Razlika između verzija stranice "Trgovina"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: sah:Эргиэн
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Standardi}}
{{Standardi}}
{{Preuređivanje}}
{{Preuređivanje}}


Trgovina predstavlja jednu od najstarijih privrednih delatnosti. Njen nastanak odnosno osamostaljivanje vezuje se za treću veliku društvenu podelu rada. Izdvajanju i osamostaljivanju trgovine iz sastava proizvodnih delatnosti prethodila je direktna razmena roba. Ovakva razmena proizašla je iz nerazvijenosti proizvodnih snaga toga doba. Uvođenje i dalje produbljivanje društvene podele rada doprinelo je smanjivanju ove nerazvijenosti. Sa porastom proizvodnje i diverzifikacijom potreba ljudi smanjuju se mogućnosti za direktnu razmenu proizvoda. Pojava novca kao opšteg ekvivalenta stvara uslove za uvođenje robnonovčane razmene. Potiskivanjem trampe, razmena se rabija u dva nezavisna akta – kupovinu i prodaju posredstvom novca. Uporedo sa tim proizvodnja za sopstvene potrebe postepeno prerasta u robnu proizvodnju tj. proizvodnju za tržište. Tako se otvara prostor za afirmaciju trgovine. U takvim uslovima trgovac kupuje rubu za novac i prodaje za novac. On, dakle, organizuje razmenu na principu kupoprodaje i po obrascu N-R-N. za svoju uslugu trgovac obračunava tzv. razliku u ceni (maržu). Teorijski to je deo viška rada koji proizvošač ustupa trgovcu za podmirenje prometnih troškova i formiranje akumulacije. Razlika u ceni razvija kod trgovca težnju da nabavi što jefinije i proda što skuplje. Tako se na razlici u ceni sukobljavaju interesi proizvošača i potrošača s jedne i trgovine s druge strane. Ove suprotnosti u tržišnoj privredi razrešavaju se na bazi kriterijuma koji se uspostavljaju pod uticajem ponude i tražnje roba i usluga.
U prvim etapama razvoja trgovine, poslovima razmene bavili su se uglavnom proizvođači. Oni su za novac koji su ostvarili prodajom svojih proizvoda nabavljali alat. Sirovine, potrošnu robu i dr. u kasnijoj fazi razvoja, pored proizvođača, u proces razmene uključuju se i posrednici – trgovci. Kao trgovci najčešće su se pojavljivali vlastodršci. Njima je trgovina služila kao dodatni izvor za lično bogaćenje. Oni su sa pozicija vlasti mogli pod određenim uslovima poslove trgovine preneti na druga lica. U želji za još većim bogaćenjem. Pojedini vlastodršci opredeljivali su se za trgovinu kao samostalno zanimanje.
Trgovina je u svom razvoju menjala kako sebe tako i svoje okruženje. Proširenjem tržišta trgovina je doprinela razvoju zanatstva i stvaranju gradova. Poznato je da su mnogi gradovi doživeli svoj uspon i političku samostalnost zahvaljujući pre svega trgovini. Trgovina vremenom postaje posrednik u razmeni roba između pojedinh zemalja. Zahvaljujući morskim putevima, posebno je bila razvijena trgovina u području Mediterana.
Ako danas, sa stanovišta istorijske distance, posmatramo razvoj trgovine, ne može se izbeći utisak da je sve do pojave kapitalizma, proizvodnja imala pretežno naturalni karakter. Zbog toga je i robno-novčana razmena bila skromnih dimenzija. Osim nedovoljno razvijene proizvodnje, ograničavajuče faktore razmene predstavljala je feudalna rascepkanost tržišta i nerazvijene saobraćajne veze. Zbog toga se robno-novčana razmena posredstvom trgovine ograničavala na mali broj artikala. Sa nastankom i daljim razvojem kapitalističkog društva otvaraju se nove mogućnosti razvoja trgovine. Ove mogućnosti proizašle su iz delovanja brojnih i različitih faktora koje bismo mogli svesti na dva osnovna i to: 1) teritorijalno proširenje tržišta a samim tim i robno-novčane razmene i 2) razvnoj kapitalističke robne proizvodnje na bazi stalnog usavršavanja tehnike i tehnologije.
