Crnogorci

Nacionalni i državni barjak Crnogoraca

Crnogorci, južnoslavenski, balkanski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori, jednim djelom i u Srbiji.

U Crnoj Gori 273,000 (preko 43% populacije) se deklariše da su Crnogorci po nacionalnosti (popis iz 2003. godine).

U Srbiji ima 69.000 deklariranih nacionalnih Crnogoraca (oko 1% populacije populacije u toj državi).

Crnogorci su većinom istočno-pravoslavne vjere, te manjim dijelom muslimanske i rimokatoličke, a govore, u zavisnosti od toga kako ga imenuju, većinom srpski jezik ijekavskog nariječja dok nešto manji dio (preko 140,000, odnosno više od 22-23% stanovništva Republike Crne Gore sa popisa 2003. naziva svoj jezik crnogorskim.

Ne zna se pouzdano koliko ih ukupno ima u svijetu; procjenjuje se do 500,000.

Historija imena

Historija imena naroda, Crnogorac i Crne Gore, seže u srednji vijek za doba vladavine crnogorske dinastije Crnojevići (14. i 15. vijek) kada se prijestonica, pred prodorima Osmanlija, premjestila iz Zetske ravnice u brdovito Cetinje. Planinske oblasti Crnojevića države i prije toga događaja su se nazivale Crna Gora.

Etnos Crnogoraca je nastao sintezom dominantnih Slavena sa starosjediocima Ilirima i Vlasima koji su vremenom prihvatili slavenski jezik.

Prvobitno ime Crnogoraca je, prema vizantijskim izvorima, bilo Dukljani, jer se njihova država od 10. do 13. vijeka zvala Duklja.

Naziv države poslije se mijenja u Zeta (sa stanovnicima - Zećanima), da bi se onda ime trajno promijenilo u Crna Gora i Crnogorci.

Vanjski linkovi

• Dr.Špiro Kulišić "O etnogenezi Crnogoraca", Pobjeda, Titograd, 1980.
• Centar za dijasporu Crne Gore
  
• Vuk Stefanović Karadžić: Crna Gora i Crnogorci