Porodični nedostatak lipoprotein-lipaze
Nedostatak lipoprotein-lipaze (LPLD) (Sindrom porodične hilomikronemije)[1] (Hilomikronemija)[2]:533 (Hilomikronemijski sindrom)[3] (Porodična hiperhilomikronemija) (Sindrom porodične hiperhilomikronemije)[4] (Hiperlipoproteinemija tip Ia)[5] (Tip I hiperlipoproteinemije)[6] | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | E78 |
OMIM | 238600 |
DiseasesDB | 4697 |
MedlinePlus | 000408 |
MeSH | D008072 |
GeneReviews | Familial Lipoprotein Lipase Deficiency |
Nedostatak lipoprotein-lipaze je genetički poremećaj u kojem osoba ima defektan gen za lipoprotein-lipazu, što dovodi do vrlo visokih razina triglicerida, što uzrokuje bol u želucu i naslage masti ispod kože i dovesti do problema sa gušteračom i jetrom. To može izazvati dijabetes. Poremećaj se javlja samo ako dijete od oba (heterozigotna) [[roditelja dobije defektni gen (on je autosomno recesivan). Njime se upravlja ograničavanjem masti u ishrani na manje od 20 g/dan.[7]
Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]
Bolest se često manifestira u dojenčadi, bolom u grčevima, nemogućnošću razvoja i drugim simptomima i znacima sindroma hilomikronemije. Kod žena su upotreba estrogena ili prva trudnoća također dobro poznati okidački faktori za početnu manifestaciju LPLD. U svim životnim dobima, najčešće kliničko ispoljavanje je ponavljajući bol u trbuhu i akutni pankreatitis. Bol može biti epiželučani, sa zračenjem u leđima, ili može biti difuzan, sa pojavom emergentnog akutnog abdomena. Drugi tipski simptomi su eruptivni ksantomi (kod oko 50% pacijenata), lipemija mrežnjače i hepatosplenomegalija.
Komplikacije[uredi | uredi izvor]
Pacijenti sa LPLD su pod visokim rizikom od akutnog pankreatitisa, koji može biti opasan po život i može dovesti do hronične pankreatsne insuficijencije i dijabetesa.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Laboratorijski testovi pokazuju masivno nakupljanje hilomikron a u plazmi i odgovarajuću tešku hipertrigliceridemiju. U uzorku krvi natašte plazma obično izgleda kremasto (laktescencija plazme).
Porodični nedostatak LPL-a treba razmotriti kod svakoga sa teškom hipertrigliceridemijom i sindromom hilomikronemije. Odsustvo sekundarnih uzroka teške hipertrigliceridemije (kao npr. dijabetes, alkohol, estrogena, glukokortikoidna, antidepresivska ili izotretinoinska terapija, određeni antihipertenzivi i paraproteinemijski poremećaji) povećava mogućnost nedostatka LPL. U ovom slučaju pored LPL-a takođe treba uzeti u obzir i druge mutacije gubitka funkcije u genima koji regulišu katabolizam lipoproteina bogatih trigliceridima (kao npr. ApoC2, ApoA5, LMF-1, GPIHBP-1 i GPD1).
Dijagnoza porodičnog nedostatka lipoprotein-lipaze je konačno potvrđena otkrivanjem ili homozigotnosti ili sjedinjene heterozigotnosti varijanti patogenog gena u LPL sa niskim razinama ili odsustvom aktivnosti enzima lipoprotein-lipaze.
- Mjerenja lipida
- Mliječna, lipemijska plazma otkriva tešku hiperhilomikronemiju;
- Jako povišeni trigliceridi u plazmi natašte (>2000 mg/dL);
- LPL enzim
- Niska ili odsutna aktivnost LPL u plazmi nakon heparina;
- Nivo mase LPL smanjen ili odsutan u plazmi nakon heparina;{
Molekulskogenetičko testiranje LPL gen se nalazi na kratkom (p) kraku hromosoma 8 na poziciji 22. Do sada, utvrđeno je da više od 220 mutacija u LPL genu uzrokuje nedostatak porodične lipoproteinske lipaze.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Liječenje LPLD-a ima dva različita cilja: hitnu prevenciju napada pankreatitisa i dugoročno smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Liječenje se uglavnom temelji na terapiji medicinskom ishranom za održavanje koncentracije triglicerida u plazmi ispod 11,3 mmol/L (1000 mg/dL). Održavanje nivoa triglicerida ispod 22,6 mmol/L (2000 mg/dL) općenito sprječava ponavljajuće bolove u trbuhu.
Stroga dijeta sa malo masti i izbegavanje jednostavnih ugljenih hidrata[uredi | uredi izvor]
Ograničenje masti u ishrani na najviše 20 g/dan ili 15% ukupnog energetskog unosa obično je dovoljno da se smanji koncentracija triglicerida u plazmi, iako mnogi pacijenti navode da je optimalno ograničenje manje od 10g/dan, da bi se oslobodili simptoma. Treba izbjegavati i jednostavne ugljikohidrate. Trigliceridi srednjeg lanca mogu se koristiti za kuhanje, jer se apsorbuju u portnu venu bez ugradnje u hilomikrone. U masti topljivi vitamini A, D, E i K, kao i minerali treba da se suplementiraju pacijentima sa rekurentnim pankreatitisom jer često imaju nedostatke kao rezultat malapsorpcije masti. Međutim, za mnoge pacijente, pristup dijeti je teško održati.
