Razlika između verzija stranice "Franjo Rački"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: no:Franjo Rački |
No edit summary |
||
| Red 18: | Red 18: | ||
|država za kategoriju=Hrvatska |
|država za kategoriju=Hrvatska |
||
}} |
}} |
||
Hrvatski povjesničar i političar rođen 25. studenog 1828. u Fužinama. U Senju i Varaždinu završava gimnaziju, a teologiju u Senju gdje ga je biskup Ožegović (1852.) zaredio za svećenika. Tri godine kasnije postaje profesor teologije u senjskom sjemeništu, a iste je godine postao i doktor teologije. Pun nacionalnog zanosa organizira po Kvarnerskim otocima skupljanje hrvatske nacionalne baštine. Često je na Krku u mjestu Baška gdje se čuvala Bašćanska ploča. Znao je danima sjediti ispred ploče gdje je precrtava svako slovo. Na nagovor Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Josipa Jurja Strossmayera odlazi (1857.) u Rim. Tu se u talijanskim arhivima bavi proučavanjem hrvatske povijesti. U zagreb se vraća 1860. te sa Strossmayerom osniva Narodnu stranku i postaje glavni urednik stranačkog lista Pozor (kasnije Obzor). Već godinu dana kasnije (1861.) postaje zastupnik u Hrvatskom saboru koji je sazvan nakon 12 godina stanke. Uz Antu Starčevića bio je jedino seljačko dijete u Hrvatskom saboru. Za zastupnika u Hrvatskom saboru biti če izabran u još dva navrata (1868. i 1872.). |
|||
Dvije godine nakon što je prvi puta postao saborski zastupnik imenovan je (1863.) glavnim školskim nadzornikom. Godinu dana kasnije (1864.) s Vatroslavom Jagićem pokreće časopis Književnik koji će prije osnivanja JAZU biti glavno središte znanstveno-književnog rada u Hrvatskoj. Pisao je mnogo i to o svim aktualnim temama svoga doba, a koji su vezani s položajem Hrvatske. Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, pisao je rasprave o hrvatsvu Srijema i Rijeke, a glavnu mu je preokupacija bila odnosi Mađarske i Hrvatske. Na uvredljive riječi Lajosa Kossutha i njegovih sljedbenika: "A gdje je ta Hrvatska? Ne može je naći na karti!" nije ostajao bez odgovora. Uzvraćao je: "Hrvatska bijaše priznata za neovisnu državu od međunarodnog evropejskog prava jur u ono doba kada o Ugarskoj ne mogaše ni spomena biti. Hrvatska i kao kraljevina je starija od Ugarske i od nje posvema neovisna. Pored krune sv. Stjepana sjače u Evropi kruna hrvatska". |
|||
Po osnivanju JAZU izabran je (1866.) za njezina prvog predsjednika. Tu dužnost obnašao je narednih 20 godina ostvarujući s mnogo uspjeha svoj program predstavljen 1860. U svom programu zadao si je za cilj izgradnju kulturnog i narodnog jedinstva južnoslavenskih naroda: "Ovo toli žuđeno jedinstvo svih Jugoslovjenah, a ponajprije Srbo-Hrvatah i Slovenacah, pospješiti bi imala Jugoslovjenska Akademija...." Upravo je Rački utemeljio većinu časopisa koji i danas postoje u okviru Akademije (Rad, Starine). Uz pisanje značajnih monografija i rasprava, Rački je veoma zaslužan i kao nakladnik brojnih povijesnih izvora. Posvećujući pri tome glavnu pozornost izučavanju svega što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti. |
|||
