Razlika između verzija stranice "Hlorovodična kiselina"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-dobiva +dobija) |
m robot Dodaje: eo:Klorida acido |
||
| Red 43: | Red 43: | ||
[[el:Υδροχλωρικό οξύ]] |
[[el:Υδροχλωρικό οξύ]] |
||
[[en:Hydrochloric acid]] |
[[en:Hydrochloric acid]] |
||
[[eo:Klorida acido]] |
|||
[[es:Ácido clorhídrico]] |
[[es:Ácido clorhídrico]] |
||
[[et:Vesinikkloriidhape]] |
[[et:Vesinikkloriidhape]] |
||
Verzija na dan 7 februar 2010 u 23:14
Šablon:Hemijski spoj Hlorovodonična kiselina ili po IUPACu hidrohlorična kiselina, poznata i kao solna kiselina je kiselina koja nastaje rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Hlorovodonična kiselina se naziva i rastvor hlorovodonika u drugim polarnim otapalima npr. u acetonu. Ona je veoma jaka kiselina, a kao dosta razblažena sastavni je dio gastrične tekućine u želucu čovjeka i sisara te omogućava varenje bjelančevina, a mnogo se primjenjuje i u industriji.
Historija
800. godine kiselinu je otkrio arapski hemičar Džabir ibn Hajjan, miješajući kuhinjsku so i sumpornu kiselinu. Korištena je u srednjem vijeku u potrazi za kamenom mudrosti, te kasnije od strane velikih evropskih hemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley i Humphry Davy kako bi se razvila moderna hemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska hemikalija za široku upotrebu.
Dobijanje
Hlorovodonična kiselina se dobija rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Postupak se odvija u tzv. tornjevima za apsorpciju.
Osobine
Hlorovodonična kiselina je jak elektrolit, i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru. Za razliku od sumporne i nitratne kiseline, hlorovodonična kiselina nema oksidirajuće djelovanje.