Razlika između verzija stranice "Hlorovodična kiselina"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: eo:Klorida acido |
m robot Dodaje: af:Soutsuur |
||
Red 35: | Red 35: | ||
{{Link FA|fr}} |
{{Link FA|fr}} |
||
[[af:Soutsuur]] |
|||
[[ar:حمض هيدروكلوريك]] |
[[ar:حمض هيدروكلوريك]] |
||
[[bg:Солна киселина]] |
[[bg:Солна киселина]] |
Verzija na dan 7 mart 2010 u 02:58
Šablon:Hemijski spoj Hlorovodonična kiselina ili po IUPACu hidrohlorična kiselina, poznata i kao solna kiselina je kiselina koja nastaje rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Hlorovodonična kiselina se naziva i rastvor hlorovodonika u drugim polarnim otapalima npr. u acetonu. Ona je veoma jaka kiselina, a kao dosta razblažena sastavni je dio gastrične tekućine u želucu čovjeka i sisara te omogućava varenje bjelančevina, a mnogo se primjenjuje i u industriji.
Historija
800. godine kiselinu je otkrio arapski hemičar Džabir ibn Hajjan, miješajući kuhinjsku so i sumpornu kiselinu. Korištena je u srednjem vijeku u potrazi za kamenom mudrosti, te kasnije od strane velikih evropskih hemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley i Humphry Davy kako bi se razvila moderna hemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska hemikalija za široku upotrebu.
Dobijanje
Hlorovodonična kiselina se dobija rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Postupak se odvija u tzv. tornjevima za apsorpciju.
Osobine
Hlorovodonična kiselina je jak elektrolit, i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru. Za razliku od sumporne i nitratne kiseline, hlorovodonična kiselina nema oksidirajuće djelovanje.