Teritorijalnom proširenju tržišta i robno-novčane razmene doprineli su stvaranje nacionalnih država, zatim otkriće tzv. novog sveta i uspostavljanje saobraćajnih veza. Stvaranjem krupnih nacionalnih država otpala su teritorijalna ograničenja robno-novčane razmene koje je nametnulo feudalno društvo. Trgovina dobija mogućnost da akivnije deluje kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom tržištu. Otkriće tzv. novog sveta prebacilo je tržište svetske trgovine sa mediterana na Atlantik, a kasnije i na Pacifik. Prostornom širenju trgovine posebno je doprinelo unapređenje pomorskog i kopnenog saobraćaja koje je usledilo posle pronalaska parne mašine a kasnije elektromotora, eksplozivnog i dizel motora. Time je stvorena mogućnost za masovan, siguran, brz i jeftin prevoz robe između pojedinih trgovačkih centara u zemlji i svetu. Tako se proširilo područje delovanja trgovine što je imalo povratan uticaj na obim, kvalitet i asortiman proizvoda, odnosno afirmaciju svetskih kriterijuma u privređivanju. Ovakvi procesi podstaknuti kasnije industrijskom proizvodnjom, delovanli su na razdvajanje unutrašnje i spoljne trgovine u posebne delatnosti, a u okviru unutrašnje trgovine stvaranje stalne trgovinske mreže koja se širi na sva područja gde ljudi žive i rade.
Teritorijalno proširenje tržišta stvorilo je dodatne uslove za razvoj robne proizvodnje. Kapitalizam je tom pogledu ostvario neuporedivo više od prethodnih društveno-ekonomskih formacija. U pitanju je proces koji je trajao nekoliko vekova i koji je kapitalizam osvario ujednačavanjem i postepenom koncentracijom sitnih i razbacanih sredstava za rad (tzv. prosta kooperacija), zatim razvijanjem unutrašnje podele rada ( tzv. manufakturni period kapitaliazma) i najzad, usavršavanjem oruđa za rad i uvođenjem mašina. Za trgovinu je od posebnog značaja ova poslednja etapa u kojoj je došlo do zamene ručnog rada mašinskim. To je proces tehničkog formiranja kapitalizma koji se odigrao između prve polovine 15.-og i druge polovine 19.-og veka. To je ujedno period razvitka mašinerije i krupne industrije koji se u privrednoj isoriji označava kao prva industrijska revolcija. Zahvaljujući preobražaju tehnike i tehnologije i usavršavanju organizacije, došlo je do ogromnog i dotle nepoznatog porasta proizvodnje. Roba industrijskog porekla postala je jeftinija, raznovrsnija i dostupnije širokim masama potrošača. Ovakva masovna proizvodnja pretpostavljala je i masovnu distribuciju roba. U takvim uslovima trgovina kao institucija robnog prometa dobila je posebam značaj, kako za porizvodnju tako i za potrošnju.
Međutim, ubro se pokazalo da nasleđena trgovinska mreža koja je bila prilagođena manufakturnom načinu proizvodnje nije dorasla zadacima u novim uslovima. Tako je prvi put u istoriji prometna sfera postala usko grlo proizvodnje i celokupne reprodukcije. Zatosu revolucionarne promene u tehnici i tehnoloiji proizvodnje zahtevale i odgovarajuće promene u prometnoj sferi. Tako je sa završetkom tehničkog formiranja kapitalizma (otprilike sredina 19.-og veka) nastupio proces tehnološko-organizacionih promena u prometnoj sferi. U podsticanju ovih promena imala je svoj udeo i urbanizacija naselja, porast i diverzfikacija potrošnje i drugi faktori.
