Razlika između verzija stranice "Protozoa"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 75: Red 75:
===== Konjugacija =====
===== Konjugacija =====


Konjugacija je karakteristična za paramecijum. Dva paramecijuma se priljube jedan uz drugi i između njih se formira citoplazmatični mostić. Makronukleusi iščezavaju, a mikronukleusi se dijele dva puta(mejoza) i u svakoj jedinki se formiraju po 4 haploidna jedra. Po tri jedra iščezavaju, a preostalo jedro se dijeli na dva. Jedno jedro je muško(migratorno), a drugo žensko(stacionarno). Migratorna jedra se razmjenjuju preko protoplazmatičnog mostića i spajaju sa stacionarnim
Konjugacija je karakteristična za paramecijum. Dva paramecijuma se priljube jedan uz drugi i između njih se formira citoplazmatični mostić. Makronukleusi iščezavaju, a mikronukleusi se dijele dva puta(mejoza) i u svakoj jedinki se formiraju po 4 haploidna jedra. Po tri jedra iščezavaju, a preostalo jedro se dijeli na dva. Jedno jedro je muško(migratorno), a drugo žensko(stacionarno). Migratorna jedra se razmjenjuju preko protoplazmatičnog mostića i spajaju sa stacionarnim............


===== Autogamija =====
===== Autogamija =====

Verzija na dan 8 januar 2011 u 10:35

Protozoa ili praživotinje (starogrčki: πρωτόζωο[ν], "prva životinja", od riječi πρώτο, "prva, prvi" i ζώο', "životinja") su najsitniji oblici u cijelom životinjskom svijetu. Dimenzije su im mikroskopske tj. nevidljive su golim okom. Poznato je oko 20000 fosilnih vrsta.

Najstarije potiću od prije preko 500 moliona godina. Danas je poznato oko 45 000 vrsta, koje žive u svim vodama (slatkoj slanoj i močvarama), vlažnom zemljištu i na životinjama i čovjeku. Na tijelu žive epizoične, a u tijelu su endozoične.

Ako praživotinja ne pričinjava nikakvu štetu domaćinu ona je komensal, a ako izazivaju štetu onda su paraziti, a simbionti su ako sa domaćinom žive nadopunjavajući se.

Prema načinu uzimanja hrane dijele se na:

  1. Heterotrofne - hrane se gotovim organskim materijalom
  2. Saprobne - hranu apsorbuju površinom tijela
  3. Holozijske - ako uzimaju čvrstu hranu endocitozom.

Kontraktilnu vakuolu imaju slatkovodne praživotinje. Pomoću nje izbacuju višak vode i regulišu osmotski pritisak, a preko nje izbacuju i štetne materije produkte metabolizma. Većina praživotinja su solitarne- usamljene, ali postoje i kolonijalne.

Dijele se na pokretljive i sedetarne (sjedeće).

Kreću se pomoću:

  1. treplji – cilia
  2. bićeva – fragela
  3. lažnih nožica pseupodija

Mnoge vrste su paraziti. Najprimitivniji su autotrofni slični biljkama. Takvih je malo poput euglene, koje od neorganskih materija prave organske.

Ove vrste imaju hlorofilna zrnca ili hloroplast, koja obavljaju fotosintezu tj iz H2O i CO2 u prisustvu sunčeve svjetlosi proizvode šećer. Praživotinje reaguju na svjetlost i hemijske draži i kreću se u pravcu te draži ili se udaljavaju od nje.

Sastoje se od jedne ćelije i sposobne su za samostalno hranjenje i razmnožavavanje.

Ćelija

Ćelija se sastoji od

  • Protoplazme
  • citoplazme
  • jednog ili više jedara

Rijetko kad na površini nema ćelijske membrane (amebe imaju samo gušći sloj citoplazme). Membrana daje oblik praživotinji i zove se pelikula. Ona može biti zaštićena ljušturom od organskih ili mineralnih materija.

Citoplazma je najčešće podijeljena na spoljašnji gušći i homogeniji sloj - ektoplazmu i unutrašnji rjeđi, zrnasti sloj - endoplazmu.

Razmnožavanje praživotinja

Razmnožavanje praživotinja može biti bespolno i polno.

