Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rubinbot (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: vi:Silic điôxít
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: hi:सिलिका
Red 55: Red 55:
[[fr:Silice]]
[[fr:Silice]]
[[he:צורן דו-חמצני]]
[[he:צורן דו-חמצני]]
[[hi:सिलिका]]
[[hr:Silicijev dioksid]]
[[hr:Silicijev dioksid]]
[[hu:Szilícium-dioxid]]
[[hu:Szilícium-dioxid]]

Verzija na dan 8 august 2010 u 12:46

Šablon:Hemijski spoj Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)

Hemijske osobine

Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:

SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O

Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:

SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-

Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.

Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.

Upotreba

Struktura silikona

Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.