Prve značajnije tehnološke i organizacione promene u oblasti prometa, pre svega maloprodajnog, vezuju se za nastanak robnih kuća. One se u jednom delu stručne literature poistovećuju sa prvom revolucijom u oblasti robnog prometa. U pitanju su maloprodajni kapaciteti velikih razmera sa organizaciojom na principu samoizbora. Ove „fabrike masovne distribucije“ bile su u stanju da apsorbuju naraslu proizvodnju uz isovremeno sniženje troškova prometa. Ovom promenom udareni su temelji moderne trgovine. Međutim, robne kuće ne predstavljaju kranji domet u oblasti trgovine već njenu početnu etapu u modrnizaciji i prilagođavanju zahtevima proizvodnje i potrošnje. Dalji razvoj proizvodnih snaga stvarao je povremene disproporcije između proizvodnje i potrošnje, s jedne strane i prometnih kapacitteta s druge strane. Na liniji razrešavanja ovih disproporija dolazilo je do novog tehnološko-organicanionog osavremenjavanje i ukrupnjavanja prometnih kapaciteta. Tako je nastao samouslužni sistem u maloprodaji ( superete, supermarketi i sl.) i velikoprodaji (cash and carry). Umesto klasičnih prodavnica do 50m² prostora, nastaju veliki maoprodajni objekti tipa supermarketa (400-2.000 m²) i hipermarketa (preko 2.000 m²). U ovim objektima, asortiman se proširuje sa par stotina na više hiljada artikala. Stoga prodor samousluživanja označava drugu revoluciju u oblasti robnog prometa. Danas, u etapi naučno-tehničke revolucije u oblasti proizvodnje, zapažaju se nova tehnološka i organizaciona rešenja u oblasti prometa u obliku trgovinskih centara. U pitanju su trgovinske centri za maloprodajni i trgovinski centri za velikoprodajni promet. I jedni i drugi doveli su do koncentracije robnog prometa, podizanja nivoa trgovinske usluge i povećanja produktivnosti rada. Tako, na primer, u okviru pojedinih trgovinskih centara posluju na desetine maloprodajnih objekata (klasičnih prodavnica, samousluga, robnih kuća), zatim objekata za pružanje ugostiteljskih usluga, zanatski servisi, objekti za kuluru i fizičku kulturu i dr. Zbog velike zagušenosti užeg gradskog tkiva, pojedini trgovinski centri u svetu građeni su na slobodnom prostoru u okolini velikih gradova i po rejonu opsluživanja imaju širi značaj. Veliki trgovinski cenri dostižu nekoliko desetina hiljda m² korisne površine, dok oni najveći po svojoj površini prevazilaze 100.000 m². Tako se u procesu modernizacije tehnologije i organizacije trgovinske mreže ostvarivala ujedno i koncentracija prometa.
Kao što se vidi, posle perioda izuzetno sporog, nastupio je period izuzetno brzog rasta trgovine. Ona je izrasla u veoma značajnu privrednu delatnost, posebno u ekonomski razvijenim zemljama sveta. Ovaj značaj ispoljava se u njenom učešću u društvenom proizvodu, nacionalnom dohotku i broju zaposlenih. U pitanju je radno intenzivna delatnost sa ograničenom mogućnostima za mehanizaciju radnih procesa. Zato je trgovina u savremenim uslovima veoma značajna i sa stanovišta mogućnosti za novo zapošljavanje.







Pod '''trgovinom''' se podrazumijeva komercijalna ponuda [[roba|robe]] u zamjenu za platežno sredstvo odnosno [[novac]], ili za drugu robu ([[robna razmjena]]). Prava trgovina postoji samo u slučaju, kad u njoj posreduje treća osoba (trgovac), koja živi od tog posredovanja između proizvođača i kupca. Trgovina se ograničava samo na nabavu, [[transport]] i prodaju dobara, [[kapital]]a ili znanja bez da ih se u bitnom mijenja ili dorađuje. Pretpostavka za početak trgovine (ne razmjena poklona, i ne direktna razmjena između prodavača i kupca) je još u predhistorijsko vrijeme bila infrastruktura koja ju je omogućila. Pravno gledano, danas se između trgovinskim partnerima sklapaju [[ugovor]]i. Između partnera koji učestvuju u trgovini postoji trgovinski odnos.