Za kanonika u Đakovu postavljen je 1876., a godinu dana kasnije (1877.) istu dužnost obnaša u Zagrebu. Tri godine kasnije (1880.), nakon pada bana Ivana Mažuranića, osniva s Mrazovićem oporbenu Neodvisnu narodnu stranku. Potom (1884.) boravi u Kijevu, Moskvi, Petrogradu, Varšavi i Krakovu. U svojim znanstvenim radovima, u novinskim člancima, u saborskim i akademskim govorima on se kroz tri desetljeća ustrajno zalagao za jugoslavenstvo i djelovao na Strossmayera. Pri sastavljanju svojih govora i članaka Strossmayer se u pravilu držao onoga što mu je u pismima ili prethodnim razgovorima sugerirao i savjetovao upravo Rački, koji je skroman, neslavohlepan, povučen i gotovo nevidljiv usmjeravao Strossmayerovu stranačko-političku i kulturnu aktivnost. Izvrstan učenjak i teoretičar Rački po svojoj prirodi nije bio borben tako da se za ljubav stranačke sloge i svog prijateljstva sa Strossmayerom često pokoravao volji većine. Preminuo je u Zagrebu 13. veljače 1894., a sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. |
|||
Djela: |
|||
Pregled glagoljske crkvene književnosti |
|||
Vijek i djelovanje sv. Ćirila i Metodija slovjenskih apoštolov |
|||
Književni rad sv. Ćirila i Metoda |
|||
Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća |
|||
Bogumili i Patareni |
|||
Borba Južnih Slavena za državnu neovisnost u XI. vijeku |
|||
Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća |
|||
'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. novembar]] [[1828]]. - [[Zagreb]], [[13. februar]] [[1894]].) hrvatski političar i historičar, akademik JAZU. |
'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. novembar]] [[1828]]. - [[Zagreb]], [[13. februar]] [[1894]].) hrvatski političar i historičar, akademik JAZU. |
||
Verzija na dan 8 maj 2010 u 13:02
Franjo | |
|---|---|
| Datoteka:Fr.racki.JPG |
Hrvatski povjesničar i političar rođen 25. studenog 1828. u Fužinama. U Senju i Varaždinu završava gimnaziju, a teologiju u Senju gdje ga je biskup Ožegović (1852.) zaredio za svećenika. Tri godine kasnije postaje profesor teologije u senjskom sjemeništu, a iste je godine postao i doktor teologije. Pun nacionalnog zanosa organizira po Kvarnerskim otocima skupljanje hrvatske nacionalne baštine. Često je na Krku u mjestu Baška gdje se čuvala Bašćanska ploča. Znao je danima sjediti ispred ploče gdje je precrtava svako slovo. Na nagovor Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Josipa Jurja Strossmayera odlazi (1857.) u Rim. Tu se u talijanskim arhivima bavi proučavanjem hrvatske povijesti. U zagreb se vraća 1860. te sa Strossmayerom osniva Narodnu stranku i postaje glavni urednik stranačkog lista Pozor (kasnije Obzor). Već godinu dana kasnije (1861.) postaje zastupnik u Hrvatskom saboru koji je sazvan nakon 12 godina stanke. Uz Antu Starčevića bio je jedino seljačko dijete u Hrvatskom saboru. Za zastupnika u Hrvatskom saboru biti če izabran u još dva navrata (1868. i 1872.).
Dvije godine nakon što je prvi puta postao saborski zastupnik imenovan je (1863.) glavnim školskim nadzornikom. Godinu dana kasnije (1864.) s Vatroslavom Jagićem pokreće časopis Književnik koji će prije osnivanja JAZU biti glavno središte znanstveno-književnog rada u Hrvatskoj. Pisao je mnogo i to o svim aktualnim temama svoga doba, a koji su vezani s položajem Hrvatske. Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, pisao je rasprave o hrvatsvu Srijema i Rijeke, a glavnu mu je preokupacija bila odnosi Mađarske i Hrvatske. Na uvredljive riječi Lajosa Kossutha i njegovih sljedbenika: "A gdje je ta Hrvatska? Ne može je naći na karti!" nije ostajao bez odgovora. Uzvraćao je: "Hrvatska bijaše priznata za neovisnu državu od međunarodnog evropejskog prava jur u ono doba kada o Ugarskoj ne mogaše ni spomena biti. Hrvatska i kao kraljevina je starija od Ugarske i od nje posvema neovisna. Pored krune sv. Stjepana sjače u Evropi kruna hrvatska".
