Razlika između verzija stranice "Juraj V Zrinski"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 15: Red 15:
[[Kategorija:Hrvatske vojskovođe]]
[[Kategorija:Hrvatske vojskovođe]]
[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
[[Kategorija:Zrinski]]


[[de:Juraj Zrinski]]
[[de:Juraj Zrinski]]

Verzija na dan 30 juni 2010 u 13:26

Juraj V Zrinski (1599-1626)

Juraj (V.) Zrinski (na mađarskom: Zrínyi György (bán)); (Čakovec, 31. januara 1599. - Požun/Bratislava, 28. decembra 1626.), hrvatski ban i vojskovođa.

Biografija

Grof Juraj V Zrinski bio je unuk poznatog vojskovođe Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog heroja koji je poginuo 1566. godine braneći mađarsku tvrđavu Siget od napada Osmanlija. Otac mu je bio Juraj IV Zrinski, glavni hrvatsko-ugarski kraljevski rizničar (koji je godine 1574. u Međimurju dao štampati poznatu knjigu "Decretum tripartitum"), a majka grofica Sofija Zrinski rođ. Stubenberg.

Juraj Zrinski postao je hrvatski ban godine 1622. i nosio je tu titulu do svoje smrti 1626. Iako u ranoj mladosti odgojen u protestantskoj (luteranskoj) religiji, on je kasnije prešao na katoličanstvo, te protjerao protestantske propovjednike, obnovivši katoličke župe. Najviše je boravio u Ozlju, mjestu u blizini Karlovca, a od 1625. godine trajno je preselio na svoj posjed u Međimurju, u utvrđeni dvorac Čakovec. U svoje vrijeme bio je poznat kao hrabar i neustrašiv ratnik, ali i po tome što je bio nadmen i imao britak jezik. Osobito se proslavio u bitki s Turcima kod Palanke.

Bio je oženjen groficom Magdalenom Széchy i imao dva sina, Petra i Nikolu, koji su kasnije postali istaknuti hrvatski banovi i obojica umrli nasilnom smrću, cijeli se život boreći za Hrvatsku.

Godine 1626. Juraj Zrinski je učestvovao sa svojom vojnom jedinicom u Tridesetogodišnjem ratu. Za vrijeme boravka u vojnom logoru u tadašnjem Požunu (a danas je to glavni grad Slovačke Bratislava), došlo je do verbalnih nesuglasica između njega i austrijskog carskog generala Albrechta von Wallensteina, a nakon toga Zrinski je iznenada umro. Neki historijski izvori govore da je bio otrovan. Pokopan je u porodičnoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, lokalitetu nedaleko Čakovca.