Pod '''trgovinom''' se podrazumijeva komercijalna ponuda [[roba|robe]] u zamjenu za platežno sredstvo odnosno [[novac]], ili za drugu robu ([[robna razmjena]]). Prava trgovina postoji samo u slučaju, kad u njoj posreduje treća osoba (trgovac), koja živi od tog posredovanja između proizvođača i kupca. Trgovina se ograničava samo na nabavu, [[transport]] i prodaju dobara, [[kapital]]a ili znanja bez da ih se u bitnom mijenja ili dorađuje. Pretpostavka za početak trgovine (ne razmjena poklona, i ne direktna razmjena između prodavača i kupca) je još u predhistorijsko vrijeme bila infrastruktura koja ju je omogućila. Pravno gledano, danas se između trgovinskim partnerima sklapaju [[ugovor]]i. Između partnera koji učestvuju u trgovini postoji trgovinski odnos.

Verzija na dan 24 maj 2010 u 08:44


Trgovina predstavlja jednu od najstarijih privrednih delatnosti. Njen nastanak odnosno osamostaljivanje vezuje se za treću veliku društvenu podelu rada. Izdvajanju i osamostaljivanju trgovine iz sastava proizvodnih delatnosti prethodila je direktna razmena roba. Ovakva razmena proizašla je iz nerazvijenosti proizvodnih snaga toga doba. Uvođenje i dalje produbljivanje društvene podele rada doprinelo je smanjivanju ove nerazvijenosti. Sa porastom proizvodnje i diverzifikacijom potreba ljudi smanjuju se mogućnosti za direktnu razmenu proizvoda. Pojava novca kao opšteg ekvivalenta stvara uslove za uvođenje robnonovčane razmene. Potiskivanjem trampe, razmena se rabija u dva nezavisna akta – kupovinu i prodaju posredstvom novca. Uporedo sa tim proizvodnja za sopstvene potrebe postepeno prerasta u robnu proizvodnju tj. proizvodnju za tržište. Tako se otvara prostor za afirmaciju trgovine. U takvim uslovima trgovac kupuje rubu za novac i prodaje za novac. On, dakle, organizuje razmenu na principu kupoprodaje i po obrascu N-R-N. za svoju uslugu trgovac obračunava tzv. razliku u ceni (maržu). Teorijski to je deo viška rada koji proizvošač ustupa trgovcu za podmirenje prometnih troškova i formiranje akumulacije. Razlika u ceni razvija kod trgovca težnju da nabavi što jefinije i proda što skuplje. Tako se na razlici u ceni sukobljavaju interesi proizvošača i potrošača s jedne i trgovine s druge strane. Ove suprotnosti u tržišnoj privredi razrešavaju se na bazi kriterijuma koji se uspostavljaju pod uticajem ponude i tražnje roba i usluga. U prvim etapama razvoja trgovine, poslovima razmene bavili su se uglavnom proizvođači. Oni su za novac koji su ostvarili prodajom svojih proizvoda nabavljali alat. Sirovine, potrošnu robu i dr. u kasnijoj fazi razvoja, pored proizvođača, u proces razmene uključuju se i posrednici – trgovci. Kao trgovci najčešće su se pojavljivali vlastodršci. Njima je trgovina služila kao dodatni izvor za lično bogaćenje. Oni su sa pozicija vlasti mogli pod određenim uslovima poslove trgovine preneti na druga lica. U želji za još većim bogaćenjem. Pojedini vlastodršci opredeljivali su se za trgovinu kao samostalno zanimanje. Trgovina je u svom razvoju menjala kako sebe tako i svoje okruženje. Proširenjem tržišta trgovina je doprinela razvoju zanatstva i stvaranju gradova. Poznato je da su mnogi gradovi doživeli svoj uspon i političku samostalnost zahvaljujući pre svega trgovini. Trgovina vremenom postaje posrednik u razmeni roba između pojedinh zemalja. Zahvaljujući morskim putevima, posebno je bila razvijena trgovina u području Mediterana. Ako danas, sa stanovišta istorijske distance, posmatramo razvoj trgovine, ne može se izbeći