Po osnivanju JAZU izabran je (1866.) za njezina prvog predsjednika. Tu dužnost obnašao je narednih 20 godina ostvarujući s mnogo uspjeha svoj program predstavljen 1860. U svom programu zadao si je za cilj izgradnju kulturnog i narodnog jedinstva južnoslavenskih naroda: "Ovo toli žuđeno jedinstvo svih Jugoslovjenah, a ponajprije Srbo-Hrvatah i Slovenacah, pospješiti bi imala Jugoslovjenska Akademija...." Upravo je Rački utemeljio većinu časopisa koji i danas postoje u okviru Akademije (Rad, Starine). Uz pisanje značajnih monografija i rasprava, Rački je veoma zaslužan i kao nakladnik brojnih povijesnih izvora. Posvećujući pri tome glavnu pozornost izučavanju svega što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti.
Za kanonika u Đakovu postavljen je 1876., a godinu dana kasnije (1877.) istu dužnost obnaša u Zagrebu. Tri godine kasnije (1880.), nakon pada bana Ivana Mažuranića, osniva s Mrazovićem oporbenu Neodvisnu narodnu stranku. Potom (1884.) boravi u Kijevu, Moskvi, Petrogradu, Varšavi i Krakovu. U svojim znanstvenim radovima, u novinskim člancima, u saborskim i akademskim govorima on se kroz tri desetljeća ustrajno zalagao za jugoslavenstvo i djelovao na Strossmayera. Pri sastavljanju svojih govora i članaka Strossmayer se u pravilu držao onoga što mu je u pismima ili prethodnim razgovorima sugerirao i savjetovao upravo Rački, koji je skroman, neslavohlepan, povučen i gotovo nevidljiv usmjeravao Strossmayerovu stranačko-političku i kulturnu aktivnost. Izvrstan učenjak i teoretičar Rački po svojoj prirodi nije bio borben tako da se za ljubav stranačke sloge i svog prijateljstva sa Strossmayerom često pokoravao volji većine. Preminuo je u Zagrebu 13. veljače 1894., a sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Djela: Pregled glagoljske crkvene književnosti Vijek i djelovanje sv. Ćirila i Metodija slovjenskih apoštolov Književni rad sv. Ćirila i Metoda Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća Bogumili i Patareni Borba Južnih Slavena za državnu neovisnost u XI. vijeku Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća Franjo Rački (Fužine, 25. novembar 1828. - Zagreb, 13. februar 1894.) hrvatski političar i historičar, akademik JAZU.
U mladosti F. Rački je prihvatio ideje ilirskog pokreta i kasnije ih je zastupao do kraja života. Bio je teolog po struci, ali se bavio historijom. Poslije 1860., pored historije, bavio se i politikom. Bio je prijatelj sa Josipom Štrosmajerom i ugledni predstavnik Štrosmajerove Narodne stranke. Zastupao je ideje solidarnosti među Slavenima i zalagao se za federalno uređenje Austrije. Kao protivnik Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868) povlači se iz politike.
Franjo Rački je jedan od osnivača JAZU (danas HAZU) i njen prvi predsjednik (1868-1886). Po naučnim dostignućima Rački je najveći hrvatski historičar 19. vijeka. Uredio je 26 svezaka Starina JAZU, gdje je objavljivana izvorna građa. Objavio je veći broj radova.
U krilu historiografije srednjovjekovne Bosne Franjo Rački je poznat po studiji Bogumili i patareni te radu o starom bosanskom grbu.
Literatura o Franji Račkom
- Sima Ćirković, Beseda Franje Račkog sto godina kasnije, “Kosovska bitka u istoriografiji”, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 11, Beograd 1990, 71-76.
- Sima Ćirković, Rački Franjo, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Knowledge, Beograd 1997, 619-620.
