Razlika između verzija stranice "Rikard II, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
mNo edit summary
(Nema razlike)

Verzija na dan 1 decembar 2009 u 21:16

Rikard II
Vladavina21. juni 1377 - 29. septembar 1399
PrethodnikEdvard III
NasljednikHenrik IV
Krunidba16. juli 1377
SupružnikAna Bohemijska
Izabela od Valoisa
DinastijaAnžuj-Plantagenet
OtacEdvard od Velsa
MajkaIvana od Kenta
Rođenje6. januar 1367
Smrt14. februar 1400

Rikard II (6. januar 1367 - 14. februar 1400) bio je engleski kralj od očeve smrti do svoje abdikacije.

Rikard je bio sin Edvarda od Woodstocka i Ivane od Kenta, princa i princeze od Velsa. Njegov dedo po ocu bio je Edvard III Engleski. Rikardov stariji brat umro je kao dojenče i ostavio ga prvog u nalsjednom nizu nakon smrti princa Edvarda.

Krunu je naslijedio 1377. godine u dobi od deset godina. Tokom njegove maloljetnosti državom su vladali njegov amidža, Ivan od Gaunta i moćni lordovi koji nakon njegove punoljetnosti nisu bili spremni na lak način predati vlast.

Rikardovu vladavinu obilježili su Seljački ustanak Wata Tylera 1381. godine, te trajni sukob sa visokim plemstvom i parlamentom.

Seljački ustanak započeo je 1381. godine u Essexu i proširio se širom Engleske. Uzroci izbijanja ustanka bili su u snažnom oporezivanju, kugom desetkovanog stanovništva, radi financiranja Stogodišnjeg rata. Pobunjenici pod vodstvom Wata Tylera pokušali su Rikarda prisiliti da promijeni svoju politiku. Dana 15. juna 1381. godine Rikard se kod Smithfielda blizu Londona sastao s glavninom pobunjenika pod zapovjedništvom Tylera. Tokom sastanka, londonski gradonačelnik William Walworth, misleći da Tyler prijeti Rikardu, pojurio prema naprijed i ubio Tylera. Lukavi Rikard izbjegao je nasilje pristavši da postane vođa pobunjenika. Pobuna je s Tylerovom smrću i Rikardovim obećanjem slobode pobunjenicima, izgubila na snazi. Međutim kad su se pobunjenici vratili svojim domovima Rikard je povukao obećanja i kaznio vođe pobune.

Slijedeća kriza Rikardove vlasti nastupila je 1386. godine, kada su pod udar kritika parlamenta i visokog plemstva dospjeli Robert de Vere, grof od Oxforda i Michael de la Pole, sin trgovca, kojeg je Ričard imenovao kancelarom i grofom od Suffolka. Protiv de la Polea je podignuta optužnica i imenovano je Veliko vijeće koje je trebalo nadzirati kraljevski dvor. Rikard je od sudaca ishodio da odluku parlamenta proglase nezakonitom 1387. godine, ali je Robert de Vere, koji je navodno bio i Rikardov ljubavnik, kod Radcot Bridgea vojno poražen od pristaša parlamenta, pa je parlament 1388. godine odobrio smaknuće obojice, ali su isti izbjegli u Francusku. Godine 1397. Rikard je dao smaknuti dvojicu svojih najvećih protivnika u visokom plemstvu - grofa od Arundela i grofa od Gloucestera. Poništio je sve odluke parlamenta te praktički do kraja svoje vladavine vladao kao tiranin.

Nova kriza nastupila je kada je Rikard godine 1399. svom bratiću Henryu Bolingbrokeu, sinu vojvode od Lancastera, uskratio nasljedstvo. Dok je Rikard bio u pohodu na Irsku, Bolingbroke se, uz pomoć francuskog kralja sa vojskom iskrcao u Engleskoj. Bolingbroke je Rikarda, koji se vraćao iz Irske, nadmudrio, uhvatio, prisilio na abdikaciju i zatvorio. Rikard je umro u zatvoru 1400. godine, najvjerovatnije od gladi.

Rikard se tokom svog života dva puta ženio, ali nije imao djece. On je bio posljednji predstavnik dinastije Anžuj-Plantagenet na engleskom prijestolju. Naslijedio ga je 1399. godine rođak Henry Bolingbroke kao Henrik IV Engleski, koji je kao i Rikard, bio unuk Edvarda III. On je bio začetnik kraljevske dinastije Lancastera.