utisak da je sve do pojave kapitalizma, proizvodnja imala pretežno naturalni karakter. Zbog toga je i robno-novčana razmena bila skromnih dimenzija. Osim nedovoljno razvijene proizvodnje, ograničavajuče faktore razmene predstavljala je feudalna rascepkanost tržišta i nerazvijene saobraćajne veze. Zbog toga se robno-novčana razmena posredstvom trgovine ograničavala na mali broj artikala. Sa nastankom i daljim razvojem kapitalističkog društva otvaraju se nove mogućnosti razvoja trgovine. Ove mogućnosti proizašle su iz delovanja brojnih i različitih faktora koje bismo mogli svesti na dva osnovna i to: 1) teritorijalno proširenje tržišta a samim tim i robno-novčane razmene i 2) razvnoj kapitalističke robne proizvodnje na bazi stalnog usavršavanja tehnike i tehnologije. Teritorijalnom proširenju tržišta i robno-novčane razmene doprineli su stvaranje nacionalnih država, zatim otkriće tzv. novog sveta i uspostavljanje saobraćajnih veza. Stvaranjem krupnih nacionalnih država otpala su teritorijalna ograničenja robno-novčane razmene koje je nametnulo feudalno društvo. Trgovina dobija mogućnost da akivnije deluje kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom tržištu. Otkriće tzv. novog sveta prebacilo je tržište svetske trgovine sa mediterana na Atlantik, a kasnije i na Pacifik. Prostornom širenju trgovine posebno je doprinelo unapređenje pomorskog i kopnenog saobraćaja koje je usledilo posle pronalaska parne mašine a kasnije elektromotora, eksplozivnog i dizel motora. Time je stvorena mogućnost za masovan, siguran, brz i jeftin prevoz robe između pojedinih trgovačkih centara u zemlji i svetu. Tako se proširilo područje delovanja trgovine što je imalo povratan uticaj na obim, kvalitet i asortiman proizvoda, odnosno afirmaciju svetskih kriterijuma u privređivanju. Ovakvi procesi podstaknuti kasnije industrijskom proizvodnjom, delovanli su na razdvajanje unutrašnje i spoljne trgovine u posebne delatnosti, a u okviru unutrašnje trgovine stvaranje stalne trgovinske mreže koja se širi na sva područja gde ljudi žive i rade. Teritorijalno proširenje tržišta stvorilo je dodatne uslove za razvoj robne proizvodnje. Kapitalizam je tom pogledu ostvario neuporedivo više od prethodnih društveno-ekonomskih formacija. U pitanju je proces koji je trajao nekoliko vekova i koji je kapitalizam osvario ujednačavanjem i postepenom koncentracijom sitnih i razbacanih sredstava za rad (tzv. prosta kooperacija), zatim razvijanjem unutrašnje podele rada ( tzv. manufakturni period kapitaliazma) i najzad, usavršavanjem oruđa za rad i uvođenjem mašina. Za trgovinu je od posebnog značaja ova poslednja etapa u kojoj je došlo do zamene ručnog rada mašinskim. To je proces tehničkog formiranja kapitalizma koji se odigrao između prve polovine 15.-og i druge polovine 19.-og veka. To je ujedno period razvitka mašinerije i krupne industrije koji se u privrednoj isoriji označava kao prva industrijska revolcija. Zahvaljujući preobražaju tehnike i tehnologije i usavršavanju organizacije, došlo je do ogromnog i dotle nepoznatog porasta proizvodnje. Roba industrijskog porekla postala je jeftinija, raznovrsnija i dostupnije širokim masama potrošača. Ovakva masovna proizvodnja pretpostavljala je i masovnu distribuciju roba. U takvim uslovima trgovina kao institucija robnog prometa dobila je posebam značaj, kako za porizvodnju tako i za potrošnju. Međutim, ubro se pokazalo da nasleđena trgovinska mreža koja je bila prilagođena manufakturnom načinu proizvodnje nije dorasla zadacima u novim uslovima. Tako je prvi put u istoriji prometna sfera postala usko grlo proizvodnje i celokupne reprodukcije. Zatosu revolucionarne promene u tehnici i tehnoloiji proizvodnje zahtevale i odgovarajuće promene u prometnoj sferi. Tako je sa završetkom tehničkog formiranja kapitalizma (otprilike sredina 19.