- Ignacije Gavran, Veliki učenjak a nesretan političar (Franjo Rački), Svjetlo riječi XI/128, Livno 1993, 12-13.
- Ignacije Gavran, Veliki učenjak a nesretan političar (Franjo Rački, 1828.-1894.), “Ignacije Gavran, Putevi i putokazi III (Niz članaka o našoj prošlosti)”, Svjetlo riječi, Knjižnica Baština, Knjiga 7, Sarajevo 1998, 84-88.
- Mirjana Gross, O ideološkom sustavu Franje Račkog, Zbornik 9, Zagreb 1979, 5-33.
- Ante Gulin, Bibliografija radova Franje Račkoga i bibliografija radova o njemu, Zbornik 9, Zagreb 1979, 275-373.
- Mirko Marković, Udio Franje Račkog u napretku naše historijske geografije, Zbornik 9, Zagreb 1979, 129-139.
- Vjekoslav Maštrović, Zadar i osnivanje Jugoslavenske akademije s osvrtom na Franju Račkog, Zbornik 9, Zagreb 1979, 243-257.
- Matijević-Sokol Mirjana, Rački Franjo, “Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture“, Zagreb 1980, 523-524.
- Kosta Milutinović, Franjo Rački i Ilarion Ruvarac, Zbornik za istoriju MS 21, Novi Sad 1980, 159-170.
- Dušan Nedeljković, Franjo Rački u istoriji filozofije danas, Zbornik 9, Zagreb 1979, 141-146.
- Dragutin Pavličević, Franjo Rački i istočno pitanje (1860-1885), Zbornik 9, Zagreb 1979, 185-216.
- Matko Peić, Franjo Rački kao putopisac, Zbornik 9, Zagreb 1979, 269-274.
- Makso Peloza, Značenje rada Franje Račkog u rimskim i italijanskim arhivama i bibliotekama za razvoj hrvatske historiografiije, Zbornik 9, Zagreb 1979, 147-183.
- Ivo Perić, Franjo Rački i Dubrovnik, Anali 32, Dubrovnik 1994, 143157.
- Ivanka Petrović, Franjo Rački – otac hrvatske Cyrillo-Methodiane, Zbornik 9, Zagreb 1979, 47-99.
- Rade Petrović, Franjo Rački o istorijskom pravu na Bosnu i Hercegovinu, Zbornik 9, Zagreb 1979, 217-225.
- Harlampije Polenaković, Braća Miladinovci i dr Franjo Rački, Zbornik 9, Zagreb 1979, 259-268.
- I. L. Rovnjakova, Franjo Rački i Rusija – Iz povijesti hrvatsko-ruskih kulturnih odnosa u posljednjoj trećini 19. stoljeća, (na ruskom) “Zarubežnije Slavjane i ruskaja kultura”, Akademija nauk SSSR, Moskva 1978.
- Miron Sikirić, Povjesnik Franjo Rački (Uz stotu obljetnicu smrti 1894.-1994.), Bilten FTS XXI/2, Samobor 1993/1994, 210-215.
- Hodimir Sirotković, Stavovi Franje Račkoga o riječkom pitanju, Zbornik 9, Zagreb 1979, 227-242.
- Tadija Smičiklas, Život i djela Dra. Franje Račkoga, Zagreb 1895. [1]
- Nikša Stančić, Franjo Rački o historiografiji kao znanosti i njenoj društvenoj funkciji, Zbornik 9, Zagreb 1979, 34-45.
- Franjo Zenko, Osvjetovljenje historijskog mišljenja u (mladog) Račkog, Zbornik 9, Zagreb 1979, 101-127.
- ... Rački Franjo, “Opća enciklopedija Jugoslovenskog Leksikografskog zavoda, 6 (Nih-Ras)”, Zagreb 1980, 711-712.
- ... Rački Franjo, “Mala enciklopedija Prosveta. Opšta enciklopedija, 3 (R-Š)”, 3 izdanje, Prosveta, Beograd 1978., (Fototipsko preštampano izdanje 1980), 37.