Razlika između verzija stranice "Mihalj Kertes"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 30: Red 30:
Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom [[Državna bezbjednost|Državne bezbjednosti]], uoči [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]], proputovao diljem oblasti naseljenih Srbima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u [[Nikšić|Nikšiću]]: "Ovde ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na levoj obali [[Neretva|Neretve]] i sa glavnim gradom [[Dubrovnik|Dubrovnikom]]."<ref name=vreme/>
Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom [[Državna bezbjednost|Državne bezbjednosti]], uoči [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]], proputovao diljem oblasti naseljenih Srbima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u [[Nikšić|Nikšiću]]: "Ovde ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na levoj obali [[Neretva|Neretve]] i sa glavnim gradom [[Dubrovnik|Dubrovnikom]]."<ref name=vreme/>


Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbednosti Saveznog minstarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra inostranih poslova [[Petar Gračanin|Petra Gračanina]].<ref name=glas/> Premijer [[Milan Panić]] ga je otjerao nakon incidenta na [[Londonska konferencija|Londonskoj konferenciji]], kada je otkriveno da je nagovorio [[Vladislav Jovanović|Vladislava Jovanovića]] da nosi [[prisluškivač]], da bi on mogao da prisluškuje konferenciju.<ref name=vreme>{{cite web|title=Čudesni svet Bracike Kertesa|url=http://www.vreme.com/arhiva_html/520/12.html|publisher=[[Vreme]]|date=2000-12-20|accessdate=2007-09-07| language=Serbian}}</ref> Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u [[Istočna Slavonija|Istočnoj Slavoniji]]) i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] 1992 i 1993.<ref name=dobbs>{{cite web|title=Crash of Yugoslavia's Money Man|url=http://www.washingtonpost.com/ac2/wp-dyn/A524-2000Nov28?language=printer|author=Michael Dobbs|publisher=[[Washington Post]]|date=2000-11-29}}</ref>
Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbednosti Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra inostranih poslova [[Petar Gračanin|Petra Gračanina]].<ref name=glas/> Premijer [[Milan Panić]] ga je otjerao nakon incidenta na [[Londonska konferencija|Londonskoj konferenciji]], kada je otkriveno da je nagovorio [[Vladislav Jovanović|Vladislava Jovanovića]] da nosi [[prisluškivač]], da bi on mogao da prisluškuje konferenciju.<ref name=vreme>{{cite web|title=Čudesni svet Bracike Kertesa|url=http://www.vreme.com/arhiva_html/520/12.html|publisher=[[Vreme]]|date=2000-12-20|accessdate=2007-09-07| language=Serbian}}</ref> Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u [[Istočna Slavonija|Istočnoj Slavoniji]]) i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] 1992 i 1993.<ref name=dobbs>{{cite web|title=Crash of Yugoslavia's Money Man|url=http://www.washingtonpost.com/ac2/wp-dyn/A524-2000Nov28?language=printer|author=Michael Dobbs|publisher=[[Washington Post]]|date=2000-11-29}}</ref>


Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne Uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz sjenke. Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim ofšor bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.<ref name=dobbs/>. Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i bogom carine. <ref name=vreme/> Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije [[UN]]-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duvanskih i naftnih proizvoda, u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin [[Marko Milošević|Marko]], koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme [[Philip Morris]] u Jugoslaviju.<ref name=dobbs/> Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.<ref name=dobbs/>
Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne Uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz sjenke. Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim ofšor bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.<ref name=dobbs/>. Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i bogom carine. <ref name=vreme/> Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije [[UN]]-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duvanskih i naftnih proizvoda, u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin [[Marko Milošević|Marko]], koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme [[Philip Morris]] u Jugoslaviju.<ref name=dobbs/> Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.<ref name=dobbs/>

Verzija na dan 9 novembar 2009 u 12:31

Mihalj

Mihalj Kertes, zvani "Braca" ili "Bracika", (Mađarski: Kertész Mihály) (rođen 29. august 1947 u Bačkoj Palanci[1]) je bio bliski saradnik i povjerenik Slobodana Miloševića, srpskog lidera iz 1990-ih. Kao dugogodišnji direktor Savezne Uprave carina Savezne Republike Jugoslavije, Kertes je obezbjeđivao logističku i finansijsku podršku za razne tajne operacije Srpskog režima. Tokom prve decenije 21 vijeka, nakon 5-og oktobra, Kertes je osuđivan, optuživan ili je bio svjedok u nekoliko suđenja.

Biografija

Kertes je rođen u Bačkoj Palanci od oca Mihalja, krojača, i majke Olge, domaćice. Završio je osnovnu i srednju školu, kao i Višu Školu za Upravljanje (smjer socijalni rad) u rodnom gradu. Počeo je da radi kao socijalni radnik u gradskoj administraciji, postao član Saveza Komunista Jugoslavije u 1974. Na lokalnom nivou je napredovao do pozicije sekretara gradskog komiteta Saveza Komunista, za koga je postavljen 1986. godine. [2] [3] [4] Tokom transformacije komunističke partije u Socijalističku Partiju Srbije, Kertes je postao pobornik Miloševićeve politike.

