Vjera

Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije.

Vjera je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom životu vjerujemo u više stvari nego što se čini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere, kao i u mnoge druge vjerovatne ili nevjerovatne događaje, kao što su horoskopi i vještice.

Primjer

Policija vjeruje da su lopovi koji su ukrali prijenosni računar i vanjski tvrdi disk od radnika Sektora razvojačenih branitelja željeli prodati tu opremu, kaže Washington Post. U takvom kontekstu razlikujemo pojedinačno vjerovanje od brojnih vjerovanja koja prevladavaju u cijeloj zajednici.

Psihologija

U psihološkom smislu, vjera je predstavljačko stanje duha koje ima oblik tvrdnje.

"Vjera je čvrsto dokazivanje onoga što ne vidimo i čekanje onoga čemu se nadamo".Ta definicija napisana je u Bibliji i u potpunosti je logična. Zašto nije prihvačena kroz veliki dio nazovi znanstvenika, jer očito imaju problem vlastite taštine i neznanja.

Logično svi ljudi su u biti vjernici, jer ne moraju vidjeti svoje srce da znaju da ga posjeduju. Činjenica je da samo čovjek na planeti Zemlji ima razum, a koji nikako nije prirodni oblik.

Logika

U klasičnoj logici, vjera se smatra tvrdnjom, jer iznosi neku tvrdnju ili očekivanje o stvarnosti za koju se pretpostavlja da je istinita ili lažna (čak i ako se to ne može praktički provjeriti, kao što je vjera u postojanje nekog božanstva). Povijesno gledano, filozofske analize naravi vjere proučavale su je kroz pojam suda. U tome se posebno ističu David Hume i Immanuel Kant.