Razlika između verzija stranice "Glagoljica"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Mijenja: id:Aksara Glagolitik; kozmetičke promjene |
No edit summary |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Abeceda}} |
{{Abeceda}} |
||
'''Glagoljica''' je staroslavensko pismo nastalo sredinom [[9. vijek]]a. Autorima ovog pisma smatraju se braća [[Ćiril i |
'''Glagoljica''' je staroslavensko pismo nastalo sredinom [[9. vijek]]a. Autorima ovog pisma smatraju se braća [[Ćiril i Metod]], bizantski redovnici iz [[Solun]]a. Ćiril (pravim imenom Konstantin) je na osnovu jezika makedonskih [[Slaveni|Slavena]] iz okoline Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Već početkom [[16. vijek]]a sve je više potiskuje [[latinica]], međutim u nekim [[Hrvatska|hrvatskim krajevima]] je pod zaštitom [[Vatikan]]a preživjela sve do [[19. vijek|19. stoljeća]]. |
||
== Porijeklo naziva == |
== Porijeklo naziva == |
||
Ime ''Glagoljica'' potiče od staroslavenske |
Ime ''Glagoljica'' potiče od staroslavenske riječi ''glagolati'' što znači govoriti. |
||
I u drugim [[slavenski jezici|slavenskim jezicima]] glagoljica ima slične nazive: na [[Češka|češkom]] ''hlaholice'', na [[Slovačka|slovačkom]] ''hlaholika'', na [[Poljska|poljskom]] ''głagolica'', na [[Rusija|ruskom]] i [[Bugarska|bugarskom]] ''глаго́лица'' (ili ''glagoljica''), na [[Ukrajina|ukrajinskom]] ''глаголиця'', na [[Bjelorusija|bjeloruskom]] ''глаголіца'', na [[Slovenija|slovenskom]] ''glagolica'' itd. |
I u drugim [[slavenski jezici|slavenskim jezicima]] glagoljica ima slične nazive: na [[Češka|češkom]] ''hlaholice'', na [[Slovačka|slovačkom]] ''hlaholika'', na [[Poljska|poljskom]] ''głagolica'', na [[Rusija|ruskom]] i [[Bugarska|bugarskom]] ''глаго́лица'' (ili ''glagoljica''), na [[Ukrajina|ukrajinskom]] ''глаголиця'', na [[Bjelorusija|bjeloruskom]] ''глаголіца'', na [[Slovenija|slovenskom]] ''glagolica'' itd. |
||
== Oblici glagoljice == |
== Oblici glagoljice == |
||
Glagoljica ima oko 40 slova |
Glagoljica ima oko 40 slova; ovisno o vrsti. Postojale su dva oblika glagoljice: obli (nastao [[862|862. godine]]) i uglati (nastao u [[12. vijek|12. stoljeću]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]). Obla glagoljica se najviše koristila u hrvatskim primorskim krajevima [[Istra]], [[Dalmacija]] i [[Kvarner|kvarnerski otoci]], prije svega [[Krk]], [[Cres]] i [[Lošinj]], ali se koristila i u unutrašnjosti [[Lika|Like]] i Krbave, sve do [[Kupa|Kupe]], čak do [[Međimurje|Međimurja]] i [[Slovenija|slovenskih krajeva]]. |
||
<table><tr> |
<table><tr> |
||
Red 121: | Red 121: | ||
== Najpoznatiji pronalasci == |
== Najpoznatiji pronalasci == |
||
[[Datoteka:Bascanska ploca.jpg|thumb|right|350px|Baščanska ploča]] |
[[Datoteka:Bascanska ploca.jpg|thumb|right|350px|Baščanska ploča]] |
||
Najpoznatiji glagoljaški spomenik, [[Baščanska ploča]], pokazuje umjerenu oblost. Baščanska ploča je pronađena kod [[Baška|Baške]] na [[Krk| |
Najpoznatiji glagoljaški spomenik, [[Baščanska ploča]], pokazuje umjerenu oblost. Baščanska ploča je pronađena kod [[Baška|Baške]] na [[Krk|otoku Krku]], a nastala je početkom 12. soljeća. |
||
Prva knjiga |
Prva knjiga tiskana glagoljicom je '''Misal po zakonu rimskoga dvora''' (''Missale Romanum Glagolitice'') iz [[1483]] za koji se sa sigurnošću može reći da je tiskana u [[Kosinje|Kosinju]] u [[Lika|Lici]]. |
||
== Također pogledajte == |
== Također pogledajte == |
||
* [[Baščanska ploča]] |
* [[Baščanska ploča]] |
||
* [[Ćiril i |
* [[Ćiril i Metod]] |
||
* [[Ćirilica]] |
* [[Ćirilica]] |
||
* [[Bosančica]] |
* [[Bosančica]] |
Verzija na dan 18 oktobar 2010 u 11:02
Historija alfabeta |
---|
srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.