Uspon

Kertes se katapultirao u visoku politiku kada je, tokom "Anti-birokratske revolucije" — popularnog ustanka protiv "starog režima" i podržavajući Miloševićevu politiku srpskog ujedinjenja — započeo proteste u Bačkoj Palanci i vodio protestante do Novog Sada, glavnog grada (pokrajine) Vojvodine. Događaj, poznat kao "Jogurt revolucija", je doveo do ostavke pokrajinskog vođstva i postavljanja vođstva odanog Miloševiću. "Njegova" izjava "Zašto se vi kao Srbi plašite Srbije, kad se ja kao Mađar ne plašim?", ga je posebno proslavila. [5] Zahvaljujući toj ulozi, ubrzo je postao član srpskog predsetništva, i 1990. je izabran za poslanika srpskog parlamenta, i to poslanik iz Grocke—beogradskog prigradskog naselja gdje nikada nije živio—pod vrlo sumnjivim okolnostima.[3]

Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom Državne bezbjednosti, uoči rata u Hrvatskoj, proputovao diljem oblasti naseljenih Srbima u Hrvatskoj i Hercegovini, dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u Nikšiću: "Ovde ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na levoj obali Neretve i sa glavnim gradom Dubrovnikom."[5]

Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbednosti Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra inostranih poslova Petra Gračanina.[3] Premijer Milan Panić ga je otjerao nakon incidenta na Londonskoj konferenciji, kada je otkriveno da je nagovorio Vladislava Jovanovića da nosi prisluškivač, da bi on mogao da prisluškuje konferenciju.[5] Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u Istočnoj Slavoniji) i Bosni i Hercegovini 1992 i 1993.[6]

Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne Uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz sjenke. Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim ofšor bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.[6]. Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i bogom carine. [5] Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije UN-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duvanskih i naftnih proizvoda, u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin Marko, koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme Philip Morris u Jugoslaviju.[6] Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.[6]

Tokom "carovanja", bio je čovjek neograničene vlasti u svom rodnom gradu Bačkoj Palanci. Pored njegove (samopriznate) ljubavi prema pecanju mrežom i dinamitom, ostao je upamćen i po vožnji po gradu blindiranom limuzinom do kuće njegove majke. Imao je moć da otpusti koga god nije gotivio i da nagradi lojalne. Od ukupno 2300 zapošljenih u Saveznoj Upravi carina tokom njegovog mandata oko 800 je bilo iz njegovog rodnog grada.[6]

Pad

Nakon zbacivanja Miloševića 5. oktobra 2000, aktivisti Demokratske Opozicije Srbije su provalili u centralu Uprave carina, zatekavši Kertesa i saradnike kako uništavaju dokumentaciju. Od stvari nađenih u zgradi su i US$ 1,3 miliona (u raznim valutama), 18 funti droge, oko 50 komada oružja, i 10 blindiranih limuzina. Nakon kratog pritvora, Kertesu je dozvoljeno da napusti zgradu, ali je nakon toga protiv njega podnijeto više optužnica.[6]

Nakon dva ponovljena suđenja, u februaru 2007, Kertes je osuđen na 2,5 godine zatvora zbog obezbjeđenja vozila ubicama opozicionih političara, u atentatu na Ibarskoj magistrali 1999.[7]

U septembru 2007 je optužen za zloupotrebu položaja i pronevjeru. Između ostalog, tužilaštvo je teretilo grupu koja se sastojala od Slobodana Miloševića, Jovana Zebića i Nikolu Šainovića za prenos 120 miliona Njemačkih maraka na kiparske banke, gdje im se gubi trag. Samo se Kertesu sudi, jer su Milošević i Zebić umrli, a Šainoviću se trenutno sudi u Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije] u Hagu.[8]

Također je pod istragom, a spekuliše se i da bi mogao biti potencijalni svjedok, u tzv. slučaju "duvanske mafije", povezanom sa švercom cigareta u 1990-im. Među glavnooptuženima su Marko Milošević, Mira Marković i Stanko Subotić.[9]

Lični podaci

Mihalj Kertes se izjašnjava kao etnički Mađar[3]. Žena mu je Mira, a ima dvije ćerke, Sanju i Draganu.

Reference

  1. ^ "The Milosevic charge sheet". BBC. 2001-04-02. Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Lopušina, Marko (2003). Tajni ratnici ex-Jugoslavije (jezik: Serbian). Evro. ISBN 978-86-505-0056-9. Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  3. ^ a b c d Zorica Vulić (2000-05-20). "Ko je ovaj čovek? Mihalj Kertes" (jezik: Serbian). Glas javnosti (Srbija). Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  4. ^ "Deda Mraz na optužnici" (jezik: Serbian). Danas (Srbija). 2007-03-19. Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  5. ^ a b c d "Čudesni svet Bracike Kertesa" (jezik: Serbian). Vreme. 2000-12-20. Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ a b c d e f Michael Dobbs (2000-11-29). "Crash of Yugoslavia's Money Man". Washington Post.
  7. ^ "Milosevic commander convicted in '99 attack". International Herald Tribune. 2007-02-16.
  8. ^ "Milosevic Ally's Trial Opens". Balkan Investigative Report Network. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  9. ^ "U istrazi o duvanskoj mafiji saslušano sedam svedoka". Danas (Srbija). 2007-08-15. Pristupljeno 2007-09-07. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)