-og veka) nastupio proces tehnološko-organizacionih promena u prometnoj sferi. U podsticanju ovih promena imala je svoj udeo i urbanizacija naselja, porast i diverzfikacija potrošnje i drugi faktori. Prve značajnije tehnološke i organizacione promene u oblasti prometa, pre svega maloprodajnog, vezuju se za nastanak robnih kuća. One se u jednom delu stručne literature poistovećuju sa prvom revolucijom u oblasti robnog prometa. U pitanju su maloprodajni kapaciteti velikih razmera sa organizaciojom na principu samoizbora. Ove „fabrike masovne distribucije“ bile su u stanju da apsorbuju naraslu proizvodnju uz isovremeno sniženje troškova prometa. Ovom promenom udareni su temelji moderne trgovine. Međutim, robne kuće ne predstavljaju kranji domet u oblasti trgovine već njenu početnu etapu u modrnizaciji i prilagođavanju zahtevima proizvodnje i potrošnje. Dalji razvoj proizvodnih snaga stvarao je povremene disproporcije između proizvodnje i potrošnje, s jedne strane i prometnih kapacitteta s druge strane. Na liniji razrešavanja ovih disproporija dolazilo je do novog tehnološko-organicanionog osavremenjavanje i ukrupnjavanja prometnih kapaciteta. Tako je nastao samouslužni sistem u maloprodaji ( superete, supermarketi i sl.) i velikoprodaji (cash and carry). Umesto klasičnih prodavnica do 50m² prostora, nastaju veliki maoprodajni objekti tipa supermarketa (400-2.000 m²) i hipermarketa (preko 2.000 m²). U ovim objektima, asortiman se proširuje sa par stotina na više hiljada artikala. Stoga prodor samousluživanja označava drugu revoluciju u oblasti robnog prometa. Danas, u etapi naučno-tehničke revolucije u oblasti proizvodnje, zapažaju se nova tehnološka i organizaciona rešenja u oblasti prometa u obliku trgovinskih centara. U pitanju su trgovinske centri za maloprodajni i trgovinski centri za velikoprodajni promet. I jedni i drugi doveli su do koncentracije robnog prometa, podizanja nivoa trgovinske usluge i povećanja produktivnosti rada. Tako, na primer, u okviru pojedinih trgovinskih centara posluju na desetine maloprodajnih objekata (klasičnih prodavnica, samousluga, robnih kuća), zatim objekata za pružanje ugostiteljskih usluga, zanatski servisi, objekti za kuluru i fizičku kulturu i dr. Zbog velike zagušenosti užeg gradskog tkiva, pojedini trgovinski centri u svetu građeni su na slobodnom prostoru u okolini velikih gradova i po rejonu opsluživanja imaju širi značaj. Veliki trgovinski cenri dostižu nekoliko desetina hiljda m² korisne površine, dok oni najveći po svojoj površini prevazilaze 100.000 m². Tako se u procesu modernizacije tehnologije i organizacije trgovinske mreže ostvarivala ujedno i koncentracija prometa. Kao što se vidi, posle perioda izuzetno sporog, nastupio je period izuzetno brzog rasta trgovine. Ona je izrasla u veoma značajnu privrednu delatnost, posebno u ekonomski razvijenim zemljama sveta. Ovaj značaj ispoljava se u njenom učešću u društvenom proizvodu, nacionalnom dohotku i broju zaposlenih. U pitanju je radno intenzivna delatnost sa ograničenom mogućnostima za mehanizaciju radnih procesa. Zato je trgovina u savremenim uslovima veoma značajna i sa stanovišta mogućnosti za novo zapošljavanje.




