Razlika između verzija stranice "Hangul"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Nova strana: 200px|thumb|desno|Riječ "hangul" napisana hangulom. 200px|thumb|desno|Riječ [[taekwondo na hangulu.]] '''Hangul''' ili '''korejsko pismo'... |
mNo edit summary |
||
| Red 5: | Red 5: | ||
== Historija== |
== Historija== |
||
Nastalo je sredinom [[15. vijek|15. vijeka]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga |
Nastalo je sredinom [[15. vijek|15. vijeka]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikog]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan narod pa su čitati i pisati znali samo pripadnici privilegovanog plemstva, obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[Konfučijanizam|konfučijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. Međutim, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među narodom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] zabranio [[1504]]. godine. U kasnijem periodu, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894]]. postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895]]. ušao je u škole, a [[1896]]. počele su izlaziti prve dvojezične novine na hangulu i [[engleski jezik|engleskom jeziku]] "Tongnip Sinmun". Kada je [[Japan]] aneksirao [[Koreja|Koreju]] [[1910]]., [[japanski jezik]] postao je službeni, iako se hangul nastavio koristiti. [[Ortografija]] je djelimično uređena [[1912]]. godine, a potpuno [[1946]]., nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u [[Azija|Aziji]]. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu [[Indonezija|indonezijskog]] ostrva [[Sulawesi]]ja od [[2009]]. godine. |
||
== Hangul abeceda == |
== Hangul abeceda == |
||
Znakovi hangul abecede zovu se [[jamo]]. "Ja" znači [[slovo]], a "mo" [[majka]]. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima [[Latinično pismo|latiničnog pisma]], a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su [[suglasnik|suglasnici]], a 10 [[samoglasnik|samoglasnici]]. Lingvisti hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s [[fonem]]ima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika [[usta]] i [[jezik]]a, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih |
Znakovi hangul abecede zovu se [[jamo]]. "Ja" znači [[slovo]], a "mo" [[majka]]. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima [[Latinično pismo|latiničnog pisma]], a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su [[suglasnik|suglasnici]], a 10 [[samoglasnik|samoglasnici]]. Lingvisti hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s [[fonem]]ima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika [[usta]] i [[jezik]]a, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih linija i lako se razlikuju od suglasnika. |
||
[[Kategorija:Pismo]] |
[[Kategorija:Pismo]] |
||
Verzija na dan 23 decembar 2010 u 09:32
Hangul ili korejsko pismo je pismo, kojim se piše na Korejskom poluostrvu u Sjevernoj i Južnoj Koreji.
Historija
Nastalo je sredinom 15. vijeka za vrijeme korejskog kralja Sejonga Velikog. Do tada su Korejci koristili kinesko pismo, koje je bilo previše složeno za običan narod pa su čitati i pisati znali samo pripadnici privilegovanog plemstva, obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki konfučijski učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. Međutim, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima beletristike. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među narodom, da ga je paranoidni korejski kralj Yeonsangun zabranio 1504. godine. U kasnijem periodu, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek 1894. postao je službeno pismo u državnim dokumentima, 1895. ušao je u škole, a 1896. počele su izlaziti prve dvojezične novine na hangulu i engleskom jeziku "Tongnip Sinmun". Kada je Japan aneksirao Koreju 1910., japanski jezik postao je službeni, iako se hangul nastavio koristiti. Ortografija je djelimično uređena 1912. godine, a potpuno 1946., nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u Aziji. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu indonezijskog ostrva Sulawesija od 2009. godine.
Hangul abeceda
Znakovi hangul abecede zovu se jamo. "Ja" znači slovo, a "mo" majka. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima latiničnog pisma, a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su suglasnici, a 10 samoglasnici. Lingvisti hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s fonemima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika usta i jezika, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih linija i lako se razlikuju od suglasnika.
 |
Hangul na Wikimedia Commonsu. |