Lijekovi za snižavanje lipida[uredi | uredi izvor]
Sredstva za snižavanje lipida kao što su fibrati i omega-3-masne kiseline mogu se koristiti za snižavanje nivoa TG u LPLD; međutim, ti lijekovi vrlo često nisu dovoljno efikasni da postignu ciljeve liječenja kod pacijenata sa LPLD. Trebalo bi uzeti u obzir da statini snižavaju povišeni ne-HDL-holesterol. Dodatne mjere su izbjegavanje agenasa za koje se zna da povećavaju nivoe endogen[]ih triglicerida, kao što su alkohol, estrogeni, diuretici, izotretinoin, antidepresivi (npr. sertralin) i b-nadbubrežnim blokatori.
Genska terapija[uredi | uredi izvor]
Evropska komisija je 2012. godine odobrila alipogeni tiparvovec (Glybera), kao gensku terapiju za odrasle, s dijagnozom porodične LPLD (potvrđeno genetičkim testiranjem) i koji pate od teških ili višestrukih napada pankreatitisa, uprkos ograničenjima masti u ishrani. Bila je to prva genska terapija koja je dobila dozvolu za promet u Evropi; bio je po cijeni od oko milion dolara po tretmanu, a od 2016. samo je jedna osoba komercijalno liječena njime.[8] Ukupno 31 pacijent je liječen Glyberom, većina besplatno u kliničkim ispitivanjima prije nego što je lijek stavljen s tržišta.[9]
Učestalost[uredi | uredi izvor]
Poremećaj pogađa oko 1 od 1,000.000 ljudi;[10] međutim, epidemiološki podaci su ograničeni i postoje regionalne razlike zbog efekta osnivača (npr. u Kanadi) ili raasno mješovitih brakova.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Santamarina-Fojo, S (1998). "Familial lipoprotein lipase deficiency". Endocrinol Metab Clin North Am. 27 (3): 551–567. doi:10.1016/S0889-8529(05)70025-6. PMID 9785052.
- ^ James, William D.; Berger, Timothy G.; et al. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. ISBN 978-0-7216-2921-6. OCLC 62736861.
- ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1. OCLC 212399895.
- ^ Santamarina-Fojo, S; Brewer HB, Jr (20. 2. 1991). "The familial hyperchylomicronemia syndrome. New insights into underlying genetic defects". JAMA. 265 (7): 904–8. doi:10.1001/jama.1991.03460070086049. PMID 1992190.
- ^ OMIM: HYPERLIPOPROTEINEMIA, TYPE I -238600, updated 03/18/2004. As of October 2012, mention of type Ia no longer appears in the OMIM record.
- ^ "Familial lipoprotein lipase deficiency: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 4. 2019.
- ^ Burnett, John R.; Hooper, Amanda J.; Hegele, Robert A. (22. 6. 2017). "Familial Lipoprotein Lipase Deficiency". u Adam, MP; Ardinger, HH; Pagon, RA; et al. (ured.). GeneReviews. Seattle: University of Washington. PMID 20301485.
- ^ Regalado, Antonio (4. 5. 2016). "The World's Most Expensive Medicine Is a Bust". MIT Technology Review (jezik: engleski).
- ^ Crowe, Kelly (17. 11. 2018). "The million-dollar drug". CBCNews. CBC (Canadian Broadcasting Corporation). Pristupljeno 17. 11. 2018.
How a Canadian medical breakthrough that was 30 years in the making became the world’s most expensive drug — and then quickly disappeared
- ^ A.D.A.M. Editorial Board (29. 5. 2011). Dugdale, III, David C.; Zieve, David (ured.). Familial lipoprotein lipase deficiency. A.D.A.M. Medical Encyclopedia. National Center for Biotechnology Information. Pristupljeno 15. 10. 2012.
Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]
- Gaudet, D; de Wal, J; Tremblay, K; Déry, S; van Deventer, S; Freidig, A; Brisson, D; Méthot, J (juni 2010). "Review of the clinical development of alipogene tiparvovec gene therapy for lipoprotein lipase deficiency". Atherosclerosis. Supplements. 11 (1): 55–60. doi:10.1016/j.atherosclerosissup.2010.03.004. PMID 20427244.
- "LPL gene" (jezik: engleski). NIH Genetics Home Reference. februar 2015.
- Hegele, RA; et al. (august 2014). "The polygenic nature of hypertriglyceridaemia: implications for definition, diagnosis, and management". The Lancet. Diabetes & Endocrinology. 2 (8): 655–66. doi:10.1016/S2213-8587(13)70191-8. PMC 4201123. PMID 24731657.