Porodična kuća Đumišića

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Porodična kuća Đumišića nalazi se u Banjoj Luci. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Smještena je na lijevoj obali Vrbasa, u banjalučkom naselju Pobrđe,

Historija[uredi | uredi izvor]

U popisu banjalučkih mahala i kuća iz 1851. godine spominje se mahala Pobrđe, koja u to vrijeme ima 19 kuća.

Porodica Đumišić vodi porijeklo iz Male Azije iz mjesta Gümüşhane, nedaleko od obale Crnog mora (na rijeci Harşit, južno od Trabzona), gdje je od davnina bila vlasnik rudnika srebra. Prvi Đumišići u Bosni, dvojica braće hadži Behram i hadži Osman, doselili su se u Banju Luku krajem XVI stoljeća i tu počeli kupovati zemlju. Njihovi su potomci, sve do agrarne reforme 1945. godine, bili među najbogatijim zemljoposjednicima u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Jedan od spomenute braće hadži Behram-efendi nastanio se u Gornjem Šeheru. On je u Desnoj Novoseliji krajem XVI ili početkom XVII stoljeća podigao džamiju koju je narod prozvao Behram-efendijina džamija.

Drugi brat Osman-efendi nastanio se u Pobrđu i tamo podigao hadži Osmaniju ili Talinu džamiju. Tokom četiri naredna stoljeća, porodica dala je mnogo istaknutih ličnosti u javnom, kulturnom, vjerskom i političkom životu Bosne, među kojima su svakako bili najpoznatiji banjalučki mutesellim i muftija Abdulah Hifzi-efendi Đumišić, jedan od najbližih saradnika Husejn-kapetana Gradaščevića.

Nasljednici (tri sestre Đumišić) uvakufile su za Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu privatnu zbirku porodice Đumišić. U zbirci su 64 rukopisa na arapskom, turskom, perzijskom, njemačkom i bosanskom jeziku. U zbirci su i 64 starije štampane knjige i 740 pojedinačnih primjeraka starih časopisa (Biser, Behar, Dječiji novi Behar, El Hidaje, Gajret, Hikmet, Islamska Svijest, Islamski Glas, Jutro, Narodna Pravda, Narodna Uzdanica, Naš Dom, Novi Nehar, Novo Vrijeme, Pravda, Slobodna Riječ, Takvim i Đulistan).

Ovi dokumenti, među kojima ima više fermana, berata, bujuruldija, hudždžeta, murasela, deftera, arzulaha, ilama, temessuka itd., od prvorazrednog su značaja za izučavanje kulturne baštine i historije Banja Luke i šire Bosanske krajine u zadnja dva stoljeća osmanske vlasti na ovim prostorima. U njima se spominje više hiljada imena istaknutih ličnosti koje su igrale ključnu ulogu u vjerskom, političkom, vojnom, kulturnom i javnom životu onog vremena.

Opis[uredi | uredi izvor]

Đumišića kuća izgrađena je u drugoj polovici XIX. stoljeća. Predstavlja rijedak, vrijedan i izuzetno dobro očuvan primjer stambene arhitekture osmanskog perioda u Banjaluci.

Dok je u ostalim krajevima Bosne položaj kuhinje najčešće u prizemlju objekta, pa „visinom“ prolazi kroz dvije etaže, u Bosanskoj krajini i Banjaluci, prostorija sa ognjištem, „kuća“ ili kuhinja, redovno je na spratnoj etaži , što je slučaj i sa Đumišića kućom. Kuhinja nije imala tavanice, a dim je izlazio na krovište i dalje kroz krovne badže. Sve prostorije prizemne etaže su izvedene sa vidljivim gredama, kao i sa daščanim pokrovom greda drvene tavanice.

Jedina reprezentativnija prostorija na katu je veliki ženski čardak – „ćošak“, opremljena sećijama postavljenim uz prozore i zastrta bosanskim ćilimima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alija Bejtić - Banja Luka pod turskom vladavinom, Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku. Sarajevo: Naše starine, (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), br. I, 1953.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Porodična kuća Đumišića". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2017. [mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]