|
meroitičko 3. vijek p. n. e. |
Geneologija |
Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. vijeka. Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metod, bizantski redovnici iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) je na osnovu jezika makedonskih Slavena iz okoline Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Već početkom 16. vijeka sve je više potiskuje latinica, međutim u nekim hrvatskim krajevima je pod zaštitom Vatikana preživjela sve do 19. stoljeća.
Porijeklo naziva
Ime Glagoljica potiče od staroslavenske riječi glagolati što znači govoriti.
I u drugim slavenskim jezicima glagoljica ima slične nazive: na češkom hlaholice, na slovačkom hlaholika, na poljskom głagolica, na ruskom i bugarskom глаго́лица (ili glagoljica), na ukrajinskom глаголиця, na bjeloruskom глаголіца, na slovenskom glagolica itd.
Oblici glagoljice
Glagoljica ima oko 40 slova; ovisno o vrsti. Postojale su dva oblika glagoljice: obli (nastao 862. godine) i uglati (nastao u 12. stoljeću u Hrvatskoj). Obla glagoljica se najviše koristila u hrvatskim primorskim krajevima Istra, Dalmacija i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj, ali se koristila i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.
Najpoznatiji pronalasci
Najpoznatiji glagoljaški spomenik, Baščanska ploča, pokazuje umjerenu oblost. Baščanska ploča je pronađena kod Baške na otoku Krku, a nastala je početkom 12. soljeća.
Prva knjiga tiskana glagoljicom je Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483 za koji se sa sigurnošću može reći da je tiskana u Kosinju u Lici.
Također pogledajte
Vanjski linkovi
- Hronološki popis najvažnijih glagoljskih spomenika
- Staroslavenski institut
- Fucic, Branko: Glagoljski natpisi. (In: Djela Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, knjiga 57.) Zagreb, 1982. 420 p.
- Fullerton, Sharon Golke: Paleographic Methods Used in Dating Cyrillic and Glagolitic Slavic Manuscripts. (In: Slavic Papers No. 1.) Ohio, 1975. 93 p.
- Gosev, Ivan: Rilszki glagolicseszki lisztove. Szofia, 1956. 130 p.
- V. Jagic Glagolitica. Würdigung neuentdeckter Fragmente, Wien, 1890.
- Japundžić,M.: The Croatian Glagolitic Writing, in Tko su i odakle Hrvati, Zagreb 1994.p.73-75.
H. Miklas (Hrsg.) Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur, Wien, 2000.
- Steller, Lea-Katharina: A glagolita írás In: B.Virághalmy, Lea: Paleográfiai kalandozások. Szentendre, 1995. ISBN 963-450-922-3
- Vais, Joseph: Abecedarivm Palaeoslovenicvm in usum glagolitarum. Veglae, [Krk], 1917. XXXVI, 74 p.
- Vajs, Josef: Rukovet hlaholske paleografie. Uvedení do knizního písma hlaholskeho. V Praze, 1932. 178 p, LIV. tab.