Poglavlje XI Povelje Ujedinjenih nacija
Poglavlje XI Povelje Ujedinjenih nacija bavi se nesamoupravnim teritorijama.[1]
Referenca na "teritorije čiji narodi još nisu postigli punu mjeru samouprave" odražava rastući osjećaj neizbježnosti s kojim se počelo gledati na političku nezavisnost ovih zemalja. Konkretno, Član 73. zahtijeva od zemalja koje upravljaju tim kolonijama "da razvijaju samoupravu, da vode računa o političkim težnjama nacija i da im pomažu u progresivnom razvoju njihovih slobodnih političkih institucija". Drugi glavni cilj koji se objašnjava ovim poglavljem je politički, ekonomski, društveni i obrazovni razvoj ovih zemalja. Član 74. se odnosi i na zemlje koje upravljaju i na kolonije kao na one koje imaju slične dužnosti prema zajednici nacija: "Članice Ujedinjenih nacija se također slažu da njihova politika u pogledu teritorija na koje se ovo poglavlje primjenjuje, ne manje nego u pogledu njihovih metropolitanskih područja, mora biti zasnovana na općem principu dobrosusjedstva, uzimajući u obzir interese i dobrobit ostatka svijeta u društvenim, ekonomskim i komercijalnim pitanjima."
Dodatne rezolucije
[uredi | uredi izvor]Nesamoupravne teritorije su dostigle punu mjeru samouprave u skladu s rezolucijom 1541 (XV) iz 1960: "Principi koji bi trebali voditi članice pri određivanju da li postoji obaveza dostavljanja informacija predviđenih članom 73. e Povelje" kada su:
- postale suverene nezavisne države
- slobodno se pridružile nezavisnoj državi
- integrirale se s nezavisnom državom[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Chapter XI". UN.org.
- ↑ "About". The United Nations and Decolonization. Pristupljeno 2024-03-17.