuje Generalnoj skupštini da daje preporuke o pitanjima kojima se trenutno bavi Vijeće sigurnosti, osim ako to ne zatraži Vijeće. Međutim, to nije uvijek sprječavalo Generalnu skupštinu da pokuša rješavati prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti, u slučajevima kada je Vijeće sigurnosti bilo u zastoju, koristeći okvir rezolucije Ujedinjeni za mir (A/RES/377 A).

Član 13. zadužuje Generalnu skupštinu da pokrene studije i da preporuke za "promociju međunarodne saradnje u političkoj oblasti i podsticanje progresivnog razvoja međunarodnog prava i njegove kodifikacije". Ovo daje naslutiti nade osnivača da će UN, kako je formulisan originalnom Poveljom, biti prvi korak ka mnogo sveobuhvatnijem okviru međunarodnog prava, čiji bi razvoj koordinirala Generalna skupština.

Član 16. daje Generalnoj skupštini ograničena ovlaštenja nad sistemom starateljstva.

Član 17

Član 17. propisuje da "Generalna skupština razmatra i odobrava budžet Organizacije". Tumačenje člana 2 je kontroverzno. Glasi:

2. Troškove Organizacije snose članice, kako ih raspodijeli Generalna skupština.

Kada su Sjedinjene Američke Države zakasnile s plaćanjem svojih članarina Ujedinjenim nacijama, neke članice su smatrale da SAD krše svoje ugovorne obaveze snošenja troškova Organizacije. Malezija je 1995. izjavila da je svaka jednostrana odluka o smanjenju doprinosa UN-u "nezakonita i potpuno neprihvatljiva", a Australija je rekla da "neće prihvatiti" situaciju u kojoj bi "najveći doprinositelj, svojim nepoštivanjem Povelje, destabilizirao rad Ujedinjenih nacija". Drugo tumačenje, koje je zagovarao Cato Institut, je da je "namjera osigurati da svjetsko tijelo finansiraju zemlje, a ne posebni interesi izvan organizacije".

Član 18

Član 18. daje svakoj državi jedan glas u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Tumačenje članova 2 i 3 je kontroverzno. Glase:

2. Odluke Generalne skupštine o važnim pitanjima donose se dvotrećinskom većinom prisutnih i glasajućih članica. Ova pitanja uključuju preporuke u vezi s održavanjem međunarodnog mira i sigurnosti, izborom nestalnih članica Vijeća sigurnosti, izborom članova Ekonomskog i socijalnog vijeća, izborom članova Starateljskog vijeća u skladu sa stavom 1 (c) člana 86, prijemom novih članica u Ujedinjene nacije, suspenzijom prava i privilegija članstva, isključenjem članica, pitanjima koja se odnose na funkcionisanje sistema starateljstva i budžetskim pitanjima.

3. Odluke o drugim pitanjima, uključujući određivanje dodatnih kategorija pitanja o kojima se odlučuje dvotrećinskom većinom, donose se većinom prisutnih i glasajućih članica.

Pitanje šta predstavlja "važno pitanje" pojavilo se tokom rasprave o Rezoluciji 2758, kojom je delegacija Republike Kine isključena iz UN-a i zamijenjena Narodnom Republikom Kinom. Generalna skupština je, glasanjem od 59 glasova za, 55 protiv i 15 suzdržanih, proglasila ovo nevažnim pitanjem koje ne zahtijeva saglasnost dvije trećine članica. Delegati Republike Kine protestovali su rekavši da je ova odluka nezakonita i potom napustili salu za sastanke.

Član 18. je osmišljen kako bi se obezbijedio funkcionalniji sistem od onog uspostavljenog Članom 5. Povelje Društva naroda, koji je predviđao sistem zasnovan na konsenzusu u kojem "odluke na bilo kojem sastanku Skupštine ili Vijeća zahtijevaju saglasnost svih članica Društva naroda zastupljenih na sastanku".

Član 19

Član 19. predviđa da će svaka zemlja koja zaostane dvije godine s plaćanjem članarine izgubiti pravo glasa u Generalnoj skupštini. Sjedinjene Američke Države, kada su uskraćivale članarinu u znak protesta zbog sporog tempa reformi UN-a, historijski su plaćale tek toliko na kraju svake godine da izbjegnu gubitak prava glasa prema ovoj odredbi.

Član 161. Poslovnika Generalne skupštine navodi da će Odbor za doprinose "savjetovati Generalnu skupštinu ... o mjerama koje treba poduzeti u vezi s primjenom člana 19. Povelje".

Prema New York Timesu, "Činjenicu da je članica u zaostatku i stoga nema pravo glasa, prema ustaljenoj praksi, utvrđuje Generalni sekretar putem izračuna i o tome izvještava Skupštinu on ili Odbor za doprinose. Slične situacije u specijaliziranim agencijama Ujedinjenih naroda pokazale su da je gubitak prava glasa članice obavezan i automatski te da je činjenica njenog duga 'ministarski, matematički proračun', a ne politička odluka."

Nakon što je presuda Svjetskog suda u slučaju Određeni troškovi jasno pokazala da su Sovjetski Savez i zemlje sovjetskog bloka, Francuska i zemlje Latinske Amerike bile u neizvršenju obaveza po dugove za mirovne misije, tokom 19. zasjedanja (1964-1965), u Generalnoj skupštini nije bilo glasanja. Na kraju je odlučeno da se ignoriše taj neizvršeni dug umjesto da se tim zemljama oduzme glas u Generalnoj skupštini. Američki ambasador Arthur Goldberg izjavio je da "nije u interesu svijeta da se rad Generalne skupštine imobilizira u ovim teškim danima." Godine 1963, objava predsjednika Generalne skupštine o dugovanjima Haitija na otvaranju plenarne sjednice smatrana je nepotrebnom jer nije održano formalno prebrojavanje glasova u prisustvu predstavnika Haitija.

Oko 1969, vlada Haitija tvrdila je da nije u mogućnosti platiti svoje dugove zbog ciklona Betty, Flora i Ines, koji su tokom sedam godina uništili polovinu njene poljoprivrede, stoke i lake industrije. Haiti je također naveo negativne efekte invazija na turizam, poput invazije 20. maja 1968.

Krajem aprila 1998, 29 zemalja članica UN-a imalo je više dugova nego što su procijenjene u prethodne dvije godine i stoga nisu imale pravo glasa u Generalnoj skupštini. Suočen s mogućnošću sankcija prema Članu 19, predsjednik Bill Clinton pristao je uskratiti finansiranje organizacijama koje su podržavale abortus u zamjenu za pristanak Kongresa da vrati zaostale dugove SAD-a Ujedinjenim nacijama.

U junu 2021. Iran je nakratko izgubio pravo glasa zbog neplaćanja, što je Iran pripisao sankcijama Sjedinjenih Država. Ubrzo nakon što je objavljen gubitak prava glasa, pregovori sa Sjedinjenim Državama doveli su do oslobađanja novca za plaćanje zaostalih dugova i time vraćanje prava glasa.

Član 22

Član 22. dozvoljava UN-u da osniva pomoćna tijela. To je bila osnova za prijedloge za osnivanje Parlamentarne skupštine Ujedinjenih nacija bez formalnih izmjena Povelje UN-a.

Vanjski linkovi

• Tekst Povelje