Razlika između verzija stranice "Henrik V, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: mk:Хенри V
Red 76: Red 76:
[[la:Henricus V (rex Angliae)]]
[[la:Henricus V (rex Angliae)]]
[[lv:Henrijs V Lankasters]]
[[lv:Henrijs V Lankasters]]
[[mk:Хенри V]]
[[mr:हेन्री पाचवा, इंग्लंड]]
[[mr:हेन्री पाचवा, इंग्लंड]]
[[nl:Hendrik V van Engeland]]
[[nl:Hendrik V van Engeland]]

Verzija na dan 20 juli 2010 u 23:02

Henrik V
Vladavina21. mart 1413 - 31. august 1422
PrethodnikHenrik IV
NasljednikHenrik VI
Krunidba9. april 1413
SupružnikKatarina od Valoisa
DjecaHenrik VI
DinastijaLancaster
OtacHenrik IV
MajkaMary de Bohun
Rođenje16. septembar 1387
Smrt31. august 1422

Henrik V (16. septembar 1387 - 31. august 1422) je bio engleski kralj.

Rane godine

Rodio se tokom vladavine kralja Rikarda II, koji se prema njemu tokom njegove mladosti pravedno ophodio, bez obzira na sukob sa njegovim ocem Henrikom. Majka mu je bila engleska plemkinja koja je umrla prije početka muževe vladavine.

Kada je 1399. godine njegov otac osvojio krunu prisilivši Rikarda II na abdikaciju, Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki uticaj na očevu vlast. Već 1403. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja teško je ranjen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do 1408. godine vodio je očevu vojsku u više navrata u bitkama protiv velškog pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je 1411. godine isključio iz kraljevskog vijeća.

Vladavina

Nakon smrti oca u martu 1413. godine naslijedio je englesku krunu. Nakon što je okrunjen 9. aprila, težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Okrenuo se vanjskoj politici, te je, iskoristivši kao povod činjenicu da Francuzi podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost francuskog kralja Karla VI, koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na Francusku.

Godine 1415. postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. Godine 1417. proširio je vojnu kampanju i osvojio velik dio Normandije. Godine 1419. osvojio jeRouen i sa vojskom došao pred zidine Pariza. Nakon višemjesečnih pregovora, 1420. godine, postignut je sporazum iz Troyesa prema kojem je Henrik oženio Katarinu od Valoisa, kćer kralja Karla VI, a dogovoreno je da će njihov muški potomak biti nasljednik francuske krune.

Ubrzo je Henrik, dana 31. augusta 1422. godine, prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život. Naslijedio ga je devetomjesečni sin kao Henrik VI. On je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda Karla VI, pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala građanski rat u Engleskoj, kasnije nazvan Ratovima dviju ruža. Henrikova udovica imala je vezu, a možda čak i tajni brak, sa Owenom Tudorom, a njihov unuk okončat će građanski rat i postati Henrik VII Engleski.