Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
Red 46: Red 46:
[[da:Siliciumdioxid]]
[[da:Siliciumdioxid]]
[[de:Siliciumdioxid]]
[[de:Siliciumdioxid]]
[[el:Οξείδιο πυριτίου]]
[[en:Silicon dioxide]]
[[en:Silicon dioxide]]
[[es:Óxido de silicio (IV)]]
[[es:Óxido de silicio (IV)]]

Verzija na dan 31 maj 2010 u 16:00

Šablon:Hemijski spoj Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)

Hemijske osobine

Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:

SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O

Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:

SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-

Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.

Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.

Upotreba

Struktura silikona

Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.