Idi na sadržaj

Poglavlje XI Povelje Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Poglavlje XI Povelje Ujedinjenih nacija bavi se nesamoupravnim teritorijama.[1]

Referenca na "teritorije čiji narodi još nisu postigli punu mjeru samouprave" odražava rastući osjećaj neizbježnosti s kojim se počelo gledati na političku nezavisnost ovih zemalja. Konkretno, Član 73. zahtijeva od zemalja koje upravljaju tim kolonijama "da razvijaju samoupravu, da vode računa o političkim težnjama nacija i da im pomažu u progresivnom razvoju njihovih slobodnih političkih institucija". Drugi glavni cilj koji se objašnjava ovim poglavljem je politički, ekonomski, društveni i obrazovni razvoj ovih zemalja. Član 74. se odnosi i na zemlje koje upravljaju i na kolonije kao na one koje imaju slične dužnosti prema zajednici nacija: "Članice Ujedinjenih nacija se također slažu da njihova politika u pogledu teritorija na koje se ovo poglavlje primjenjuje, ne manje nego u pogledu njihovih metropolitanskih područja, mora biti zasnovana na općem principu dobrosusjedstva, uzimajući u obzir interese i dobrobit ostatka svijeta u društvenim, ekonomskim i komercijalnim pitanjima."

Dodatne rezolucije

[uredi | uredi izvor]

Nesamoupravne teritorije su dostigle punu mjeru samouprave u skladu s rezolucijom 1541 (XV) iz 1960: "Principi koji bi trebali voditi članice pri određivanju da li postoji obaveza dostavljanja informacija predviđenih članom 73. e Povelje" kada su:

  • postale suverene nezavisne države
  • slobodno se pridružile nezavisnoj državi
  • integrirale se s nezavisnom državom[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Chapter XI". UN.org.
  2. "About". The United Nations and Decolonization. Pristupljeno 2024-03-17.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]