Razlika između verzija stranice "Afrika"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.5.2) (robot Dodaje: st:Afrika
Escarbot (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: az:Afrika
Red 169: Red 169:
[[ast:África]]
[[ast:África]]
[[ay:Aphrika]]
[[ay:Aphrika]]
[[az:آفریقا]]
[[az:Afrika]]
[[ba:Африка]]
[[ba:Африка]]
[[bar:Afrika]]
[[bar:Afrika]]

Verzija na dan 10 januar 2011 u 14:35

Afrika na karti svijeta

Afrika je drugi po veličini svjetski kontinent po broju stanovnika, kao i po površini. Sa 30,244,050 km2 (uključujući i ostrva koja joj pripadaju) čini 20.3% ukupne površine zemlje. U Africi živi više od 800 miliona stanovnika što čini oko jedne sedmine ukupne ljudske populacije.

Stari Rimljani su koristili ime Africa terra — „zemlja Afra“ (plural, od „Afer“) — za sjeverni dio kontinenta, koji odgovara današem Tunisu, gdje se nalazila Rimska provincija Afrika. Samo porijeklo imena Africa ima više tumačenja:od feničanski afar (prašina), grčkiaphrike (bez hlada) ili latinski aprica (sunčano).


Geografija

U Africi se nalazi 56 država.Klima je u najvećem dijelu topla.Na području ekvatora je ekvatorijalna te se idući na sjever i jug nalaze tropska,pustinjska.Na visokim planinama se zbog nadmorske visine nalazi umjerena pa i hladna klima.Pod stalnim snijegom su Kilimandžaro,Kenija i dr.Afrika se sastoji od starih površi,pustinja,basena,stepa...

Historija

Afrika je najstarija naseljena teritorija na Zemlji i pretpostavlja se da ljudska rasa potiče sa tog kontinenta.

U većini ljudske historije, Afika (kao i ostali kontinenti) nije imala države, već je bila naseljena grupama plemena, kraljevinama i porodicama. Iako je Egipat prva ikad formirana država, najveći dio podsaharske Afrike, sa izuzetkom Etiopije, Nubijskog kraljevstva i Sahela, do nedavno nije bio organizovan u države. U četrnaestom vijeku evropski istraživači su stigli u Afriku. Prevarom lokalnih plemenskih vođa, Evropljani su zarobili milione Afrikanaca i razvezli ih širom svijeta kao roblje. U ranom devetnaestom vijeku evropske imperijalne sile su okupirale najveći dio kontinenta dormirajući mnoge kolonijalne države, ostavljajući samo dvije nezavisne nacije (Liberija i Etiopija). Ova okupacija je trajala do kraja Drugog svjetskog rata, kada je počelo postepeno proglašavanje nezavisnosti afričkih država. I danas najveći dio afričkih država ima granice koje su bile povučene u doba evropskog kolonijalizma.

Politika

Afrika se sastoji od 56 država od kojih su većina republike u kojima vlast ima predsjednik.

Od sticanja nezavisnosti, razvoj afričkih država je sputavan nestabilnošću, korupcijom, nasiljem i diktaturama. Do nedavno, samo nekoliko država u Africi je razvilo demokratske vlade, u kojima nije na vlasti diktatura.

U mnogim zemljama su se pojavila stara plemenska neprijateljstva, koja su bila smirena u doba kolonijalnih vlasti. U mnogim državama se vojska pojavila kao jedini faktor koji može održati red i praktično imati vlast.

U periodu između 1960. i 1980. u Africi je bilo više od 70 državnih udara i 13 atentata na predsjednike.

Hladni rat, sukob između SAD i SSSRa je također imao ulogu u nestabilnosti. Kada su države postajale nezavisne obje zaraćene strane su očeivale pristupanje jednom od blokova. Najveći broj država se u to vrijeme pridruživao Pokretu nesvrstanih. I pored toga mnoge države sjeverne Afrike su primale Sovjetsku vojnu pomoć, dok su centralne i južne afričke države bile potpomognute Sjedinjenim Državama ili Francuskom.


Padovi vlada i raširena korupcija su kao rezultat dali rašireno siromaštvo, glad, dok su u značajnoj mjeri distributivni sistemi nesposobni da stanovništvu obezbjede dovoljne količine vode i hrane za opstanak. U Africi je došlo i do velikog širenja brojnih zaraznih bolesti poput HIV virusa, uzročnika side.

Pod pritiskom međunarodnih finansijskih institucija, poput IMFa, mnoge afričke vlade su pokrenule ekonomije koja počinje da daje pozitivne rezultate.

Političke asocijacije kakva je Afrička unija, daju nadu za veću kooperativnost i mir među zemljama.

Demografija

Približno 80% Afrikanaca živi u južno od pustinje Sahara. Domorodačko stanovništvo Podsaharskih zemalja je uglavnom crnačko. Postoje brojne varijacije fizičkih odlika među crnačkim stanovništvom, a najuopštenija podjela je na tip Masai koji su poznati po visokoj građi i na tip Pigmejikoji su među najnižim tipovima na Zemlji. Oko 30% afrikanaca pripada bijeloj rasi to su narodi sjevernog dijela kontineneta.Približno 65% afričke populacije pripada crnoj rasi, južni obod pustinje Sahare približna je granica izmedju negroidne i kavkasoidne rasne grupe. Međutim u objema grupama se izdvajaju mješoviti tipovi za karakterističan je etiopski tip kome pripadaju narodi u zemjlama tzv Roga Afrike.Mulati u Južnoafričkoj Republici.