Pod trgovinom se podrazumijeva komercijalna ponuda robe u zamjenu za platežno sredstvo odnosno novac, ili za drugu robu (robna razmjena). Prava trgovina postoji samo u slučaju, kad u njoj posreduje treća osoba (trgovac), koja živi od tog posredovanja između proizvođača i kupca. Trgovina se ograničava samo na nabavu, transport i prodaju dobara, kapitala ili znanja bez da ih se u bitnom mijenja ili dorađuje. Pretpostavka za početak trgovine (ne razmjena poklona, i ne direktna razmjena između prodavača i kupca) je još u predhistorijsko vrijeme bila infrastruktura koja ju je omogućila. Pravno gledano, danas se između trgovinskim partnerima sklapaju ugovori. Između partnera koji učestvuju u trgovini postoji trgovinski odnos. Trgovina je složena privredna djelatnost koja se bavi prodajom i kupovinom roba na tržištu. Ona predstavlja vezu između potrošača i proizvođaca. Smatra se izuzetno složenom uslužnom djelatnošću. Trgovina je usko povezana sa saobraćajem, ali sa drugim privrednim granama. Razmjena sirovina je veoma stara djelatnost. U početku je to bilo veoma sitno i vršile su se i razmjene za preživljavanje. Bio je to period naturalne razmjene koja se odvijala bez novca, kada se roba davala za robu. Njene osnovne karakteristike su prisutsvo novca i trgovca, koji kao djelatnik učestvuje u razmjeni dobara izmedu proizvođača i potrošača. Vrijednost robe i usluga određuje se novcem. Pored novca postoje i druga sredstva plaćanja kao: čekovi, kreditne kartice i vrijednosni papiri. Razmjenu je u moderna doba moguće obaviti telefonom, a sve više u upotrebi trgovanja je internet. Internetom se danas obavljaju trgovine dionicama i kapitalom, avionskim kartama, turistički aranzmani i dr. Tehnički i tehnološki pronalasci, koji omogućavaju održavanje i prijevoz lako kvarljive i osjetljive robe, te svakoko brz porast stanovnistva i poboljšanje njihovog kvaliteta zivota i životnog standarda, svemu tome su doprinjeli tehnicki i tehnoloski pronalasci. Trgovina moze biti lokalna, regionalna i nacionalna. S obzirom na područje u kojem se obavlja trgovina se dijeli na: unutrašnju i vanjsku ili domaću i međunarodnu. Unutrašnja trgovina se odvija unutra granica jedne države, a vanjska međunarodna je trgovina između država. Za međunarodnu trgovinu važno je spomenuti bilans. Svaka država nastoji što manje uvoziti proizvoda, a više ih izvoziti, naravno to je u zavisnosti od kvaliteta proizvoda. Negativni bilans ili deficit je kada je uvoz veći od izvoza jedne zemlje, a pozitivni bilans ili suficit je kada je izvoz veći od uvoza. Pozitivni bilans osigurava sredstva koja omogućavaju dalji razvoj trgovine. Uz trgovinu ne smijemo zaboraviti i bankarstvo. Koncentracija kapitala u bankama, a koncentracija banaka u određene regije, stvara posebne oblike privrede. Bankarstvo je izuzetno važna grana privredne djelatnosti i regionalno se bazira i razvija samo u izuzetno sigurnim i tradicionalnim društvima.


Šablon:Link FA