Poi (performans)

Poi je vrsta performans umjetnosti koja prvobitno potiče od naroda Maori na Novom Zelandu, a uključuje dugogodišnju tradiciju muzike, plesa i pjevanja. Tradicionalni poi uz pomoć kojeg se izvode plesovi, sačinjen je od prirodnih materijala za konopac i lopticu. Moderna praksa se značajno razlikuje od tradicionalne. Plesovi su manje strukturirani, muzika može biti gotovo bilo koje vrste, a izbor poija za izvedbu je raznolik. Najraniji zapisi o modernoj verziji vatrenog plesa datiraju iz 1960. godine. Umjetnost poija se ogleda i u svakodnevnom otkrivanju novih pokreta i tehnike. Poi zajednica nastavlja isticati svoju umjetnost i kreativnost sa kostimima, tematskim i pozorišnim predstavama. Poi su koristili autohtoni Maori kako bi izoštrili svoje reflekse, poboljšali koordinaciju, kondiciju, te povećali fleksibilnost i snagu u rukama i nadlakticama.Tradicionalni maorski poi se i dalje koristi u kapa haki (maorskoj scenskoj umjetnosti), a varijacije modernih poija u svijetu flow arta, koriste se za vježbanje, zabavu i razonodu.

Historija

Tradicionalni poi

Malo je informacija o historiji poija na Novom Zelandu prije dolaska evropskih doseljenika. Vjeruje se da tradicionalni poi potječu od 'Poi Toa', te da su izvorno bili lagana lopta napravljena od raupōa (biljka bušotine) i pričvršćena za uže napravljeno od harakekea (lana). Rani poi su se pravili omotavanjem listova harakekea oko mekog paperja raupōa (močvarne biljke poznate i kao rogoz) kako bi se formirala kugla. Vlakna harakekea su se koristila za tkanje užeta. Danas se maorski poi prave od mnogo različitih materijala, uključujući prirodna vlakna i plastiku.

Tokom kopnenih ratova na Novom Zelandu 1860-ih, poi su korišteni kao nenasilni, vjerski i duhovni instrumenti. Godine 1868. Te Whiti-o-Rongomai, sveštenik i poglavica plemena Taranaki, učinio je Parihaku svojim domom. Te Whiti je usvojio pero albatrosa i poi kao svoje simbole mira i gostoprimstva. Propovijedao je mir i nepružanje otpora i ubrzo stekao utjecaj na mnoga druga plemena, nikada ne odstupajući od svojih učenja o miru, pa čak ni tokom invazije na Parihaku. Nakon ratova, poi je postao ključni element u kapa haki, a također je počeo i privlačiti turiste širom svijeta. Danas je vrlo uobičajeno vidjeti poi kako se koristi u kapa haki, a mnogi međunarodni (i lokalni) turisti su impresionirani ovim nastupima. Sa samo 7 godina, istaknuta izvođačica kapa hake, Dame Aroha Reriti-Crofts, nastupila je sa školskom grupom Tuahiwi kako bi pozdravila povratak Maorskog bataljona iz rata 1946. godine. Ovim se Poi, pored svoje uloge u zabavnoj industriji, ističe i kao simbol tradicionalne maorske kulture na Novom Zelandu.

Vrste

U suštini, poi su jednostavno tegovi na užetu koji se mogu mahati oko tijela. Poi za vježbanje mogu se napraviti od čarapa, kanapa ili tkanine, a krajnji tegovi od teniskih loptica, balona napunjenih vodom, žonglerskih loptica ili čak ručno rađenih loptica napunjenih žitom ili pijeskom. Kontaktni poi su specifična vrsta poija sa lopticom na kraju koja omogućava kotrljanje i stabilniju manipulaciju tijelom. Vatreni poi su napravljeni od metalnih dijelova poput lanca i karika sa fitiljem koji može apsorbirati gorivo. Dobri fitilji su napravljeni od materijala koji ne gori istom brzinom kao i gorivo. Većina ih je napravljena od kevlara.