Bantu narodi broje do 250 miliona pripadnika su dominantni u, centralnoj i južnoj Africi.Dijele se na preko stotinu etničkih grupa najbrojnije su: Zulu, Kosa, Čvana, Kongo, Makua na jugu, Kongo, Fang, Mongo, Hutu u centralnoj Africi, Kikuju, Ganda, Njmavezi, Sukuma u n istočnoj Africi. U pustinjiKalahari. sudanski crnci oko 300 miliona zapremaju čitavu zapadnu Afriku južno od Sahare granaju se u dvije velike grupe: 1. sahelsku i 2. gvinejsku grupu. Prvoj pripadaju narodikao što su Hausa, Fulbe, Volof, Malinke, Bambara, Senufo, Mosi, Kanura i Songai. Drugoj grupi pripadaju Joruba, Ibi ,Ibibio, Akan, Fon, Eve, Temne i Mende u južnoj Africi, živi narod poznat pod imenom Bušmani

Na sjeveru Afrike živi brojna populacija koja ne pripada crnačkoj populaciji. Arapi, Berberi i nešto jevreja, semitskog su porijekla i Etiopljani.anailoti oko 30 miliona su dominanatni u južnom Sudanu, sjevernoj Ugandi i zapadnoj Keniji.

Narodi sjeverne Afrike u najvećem broju govore Afro-Azijskim jezicima. U ove narode spadaju i drevni Egipćani, Berberi, Nubijci koji su proširili civilizaciju iz Sjeverne Afrike po antičkom svijetu. U 600. godini, Arapi muslimani su sa istoka prešli u Afriku i osvojili čitav region.

Berberi su ostali u manjini u Maroku i Alžiru, dok jedan broj Berbera živi i uTunisu i Libiji. Tuarezi i drugi nomadski narodi su većinsko stanovništvo u saharskim državama.

Narodi poput Etijopljana i Somalijaca se najčešće smatraju crncima, ali istorijski gledano oni su mješanog porijekla, i vezani su i za sjeverno afričku i za podsaharsku kulturu.

Neki dijelovi istočne Afrika, a naročito ostrvo Zanzibar su prihvatili Arapske i muslimanske doseljenike i trgovce u srednjem vijeku. Od početka šesnaestog vijeka Evropljani poput Portugalaca i Holanđana su formirali trgovačke postaje i utvrđenja duž zapadne i južne obale Afrike. Veliki broj Holanđana, Francuza i Nijemaca su naselili današnju Južnu Afriku. Njihovi potomci, Afrikaneri, su najveća bijelačka populacija u Južnoj Africi.

Jezici

Postoje četiri grupe jezika koje pripadaju Africi.

Engleski, francuski i portugalski jezik su zvanični jezici u nekim državama.

Kultura

Mnoge sjeverne države od Egipta do Maroka se smatraju dijelom arapske kulture. Južno od Sahare postoji veliki broj kulturnih područja, od kojih su neki veoma mali. Veliki dio tih kultura se može smatrati dijelom Bantu kulture.

Religija

Religijska slika kontinenta je veoma složena. Afrikanci uglavnom ispovjedaju islam, kršćanstvo i lokalne religije sa elementima fetišizma i animizma.Na sjeveru srećemo jevrejske zajednice a na jugu ima doseljenih hindusa. Islam, velika svjetska religija, na tlo Afrike dosao je sa arapskim osvajačima. Njihova osvajanja na sjeveru prevashodno su bila političke prirode, pošto su taj dio naseljavali Egipćani i Berberi. Arapi kao njihovi srodnici su ih brzo pridobili u svoju vjeru i kulturu. Izuzetak su Kopti koji kao manjina obitavaju u muslimanskoj sredini. Od dvanaestog vijeka arapski trgovci stupaju u kontakt s velikim kulturama u zapadnoj Africi, kao sto su: Gana, Songai i Bornu, koji su kao trgovci naučavali islam domorocima. Ubrzo do četrnaestog stoljeća nova vjera se jako učvrstila od Senegala do Nigerije i Kameruna. U istočnoj Africi priobalne gradove Mokadiso, Lamu i Kilva su osnovali Arabljani i Persijanci koji su širili islam među crnačkim domorocima. Prvi koji su prihvatili islam još u dvanaestom vijeku bili su nomadski Somali. Miješanjem Arapa i Crnaca u ist. Africi stvara se narod Svahili čijim jezikom se služi 50 miliona ljudi. Smatra se da je oko 45% afrikanaca muslimanske vjere. Narodi koji govore Arapski od Maroka do Sudana, medju njima i Berberi kao i veĆina naroda Senegala, Gvineje, Malija, Nigera, Čada, sjeverne Nigerije, nekih krajeva Obale slonovače, Gane, Kameruna itd. Na istoku islam je najviše dominanatan u Somaliji, Komorima, Džibutiju i Eritreji, te u znatnom broju u Etiopiji, Tanzaniji i Ugandi. Na jugu veliki broj muslimana imaju Malavi, Mozambik i Južnoafrička Republika.

Države

Istočna Afrika

Centralna Afrika

Sjeverna Afrika

Južna Afrika

Zapadna Afrika

Vanjski linkovi

ak:Afrika