Bespolno

Binarna dioba

Binarna dioba je najčešći oblik razmnožavanja, jedinka dijeli na dvije pibližno jednake ćelije. Može biti

  • Uzdužna (Euglena)
  • Poprečna (Paramecium)
Multipla dioba

Kod multiple (višestruke) diobe prvo se jedro višestruko dijeli, a zatim citoplazma na onoliko dijelova koliko ima jedara (malarični plazmodijum)

Plazmotomija

Plazmotomijom se dijele više jedarne praživotinje. Prvo se podijeli citoplazma na onoliko jedinki koliko ima jedara, a zatim se dijeli jedro da bi se postigla više jedarnost

Pupljanje

Pupljanjem se bespolno razmnožavaju praživotinje tako što stvaraju unutrašnje ili spoljašnje pupoljke koji se mogu odvojiti od roditeljskog organizma ili ostati s njim i graditi koloniju

Spolno

Spolno razmnožavanje je praćeno mejozom i redukcijom broja hromozoma. Spajanjem jedara haploidan broj hromozoma ponovo postaje diploidan.

Singamija (kopulacija)

U Singamiji spajaju se dvije jedinke Ako su jedinke istog oblika i veličine označeni su kao izogameti, a proces je izogamija. Kod anizogamije razlikujemo sitniji i krupniji gamet- jedinku. Sitniji je muški (mikrogamet), a krupniji ženski (makrogamet). Ove jedinke su anizogameti.

Konjugacija

Konjugacija je karakteristična za paramecijum. Dva paramecijuma se priljube jedan uz drugi i između njih se formira citoplazmatični mostić. Makronukleusi iščezavaju, a mikronukleusi se dijele dva puta(mejoza) i u svakoj jedinki se formiraju po 4 haploidna jedra. Po tri jedra iščezavaju, a preostalo jedro se dijeli na dva. Jedno jedro je muško(migratorno), a drugo žensko(stacionarno). Migratorna jedra se razmjenjuju preko protoplazmatičnog mostića i spajaju sa stacionarnim............

Autogamija

Autogamija se također sreće kod trepljara. Sve promjene opisane u konjugaciji dešavaju se i u autogamiji, ali samo u jednoj jedinki. Na taj način se postiže rekombinacija gena.

Podjela

Praživotinje se dijele na:

  1. Flagellata - Bičari
  2. Sarcodina - Amebe
  3. Sporozoa
  4. Infusoria

Bičari

Svrstavaju se u najprimitivnije oblike. Imaju bičolike izraštaje flagelate. Prema načinu ishrane dijele se na:

  • Biljne bičare (phitomastigina). Sadrže hlorofilna zrnca kao biljke i sposobni su za fotosintezu. Botaničari ih ubrajaju u alge. Većinom vode slobodan život. Ovdje ubrajamo: euglenu, chlamydomonas, volvoks, paramenu.
  • Životinjski bičari su simbiotski. Oni žive u uzajamno korisnim zajednicama. Ili su paraziti( na beskičmenjacima i na kičmenjacima). Među čovjekovim parazitima su: tryponosoma gambiense i tryponosoma rhodresiense iz grupe protomastigina. Izazivaju spavajuću bolest u tropskim krajevima u crijevima termita simbiontski živi simbiontski joenina annectens pomaže probavu drvenastih naterijala koje pojede termit

Amebe

Amebe (grčki mijenjati se) se kreću pomoču pseupodija lažne nožice. Gole amebe obuhvataju sve amebe –lobopodije- sa malim cjevastim pseupodijama. Mijenjaju stalno oblike skupljajući se i opružajući se. Neke se hrane algama bakterijama, i manjia vrstama praživotinja, a ostale žive parazitski. Enteamoeba živi u debelom crijevu čovjeka i izaziva amebnu dizenteriju. Rizopode su morske praživotinje. Mogu biti foraminifere nosioci pora imaju krečnjački omotač sa mnogobrojnim porama iz kojih izlaze pseudopodije. Većinom puze po dnu okeana. Čine 20-40% morskog taloga. Daju građu krečnjačkih planina

Sporozoa

Nemaju treplji a ni bičeva. Svi su paraziti. Ovdje spadaju

  • Gregarine - u crijevima insekata
  • Kokcidioze - u jetri, crijevima i slezeni kičmenjaka. Izazivaju kokcidioze kod domaćih životinja
  • Hemospodarije - u crvenim krvnim zrncima
  • Knidosporidije - paraziti riba, zglavkara i crva
  • Sarkosporidije - u mišićima nekih kičmenjaka

Infuzorije

Najrazvijeniji paraziti. Imaju treplje koje mogu postojati cijelog života (cilijate) ili samo u ranim fazama (siktorije). U naučnim istraživanjima često se koristi paramecijum. Heterotrihide su obojene u plavo, zeleno, roze ili narandžasto.



Nedovršeni članak Protozoa koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.