Portugalski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Portugalski jezik (a língua portuguesa) je romanski jezik kojim se služi oko dvjesto miliona ljudi. Službeni je jezik (língua oficial) u Brazilu (zemlji u kojoj živi 80 % od ukupnog broja govornika tog jezika) i Portugalu, te nekim afričkim zemljama (Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sao Tome i Principe, Zelenortska Republika). Odnedavno je i jedan od službenih jezika u azijskoj državi Istočni Timor (Timor Leste). Osim toga govori se u Portugalskoj Indiji: Goa, Damao i Diu u današnjoj Indiji.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Postoje dvije glavne varijante portugalskog jezika: dominantni, brazilski portugalski (português brasileiro na port., Brazilian Portuguese na engl., brésilien na franc.), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, i evropski ili luzitanski portugalski (português lusitano ili português europeu na port., Continental Portuguese na engl.) koji je službeni jezik u Portugalu, afričkim zemljama i u Istočnom Timoru. Brazilski portugalski proučavaju brazilijanisti, a luzitanski portugalski luzitanisti.

Sa preko 200 miliona izvornih govornika, portugalski je šesti na listi najgovorenijih jezika na svijetu i drugi najrasprostranjeniji romanski jezik, iza španskog.

Ekspanzija jezika[uredi | uredi izvor]

Portugalski jezik proširio de svijetom u 15. i 16. vijeku, u doba kada je Portugal stvarao prvu i najdugovječniju evropsku kolonijalnu i trgovinsku imperiju koja se protezala od Brazila, u Južnoj Americi, do Kine, i Japana. Kao rezultat te ekspanzije portugalski je danas zvanični jezik u osam zemalja. Postoji još oko dvadeset kreolskih jezika koji su se razvili iz portugalskog. Portugalski je značajan manjinski jezik u Andori, Luksemburgu, Namibiji, Švicarskoj i Južnoafričkoj Republici. Značajna dijaspora koja govori portugalskim postoji u gradovima širom svijeta, kao na primjer u Parizu u Francuskoj, Bostonu, New Jersey i Miamiu u Sjedinjenim Američkim Državama te u Japanu.

Pravopis[uredi | uredi izvor]

Pravopis portugalskog jezika nije u potpunosti fonološki, iako je mnogo manje komplikovan od npr. francuskog ili engleskog pravopisa. Istim grafemom mogu biti predstavljeni različiti glasovi, a vrijedi i obratno, isti glas, može, u pisanju, biti predstavljen različitim grafemima.

Postoje tri grafička naglaska: akut (á), cirkumfleks (â), gravis (à). Ostali dijakritički znaci su: tilda (ã) i dijereza (ü). Cirkumfleks (â) se koristi za označavanje zatvorenih samoglasnika (kao u esôfago 'jednjak'), nazalnih samoglasnika (kao u amêndoa 'badem') i nazaliziranih samoglasnika (kao u Amazônia 'Amazonija', câmera 'kamera'), a tilda (ã) samo za označavanje nazalnih samoglasnika (kao u tobogã 'tobogan', tchã 'čar, draž', cãibra 'grč'). Akut (á) se koristi za označavanje otvorenih (oralnih) samoglasnika (kao u xícara 'šoljica'), nazalnih samoglasnika (kao u íntimo 'blizak, intiman', neném 'beba', refém 'taoc') i nazaliziranih samoglasnika (kao u único 'jedini'). Gravis (à) se javlja samo u stegnutim oblicima prijedloga a i određenog člana ženskog roda a(s) (a + a(s) = à(s)) ili pokazne zamjenice aquele(s), aquela(s), aquilo (a + aquel... = àquel...). Dijereza (ü) se koristi samo u skupovima güe, qüe, güi, qüi, označavajući da ovdje u ima vrijednost polusamoglasnika [w]). Od suglasnika , za portugalski jezik su karakteristični digrafi nh, lh i ch, te ç, koji, kao i u francuskom jeziku, ima vrijednost glasa [s]. Njih se ne smatra posebim slovima, pa se, stoga, u rječnicima nhoque 'njoki' nalazi između névoa 'magla' i nicaragüense 'nikaragvanski'. Apostrof se rijetko koristi. (Ostao je u upotrebi samo u sintagmi d'água '(od) vode, vodeni, (s) vodom'). Upotreba zareza, uzvičnika i upitnika se uglavnom poklapa s bosanskom upotrebom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]