Politička ideologija
Politička ideologija unutar društvenih studija predstavlja određeni skup etičkih ideala, načela, doktrina, mitova ili simbola društvenog pokreta, institucija, klasa ili velike skupine koja objašnjava kako bi društvo trebalo djelovati i nudi određeni politički i kulturni nacrt za određeni društveni poredak. Politička ideologija se u velikoj mjeri bavi raspodjelom moći. Neke političke stranke vrlo blisko slijede određenu ideologiju, dok druge stranke nadahnuće za svoje djelovanje crpe iz grupe srodnih ideologija, bez da se specijalno vežu ili striktno slijede bilo koju ideologiju.
Političke ideologije imaju dvije dimenzije:
- ciljeve, koji su kao putokaz kako se određeno društvo treba organizirati i
- metode, koje predstavljaju najprikladniji način za postizanja ovog cilja.
Ideologija je skup ideja. Svaka ideologija uglavnom sadrži određene ideje o tome šta se smatra najboljim oblikom vladavine (npr. demokratija ili autokratija) kao i najbolji ekonomski sistem (npr. kapitalizam ili socijalizam) putem kojeg će se realizovati taj skup ideja. Međutim, ponekad se isti termin koristi i za identifikaciju ideologije i jednu od njenih glavnih ideja. Na primjer, "socijalizam" se može istovremeno odnositi i na ekonomski sistem kao i na ideologiju koja podržava taj ekonomski sistem. Upravo zbog svog nejasnog značenja, politička ideologija se smatra jednim od "najnerazumljivijih koncepata unutar društvenih nauka".[1] Ipak, ideologije se često poistovjećuju s njihovom pozicijom na političkoj sceni (ljevica, centar ili desnica), iako je takvo shvatanje ideologije često kontroverzno. Konačno, ideologije se mogu razlikovati od političkih strategija (npr. populizam) ili pojedinačnih pitanja na osnovu kojih se osnivaju stranke i zasniva njihovo djelovanje (npr. Protivljenje evropskim integracijama ili legalizacija marihuane). Postoji nekoliko studija koje pokazuju da je politička ideologija nasljedna unutar porodice.[2][3][4][5][6][7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ D. McLellan, Ideology, University of Minnesota Press, 1986, p. 1.
- ^ Bouchard, T. J., and McGue, M. (2003). Genetic and environmental influences on human psychological differences. Journal of Neurobiology, 54 (1), 44–45.
- ^ Eaves, L. J., Eysenck, H. J. (1974). Genetics and the development of social attitudes. Nature, 249, 288–289.
- ^ Hatemi, P. K., Medland, S. E., Morley, K. I., Heath, A. C., Martin, N.G. (2007). "The genetics of voting: An Australian twin study". Behavior Genetics, 37 (3), 435–448.
- ^ Hatemi, P. K., Hibbing, J., Alford, J., Martin, N., Eaves, L. (2009). "Is there a 'party' in your genes?". Political Research Quarterly, 62 (3), 584–600.
- ^ Settle, J. E., Dawes, C. T., and Fowler, J. H. (2009). "The heritability of partisan attachment". Political Research Quarterly, 62 (3), 601–613.
- ^ Anonymous Conservative. The Evolutionary Psychology Behind Politics.